U čast najvećeg uspjeha barskog fudbala – osvajanja drugog mjesta “Mornara” u prvenstvu i plasmana u evropsku Ligu konferencija, na Bar Infu ćemo u narednih petnaestak dana objaviti niz zanimljivih tekstova, kojim ćemo čitaoce na nesvakidašnji način provesti kroz vijek trajanja kluba.
***
ŠTO SE SVE DEŠAVALO, NI DANAS SE NE ZNA
Na stadionu “Topolica”, 19. septembra 1992, u okviru 4. kola Crnogorske lige, odigrao se najkontroverzniji meč u istoriji Mornara, protiv Koma sa Zlatice, koji je u svemu pretekao čak i onaj protiv Mogrena, kada je umalo linčovan sudija Muzurović, 1973. godine.
Do danas nisu razjašnjene sve okolnosti, pa čak ni to šta se zaista dogodilo, niti ko je sve učestvovao i na koji način, u seriji nemilih i čudnih događaja. Sve strane su imale svoje verzije, a slomilo se na kraju na Mornaru.
Počelo je još prije početka. Vasko Milošević, trener prvog tima, dobio je meč suspenzije zbog ispada u ranijem kolu, ali se najnormalnije pojavio na klupi svoje ekipe. Naime, delegat meča (trebalo je to da bude Desimir Bato Todorović) nije došao, pa je, po pravilima, njegovu funkciju preuzeo glavni sudija Božo Ćorsović iz Herceg Novog, i sa pomoćnicima Vukadinovićem i Penčićem insistirao da na igralištu ostanu samo oni kojima je to dozvoljeno. Pošto nije bilo delegata da udalji Miloševića, a Ćorsović nije ni znao da je ovaj kažnjen, trener barskih igrača ostao je na svom mjestu. Iza klupe Koma odmah se okupila grupa navijača koja je čitavim tokom meča provocirala goste.
Mornar je nastupio sa znatno podmlađenim sastavom (veoma dobrim, ali bez fizičkih kapaciteta da svih 90 minuta igra utakmice u istom tempu) pošto je čak šest prvotimaca štrajkovalo zbog neisplaćenih plata. Tako su na teren pred oko 400 gledalaca istrčali mahom mlađani: Aleksijević, Petranović, Ljuljić, Šalja, Đukić, Jelić, Duraković, Đurašković, Simonović, Marčić, Perović i Vučinić.
Od samog starta susret je bio izuzetno naelektrisan, grubosti je bilo na obje strane, pa je već u 30. minutu isključen bek Koma Vuković zbog udaranja protivnika bez lopte. Mornar u tom trenutku dolazi do vođstva, golom Rokija Marčića.
Sredinom prvog dijela, na prijavu pomoćnika Vukadinovića, Ćorsović je isključio trenera domaćih Vaska Miloševića koji ga je, navodno, glasno pitao – ima li obraza. Nešto prije završetka prvog poluvremena, na teren je stupio i predstavnik Mornara Miško Jelenić, pa je sudija i njega poslao na tribine. U poluvremenskoj pauzi između dva dijela igre, u sudijsku svlačionicu ušao je pomoćni trener Barana Đonović i iskreno rekao da ih je on psovao i pitao za obraz, a ne Milošević, pa je Ćorsović i njemu pokazao put u gledalište.
U drugom poluvremenu, iako je igra bila grublja, nije bilo žutih i crvenih kartona, ali ne zato što je sudija spustio kriterijum već zato što su jednostavno – nestali. Nije ih bilo u njegovim džepovima, pa je poslao pomoćnika u svlačionicu da ih potraži, no, ni tamo nisu bili.
U jednom od žestokih napada Koma, Vujačić je kopačkom u glavu udario golmana Mornara Aleksijevića, koga su hitno prebacili u bolnicu, jer je zaradio lom jagodične kosti i potres mozga. Pošto je Mornar iskoristio sve zamjene, na gol je stao napadač Vlatko Kile Perović.
Neslavan završetak mučne priče zabilježen je u 83. minutu. Desna polutka gostiju Darmanović je bez lopte udario domaćeg igrača Vučinića. Dok su bili na zemlji, ovaj mu je uzvratio i počela je tuča. U teren su zatim uletjela lica sa klupa oba tima, kao i isključeni treneri i rukovodioci, a onda i gledaoci.
Jedan navijač je nogom udario gostujućeg fudbalera Darmanovića, napadnut je golman Ivanović, udarac je dobio i trener Koma Đokić, a potom, prema sopstvenom kazivanju, i glavni arbitar Božo Ćorsović. On je ušao u svlačionicu i više nije izlazio. Igrači su poslije desetak minuta obaviješteni da je meč prekinut. Zahvaljujući energičnoj intervenciji pripadnika milicije, kojih je bilo u dovoljnom broju, izbjegnute su nesagledive posljedice.
