Aleksandra Radoman iz Bara, osvojila je prvu nagradu za najbolju tortu na takmičenju koje je organizovala Televizija “Vijesti” povodom dvije decenije od obnove nezavisnosti Crne Gore. Noseća tema bila je taj značajan datum u istoriji naše države, a najveću kreativnost, koja je urodila i najboljim ukusom, ispoljila je upravo naša sugrađanka, koja je kombinujući pečene orahe, med, maslinovo ulje, suve smokve, pomorandžu, specijalan grilijaš, borovnice i nanu, od kojih svaki sastojak sibmolizuje poneku od karakteristika Crne Gore i njenog identiteta, uobličila tortu koja odražava svu ljepotu, kontraste i bogatstvo naše zemlje.

Recept je otkupio ekskluzivni turistički objekat Luxury Resort  Aman Sveti Stefan, u kojem će, kao i u svim njihovim objektima širom svijeta, torta “Montenegrina by Aleks” biti služena i na taj način promovisati Crnu Goru, ali i njenu inventivnu i kreativnu autorku.

Kako je nastala torta, što su bile nagrade i koliko je značajno što je nastao novi gastronomski brend  Bara i Crne Gore, ali koliko njoj znači i lični uspjeh, razgovarali smo sa Aleksandrom Radoman, pobjednicom takmičenja, koja uz podršku Opštine Bar, na konkursu kojim se podstiče preduzetnišvo, priprema novo iznenađenje za svoje sugrađane.

RB/BI: Pobijedili ste na takmičenju najboljih torti sa Vašom “Montenegrina by Aleks”. Prije nego sto čujemo kako je nastala, kažite nam kako je organizovano takmičenje, kada, ko je inicijator ideje i da li je imalo noseću temu i povod?

Radoman: Da, Televizija “Vijesti” je pokrenula kampanju “Dvadeset godina – jedan ukus”, povodom dvije decenije od obnove crnogorske državnosti. Ideja je bila da se kroz gastronomiju pronađe torta koja će simbolično predstavljati Crnu Goru i biti spoj njene tradiocije i savremenog duha. Intencija je bila da obuhvatimo sve krajeve Crne Gore sa njihovim posebnostima, približimo sjever i jug, tradiciju i modernost. Dakle, trebalo je da osmislimo autentičan ukus Crne Gore koji će postati simbol naše zemlje. Ja sam shvatila suštinu teme i vrlo brzo sve osmislila , jer Crna Gora je neobično inspirativna. Onog trena kada sam dobila poziv od organizatora, kada sam čula koji su kriterijumi, uslovi, nagrada, znala sam da ću napraviti najbolju tortu.

RB/BI: Kakva je bila konkurencija, ko je sve učestvovao?

Radoman: Prijave su stizale iz svih gradova Crne Gore, a Vijesti su ih objavljivale na svom portalu i Instagram nalogu. Publika je cijelo vrijeme bila uključena u priču i mogla da glasa za svoje favorite , što je takmičenje učinilo još mnogo atraktivnijim. Zbrajanjem glasova došlo se do pet torti koje su ušle u finale. Ja sam poslednji dan, pred samo putovanje u Pariz, saznala za to, ali uz podršku svojih pratilaca uspjela sam da se “probijem” u prvih pet. Upravo sam putovala u Pariz, kako bih usavršila tehnologiju posla, obilazeći njihove prestižne poslastičarnice, i iz aviona gledala našu divnu zemlju. Ponavljam, u trenutku mi je bilo jasno kako treba da izgleda moja “Montenegrina”. S obzirom da stalno učim i usavršavam se, shvatila sam da imam “keca u rukavu”, da će korice i cijela torta biti “ludilo”. Jedva sam čekala da se vratim i napravim ukus koji će se pamtiti.  Ukupno je na takmičenju učestvovalo 35 torti, a mi koje smo bile favoritkinje, uživo u programu TV Vijesti, u emisiji “Boje jutra”, morale smo pred stručnim žirijem da predstavimo svoje torte, što je za mene bio mnogo teži posao od borbe za ulazak u finale.

RB/BI: Došli smo do najvažnijeg dijela – kako je nastala Vaša Montenegrina” koja je pobijedila i koja ima taj jedinstveni ukus Crne Gore?