Odmah sjutra, skandal u Baru je bio vijest dana u Crnoj Gori. Svi su se morali oglasiti pismenim izjavama nakon što su to zatražili istražni organi Republike, sa jedne strane, i FSCG, sa druge.
Sudija Ćorsović je bio prvi na tapetu: “Dok je Darmanović još uvijek ležao, na teren je ušlo nepoznato lice i udarilo igrača Koma. Pokušao sam da civila odvučem, ali sam i sam dobio udarac u desnu nogu, a mladić mi je rekao: ‘Za sve ovo si sam kriv!’. Nastala je opšta gužva u kojoj su glavne uloge igrali civili. Insistirao sam, potom, da mi se saopšti ime mladića koji je udario Darmanovića i mene, ali sve što sam saznao od dežurnog milicionera je da se zove Aleksandar i da je fudbaler Mornara. Kad sam se uputio ka svlačionici, bio sam pogođen kamenom u glavu, ali se, opet, sve dobro završilo jer je postojalo dobro obezbjeđenje milicije”, stajalo je u izvještaju Ćorsovića.
Trener Koma Nikola Đokić je teoretisao da je “prekid naišao kao plod atmosfere konstantne netrpeljivosti prema ‘Komu’”.
“Na utakmicu nije došao delegat, što mislim da je smišljena radnja. Očito da je sve režirano. Kompletna organizacija bila je sramna. Utakmica je počela sa zakašnjenjem od deset minuta, jer su domaći fudbaleri čekali isplatu nekih dugova; kako je koji pristajao da igra, tako je cijepan protokol i u njega dopisivana nova imena. Razumljivo, jer nije bilo delegata da sve to kontroliše. Oko terena je bilo mnogo stranih lica, na klupi Mornara sjedio je kažnjeni trener Milošević, da bi tek u toku utakmice bio udaljen, ali se vraćao i desetak puta nesportski utrčavao u teren da vrši pritisak, sve mu je tolerisano.
Sudija Ćosović nas nije zaštitio, igralo se izuzetno prljavo i on je to tolerisao. Zbog povrede golmana Mornara Aleksijevića, prekida, raznih intervencija, sudija je trebalo drugo poluvrijeme da produži 20 minuta. Zato je i sporan trenutak prekida. U toj gužvi nakon ulaska gledalaca je loše prošao i sudija Ćorsović, bilo je na terenu i oko njega čak prijetnji pištoljem. Jedan stariji navijač domaćina udario me je u glavu, od čega imam vidnu modricu”, istakao je Đokić.
Šef stručnog štaba Mornara Vasko Milošević je tvrdio da je igrač gostiju Darmanović bio grub tokom meča, ali mu je sudija Ćosović, “valjda iz kolegijalnosti, jer su obojica milicioneri, sve opraštao”: “Tačno je da sam, kad je počela opšta gužva, preskočio žicu i pokušao da ih razdvojim, a isto su činili i neki ljudi iz zlatičkog ligaša. Tačno je i da su utrčali svi sa klupa, ali ima velike razlike, jer je na našoj bio samo jedan rezervni igrač, a zlatička je bila puna”.
Milošević je potencirao da sudija nije imao kartone u drugom poluvremenu: “Oko 60. minuta slao je pomoćnika Penčića u svlačionicu da ih donese, ali ni ih on nije bio našao. On nije, ali jesu redari po završetku utakmice! Dalje, iskusni igrač Koma Vujačić teško je povrijedio našeg mladog golmana Aleksijevića i zbog toga je susret dugo bio prekinut, što jasno govori kako su grubo igrali fudbaleri Koma. Zlatičani su izgleda željeli po svaku cijenu bodove protiv naše omladinske ekipe, ali izabrali su krajnje pogrešan način, pošto nisu stvorili niti jednu priliku”.
Rukovodstvo Mornara je insistiralo na neshvatljivoj činjenici da je sudija izgubio kartone, a nastavio meč. “U jednom kontranapadu Darmanović je grubo zaustavio Vučinića i u padu ga udario laktom u predjelu lica. Vučinić nije izdržao i uzvratio je istom mjerom. U tom trenutku, sudija ih je razdvajao, ali nije pokazao kartone. Šta se desilo sa njima, zašto nije pokazao crvene kartone igračima koji su zaslužili isključenje? To nije mogao da uradi jer je kartone izgubio! To je, čini se, bio pravi razlog da utakmica bude prekinuta tri minuta prije kraja. Tako je Ćorsović u zapisnik stavio da je u gužvi neko njega udario. To niko nije vidio, budući da je Ćorsović bio podalje od mjesta događaja”.