Radoman: Nisam Crnogorka po rođenju, ali jesam po srcu. Po svom izboru da budem baš njegova. Da s ponosom nosim prezime staro vjekovima i da svoju budućnost gradim u Crnoj Gori. Zavoljela sam svaki kamen ove zemlje, ali i ovo naše more koje grli Bar. Zavoljela sam običaje, tradiciju i to duboko poštovanje korijena. Ovdje korijen nije samo riječ – on je svetinja. Pitanje “čegovića si” i “o’kle si” ovdje je mjera čovjeka. Jer, ko smo mi bez korijena, bez tradicije i ukusa, koji sve to spajaju u jedno – u ljubav prema porodici, sjećanju na djetinjstvo, na zajedništvo i pripadnost. Ova torta je moja oda tom pripadanju. Kada sam je presjekla i probala, suze su mi krenule, baš kao i sada dok Vam ovo pričam. Moja torta govori 100 jezika. Ukusa je kao iz najbolje poslastičarnice. Ne mogu da opišem kakve sve divne ukuse osjećam dok je jedem, a svaki me negdje vodi. Pečeni orah i smokva u kori nisu samo sastojci, oni su omaž tradiciji. To je temelj moje torte, onaj izvorni, bogati ukus koji me podsjeća na stare običaje, na selo, bake koje prave slatko i suše smokve, na drvo koje stoji decenijama i čuva priče. Da bi ostale sočne i mirisne, premazala sam ih emulzijom od barske masline i pomorandže. Njome sam zaštitila kore, baš kao što barska maslina vjekovima štiti i hrani ovaj narod. Mliječni krem sa medom i mascarponeom predstavlja moju nježnost prema ovoj zemlji, spoj starog i novog , tradicije i inovacije. Med koji daje dušu i mascarpone koji donosi modernu svježinu. Lagan, vazdušast i pjenast, kao morska pjena koja udara o stijene. Insert od borovnice i nane – ova kombinacija donosi svježinu planinskog jutra. Ona je tu da razbudi čula i balansira, odnosno, presječe snagu oraha i meda. Jasan i čist miris koji te podsjeti odakle si, ma gdje god da si. Na kraju, tu je hrskavi krokant, koji krcka pod zubima kao crmnički krš pod nogama. On je simbol snage ovog podneblja – čvrst i postojan, ali sladak i nezaboravan, onome ko ga istinski upozna. Na samom kraju, kada se se svi ti slojevi spoje i u jednoj kašičici osjetiš i slatko, i svježe, i krckavo i vazdušasto i slatko – malo oporo kroz borovnicu, shvatiš – svi ti ukusi, to je zapravo Crna Gora. Moćna, ponosna, a beskrajno topla i nježna.  

RB/BI: Sada ste nam održali malo “predavanje” i podsjetili ko smo i što su vrijednosti, iskonske, našeg identiteta. U međuvremenu Vašu tortu su probali mnogi, pa i ja. Mogu reći da ima božanstven ukus i da upravo podsjeća na Crnu Goru, sa toliko različitosti, kontrasta, a opet sjedinjena i lijepa upravo u bogatstvu različitosti kao Vaša torta. Zanimljivo je da Vi niste Crnogorka, iz Srbije ste, ali je nesumnjivo da, ne samo što odlično poznajete našu zemlju, nego je mnogo i volite. Morala je sa ovakvim doživljajem naše zemlje i ovako snažnim emocijama, da nastane najbolja torta, sa neponovljivim ukusom. Kako, Aleksandra, kako ste zavoljeli i upoznali Crnu Goru tako dobro?

Radoman: Ja sam ovdje pola svoga života i ovdje su mi se desile najljepše stvari. Udala sam se i oformila porodicu. Moj muž je iz Crmnice, gdje su najbliži rođaci oni do petog, šestog, pa i sedmog koljena, što je za mene bilo fascinantno, jer kod nas jedva da poznajemo i one najbliže srodnike. Odrasla sam sa uvjerenjem, odnosno, tako su me vaspitavali – “ Voli svoje, poštuj tuđe”. Međutim, meni je ova zemlja moja, a vjerujte mi, nije teško voljeti Crnu Goru, ne samo zbog prirodnih potencijala, već i zbog tradicije i kulture.