Izvještaj Disciplinskim organima je podnio i Branko Bujić, zvanični posmatrač meča. On je suđenje Ćorsovića ocijenio jedinicom, navodeći u obrazloženju da se arbitar iz Herceg Novog od početka meča nije najbolje snašao, da je mnogo ranije morao kartonima da sankcioniše izuzetno grube startove.
“Napominjem da tokom utakmice nije bilo nikakvih ataka od strane gledalaca prema gostima. Po završetku meča u gužvi, ispred svlačionica, video sam da je udaren tvrdim predmetom, namijenjenom Ćorsoviću, trener Koma Đokić. Pitao sam Ćorsovića da li je prekinuo utakmicu, odgovorio je da još nije donio definitivnu odluku, jer je udaren u glavu. On nije spomenuo da je udaren kod prekida, već ispred svlačionice”, pisao je Bujić.
Sticajem okolnosti, među gostima je bio i Vlatko Vujošević, selektor mlađih kategorija u FSCG, pa je i od njega, kao ličnosti od autoriteta, traženo da iznese svoje viđenje događaja, no, on se izvadio na “neslužbeno pojavljivanje” i tražio da ostane po strani.
Nesuđeni delegat Desimir Todorović koji se, na opšte iznenađenje, nije pojavio na meču, što su u Komu tumačili teorijama zavjere, svoj izostanak opravdao je neažurnošću budvanske pošte: “Pola sata prije početka utakmice dobio sam pismeno obavještenje da sam delegat na utakmici u Baru. Bio sam iznenađen, jer sam naloge dosad uvijek dobijao nekoliko dana ranije. Na koverti sam vidio pečat s datumom iz kojeg se vidi da je pošiljka na vrijeme upućena iz FSCG, pa sam se obratio budvanskoj pošti da mi daju objašnjenje o kašnjenju njenog uručenja”.
Da je u svemu, kako to obično biva, bilo i crnohumornih tumačenja, dokazivala je izjava Gorana Pejovića Gule, vođe pop-rock grupe “Katapult”, tada člana Uprave zaduženog za marketing. Pošto se kao krivac za prekid susreta Mornar – Kom, u službenim izvještajima navodi Aleksandar koji je udario igrača gostiju i sudiju, a na klupi Mornara u drugom poluvremenu, osim rezervnog igrača Milanovića, sjedio je jedino Gula i uletio na teren, po gradu su pjevača “Katapulta” počeli da zovu “Saša”.
“Tačno je da sam u 87. minutu uletio u teren, ali isključivo da razdvojim igrače. Nisam primijetio da je bilo ko udario sudiju. Bojim se da mi, ni krivom ni dužnom, ne ostave nadimak Saša”, s kiselim osmjehom je govorio Pejović.
Ali, Mornaru nije bilo do smijeha.
Brzo i efikasno stavili su tačku na većinu slučajeva u Crnogorskoj ligi disciplinski sudija Slobodan Ivanović i njegov zamjenik Branislav Mandić, pa je tako bilo i ovoga puta. Suspendovan je stadion “Topolica”, zatim fudbaleri Velizar Darmanović (Kom) i Sreten Vučinić (Mornar) zbog međusobne tuče, pa treneri Mornara Milošević (pet kola zabrane vođenja utakmica) i Đonović (tri kola zabrane vođenja utakmica) i zvanični predstavnik kluba Jelenić (dva kola). Zbog nedolaska u Bar Desimir Todorović je kažnjen da u tri ciklusa ne može biti delegat. Jedina pozitiva je bila vijest da je Spasoje Medin, komesar Crnogorske lige, potvrdio odluku o registraciji prekinute utakmice Mornar – Kom rezultatom koji je za 83 minuta postignut na terenu – 1:0.
Fudbaleri Mornara igrali su naredne mečeve u Petrovcu i pretrpjeli pet poraza zaredom. Primili su 24 gola, a dali svega tri. Od nesrećne utakmice sa Komom izgubili su kompas i na kraju prvenstva završili na posljednjem, 14. mjestu sa 12 bodova, deset iza zone spasa (pet pobjeda, dva neriješena rezultata i 19 poraza, uz gol razliku 26:90).