RB/BI: Kako ste doživjeli to što je Vaša torta proglašena najboljom, a kao nagradu dobili ste novac kojim je Aman Sveti Stefan otkupio recept? I, što Vam znači  to što će torta sa Vašim potpisom biti služena u ovom i drugim Amanovim reprezentativnim objektima u svijetu, što je još jedan značajan i izvanredan aspekt ovog takmičenja, Vaše pobjede i tako autentično osmišljene torte?

Radoman: Meni je žao što mnoge učesnice nisu shvatile suštinu ideje i kocepta manifestacije. Puno su pažnje posvetile vizuelnom utisku – izgledu torte, a veoma važan, u stvari, je bio ukus. Sa druge strane, trebalo je voditi računa i o tome da je nagrada otkup recepta od strane Aman Sveti Stefan, što znači da torta treba da bude služena elitnim gostima, i da njih ne zanimaju figurice od fondana i obilježja koja asociraju na zadatu temu, već da je važan ukus koji mora odslikavati Crnu Goru onakvom kakva je i njeno trajanje. Moj doživljaj, pitate kakav je bio, kao što sam rekla , znala sam da ću da pobijedim ,i kada sam dobila poziv , saznala za uslove i predispozicije, ja sam već vidjela sebe kako nosim svoju tortu na Sveti Stefan. Tako je i bilo. Najprije, moja torta je poslužena na otvaranju vile “Miločer”.

RB/BI: Kako je nastao naziv “Montenegrina” i kakve su bile ostale torte?

Radoman: Do naziva sam došla u poslednjem trenutku kada sam čula pjesmu Kemala Montena “Montenegrina”. Sinulo mi je – “to je to”, samo sam dodala “by Aleks” da bi se znalo ko je autor. Ostale torte, kao što sam kazala, više su ostavljale vizuelni utisak, mada druge dvije, koje su osvojile drugo i treće mjesto,  su, takođe, dobre i slične mojoj, po sastavu. Imali smo različita imena torti, inspirisana Crnom Gorom – “Orjen”, “Iskra”, “Slatka i nezavisna”, “Crnogorka” i slično. Nagrada je bila novčanog karaktera, ali to mi nije značilo toliko mnogo, koliko činjenica što će torta biti služena u lancu tako prestižnog hotelskog brenda širom svijeta, što znači da će ‘ukus’ Crne Gore da se širi i promoviše, jer u njihovim vitrinama mora stajati natpis “ Montenegrina by Aleks”. Dobili smo fantastičnu reklamu, i Crna Gora i ja. Ja ne smijem , po ugovoru, dalje širiti recept, ali sam zadržala autorsko pravo da je sama pravim, i uskoro će se naći u jednom divnom objektu koji ću otvoriti, kakav nemamo u Baru, uz podršku Opštine.To je bio moj san – da imam svoj lijepo uređen kutak u kojem ću služiti ovu i sve druge originalne torte i kvalitetne kolače koje pravim, uz kafu ili neku lijepu knjigu. Dugo sam čekala da se sve kockice slože i sve je došlo u pravom trenutku – Biznis plan koji sam radila, nagrada i podrška opštine. Drago mi je što je lokalna uprava prepoznala moju viziju i što ćemo dobiti gastro suvenir našeg grada, ali i Crne Gore. Želim i dalje da stvaram ukuse koji će biti dio Bara i naše gastroponude. Objekat će biti u naselju “Novi Bar” , gdje zaista niče kompleks koji me podsjeća na City kvart u Podgorici, koji se uobiličava, dobija neki svoj šarm, a mislim da ćemo ga i mi dodatno upotpuniti od septembra. Ono što jeste mnogo važno u cijeloj ovoj priči jeste da torta, osim u Amanu, treba prvenstveno da živi u Crnoj Gori, jer ova torta ima i tu ulogu da spaja ljude, objedinjuje sve te naše različitosti na najljepši način i dijeli se , ide dalje. Ona ostavlja, ne samo divan ukus u ustima, nego  najljepšu poruku – o Crnoj Gori, našoj slozi, zajedništvu, bogatstvu. Jedna osoba je poruči, pa je pošalje kumi u Podgoricu, ona dalje, dođu ljudi iz Beograda i drugih gradova bivše Jugoslavije, zainteresuju se za ovu specifičnu tortu, slušaju priču o njoj i nose je dalje. Imam poziva i iz dijaspore, sa svih kontinenata, i to je  najvažnija svrha moje “Montenegrine”.