Ali, dok jednom ne mrkne – drugom ne svane. Zbog teške ekonomske situacije i sankcija međunarodne zajednice, Luka Bar je, iako vicešampion, bila prinuđena da se odrekne postojanja fudbalskog kluba, pa su se fuzionisali sa Mornarom koji je tako preuzeo “lučko” mjesto u rasporedu narednog prvenstva Crnogorske lige.
Kom je na koncu bio drugi, samo bod iza Lovćena, od koga je imao kudikamo bolju gol-razliku. Da nije bilo tog ishoda u Baru, oni bi bili prvaci.
Misterija ko je tajanstveni optuženi “Aleksandar” nikada nije riješena, ali jeste ona o nestanku kartona, mnogo godina kasnije.
***
GDJE SU NESTALI KARTONI?
Crnogorsku javnost je dugo kopkao bizaran podatak – gdje su nestali kartoni sudije Ćorsovića na meču Mornar – Kom. Na tome su naročito insistirali u barskom ligašu, potencirajući da tako nešto nije viđeno na crnogorskim terenima, te da je glavni sudija “oko 60. minuta slao pomoćnika Penčića u svlačionicu da ih donese, ali ni ih on nije bio našao”.
U Mornaru su, ispostavilo se, ipak znali rješenje te misterije.
Duel 4. kola sa Komom, ozbiljnim pretendentom na prvo mjesto Crnogorske lige, krenuo je silovito – Hadžiosmanović i drugovi su krenuli naprijed, riješeni da brzo situaciju dovedu pod svoje, a podmlađeni Mornar se uglavnom branio. Ne baš nježno.
Jedan od takvih duela bio je na sredini terena. Vlatko Kile Perović, desetka Mornara, mlađi brat golmana Zorana – Koka i sin golmana Petra – Ruce, oštro je startovao na Vukovića, koji se prosuo koliko je širok i dug. Podigao se uz “pominjanje Perovićeve familije” i obećanje da je “sada gotov”, iako se ovaj izvinjavao, nije da nije.
Nije prošlo mnogo, a Kile je opet žestoko pokosio Vukovića.
“Vidim, diže se i ide da me udari, pa se namjestim, šta ću. Bacio me udarcem na travu, pao sam, napravila se gužva, vuku igrači jedan drugog, sve na ivici tuče, ja vrištim. Sudija daje Vukoviću crveni, meni žuti, pa nastavljam da igram. Ubrzo daje Roki Marčić gol, mi vodimo, a igra postaje sve oštrija. Pred kraj prvog poluvremena, pitam sudiju koliko do kraja, on mi kaže: ‘Peroviću, ti taj kraj nećeš dočekati’.
I dok sam odlazio, vidim da su mu ispali kartoni iz džepa. Brzo dotrčim do njih i stavim ih u gaće. Mislim se, nećeš ti mene isključivati. U međuvremenu, odglumim povredu, dođe ljekar da me naprska sprejem i ja mu dam kartone da ih sakrije u torbicu“, sjećao se decenijama kasnije Kile Perović.
Sudija, međutim, ne zna da kartona nema u džepu, i igra se u drugom poluvremenu normalno razvija. Sve do nemilog događaja. Deset minuta prije kraja, Vujačić iz Koma, jureći na odbijenu loptu, udara u glavu golmana Mornara Aleksijevića koji dobija potres mozga.
“Povede ga hitna pomoć, ali smo u problemu – sve smo već zamjene iskoristili. Mene Vasko zove: ‘Kile, ti ćeš na gol’. Ja živ neću, nisam nikad branio. Viče Vasko: ‘Ajde, more, tebi je otac branio, brat ti brani, moraš i ti da znaš da braniš, kuća ti ga daje’. Što ću, uzmem dres od rezervnog golmana, rukavice, rekoh sad će me izbušiti, doći ću kao goblen.
Ali, čudo, uhvatih jednu visoku loptu, jedan udarac odbranih, i dođe taj 87. minut. Vučinić i Dabanović se međusobno potukli, napravio se opšti metež, sudija kreće da im da crvene kartone, kad ono – nema. Prekida meč, ulazi u svlačionicu, ali džabe. Meč više nije nastavljen, i mi smo dobili 1:0”, kaže Perović, ističući da je na kraju ispalo da je on “jedini Perović koji je branio za Mornar, a da nije primio gol“.
Izvještač “Pobjede” Dano Delibašić, ne previše nepristrasan, napisao je u članku da je “sudija Ćorsović na opšte iznenađenje svih prisutnih prekinuo utakmicu, bez ikavih objašnjenja i bez znaka da je prekinuo”, a Kile Perović je Ćorsoviću tek 20 godina kasnije priznao da mu je on toga dana ukrao kartone.
