U čast najvećeg uspjeha barskog fudbala – osvajanja drugog mjesta “Mornara” u prvenstvu i plasmana u evropsku Ligu konferencija, na Bar Infu ćemo u narednih petnaestak dana objaviti niz zanimljivih tekstova, kojim ćemo čitaoce na nesvakidašnji način provesti kroz vijek trajanja kluba.
***
Gledajući ukupne rezultate fudbalskog kluba, Mornar je u sezonama 1999/00. i 2000/01. ispisao neke od najsvjetlijih stranica sopstvene istorije.
Sezona 1999/00. bila je projektovana za povratak u Crnogorsku ligu nakon tri godine boravka u Južnoj regiji.
Angažovan je novi šef struke Brajan Nenezić, a njegovi prvi saradnici bili su Željko Lekić i Nenad Vučković. Pripreme su odrađene na Glavi Zete, uvedeno je novo, profesionalno ustrojstvo rada u klubu i samom timu, pa su protivnici padali jedan za drugim.
Tim je bio kompaktan, sa jasno podijeljenim zadacima, bez zvijezda i “velikog filozofiranja”, a dobijeni rezultat je bio impresivan: petnaest utakmica – petnaest pobjeda i gol razlika 84:0.
Ni na jednom meču golmani Milo Đurović i Nikola Dumezić nisu vadili loptu iz mreže – 1710 minuta!
Visokom pobjedom u posljednjem, 18. kolu, nad Igalom (7:0, golovima Nikezića, Vlahovića, Nenezića, Mijanovića, Nikolića i Drpljanina 2) stavljena je tačka na raskošne igre plavih momaka. Rekordne su bile dvije pobjede nad Slogom iz Radovića, obje sa po 10:0, a nije se dobro provela ni imenjakinja iz Starog Bara – 6:0 i 9:0. Dvije su utakmice dobijene za zelenim stolom, jer protivnici – Bokelj II i Lovćen II – nisu izašli na megdan.
Najbolji strijelac tima je bio centarfor Vesko Drpljanin sa 18 golova, iza njega Dragan Mijanović sa 13, pa Nikezić 6, Perišić 5…
Igrači koji su izvojevali ovaj uspjeh, koji će teško ikada biti nadmašen, bili su: Milo Đurović, Nikola Dumezić, braća Dejan i Marko Nenezić, Radoslav Zejak, Bojan Kokoruš, Vejsil Drpljanin, Dejan Raspopović, Radovan Femić, Dragan Mijanović, Aleksandar Vlahović, Radivoje Nikolić, Nenad Milanović, Aleksandar Petrović, Milutin Marković, Dejan Nikezić, Darko Mitrović, Mirko Raičković, Darko Lazović, Dušan Rolović, Amir Bišević, Mitar Novaković, Gojko Leković, Blažo Dabanović, Aleksandar Perović, Milovan Perišić, Vaso Miranović, Rajko Konjević, Safet Kočan, Zlatko Zvicer, Vladimir Tomović, Ivan Stanković, Dražen Hrvatin, Željko Rondović, Adnan Krnić, Dejan Đurišić, Dragan Novaković i Ivan Labović.
U istoj sezoni, omladinci su postali prvaci Južne regije, a izgubili u finalu Kupa. Pioniri su bili vicešampioni Južne regije, kao i pjetlići, ali su najmlađi osvojili i Kup, u finalnom meču na penale savladavši Bokelj.
***
Rekorderska generacija seniora nastavila je impresivni put i u idućoj sezoni 2000/01.
Trener Nenezić je forsirao napadački stil, a kroz utakmice je oprobao čak 35 fudbalera, što je bio svojevrstan kuriozitet. Igrači su bili odlično fizički pripremljeni, davali su se “po njemačkoj školi” sve do posljednjeg sudijskog zvižduka. Konačni skor: prvo mjesto u Republičkoj ligi i plasman u Drugu ligu.
Ali, na kakav impresivan način.
U 34 utakmice primili su 16 golova (odnosno 0,47 po meču), a postigli čak 106, sa 25 pobjeda, jednim neriješenim rezultatom i jednim porazom, od Jezera u Plavu. Rekordne pobjede ostvarene su protiv Tekstilca – nevjerovatnih 13:0 (Dejan Nenezić 3, Radulović, Ljutica, Femić i Mihaljević po 2, Marković i Vuković jedan) i Polimlja 12:0 (Radonjić 4, D. Nenezić i Leposavić po 2, Ljutica, Drpljanin, Majić i Femić jedan).
Najstalniji je bio izvanredni Dejan Raspopović, u odbrani kad treba, u napadu kad želi, odigrao je sve utakmice – 34. Najbolji strijelac bio je Boris Ljutica sa 15 golova, Srđan Radonjić je postigao dva manje, a Radovan Femić i Vesko Drpljanin po 11.
Tim je vodio do Druge lige Brajan Nenezić, a posljednjih 8 utakmica prvi pomoćnik, najdugovječniji kapiten Nenad Vučković, sa pomoćnikom Borom Raičevićem.
Mornar je postao i pobjednik Kupa Južne regije, nakon što je savladao tivatski Arsenal sa 2:0.
***
U rekordnoj sezoni seniora 2000/01, i mlađe kategorije igrača su bila izvanredne.
Omladinci su osvojili Prvenstvo Južne regije i stekli pravo za finalno takmičenje za prvaka Crne Gore. Nakon što su sa ekipom Budućnosti odigrali bez golova u Baru, Božović, Femić, Milošević, Vujović, Macavara, Dedaj, Novaković i drugovi su Pod Goricom izgubili 2:0.
Kadetska ekipa igrala je Kadetsko prvenstvo Crne Gore i zauzela peto mjesto, ali su zato osvojili Kup Južne regije. U finalu Kupa Crne Gore, Kovaču, Simoviću, Leposaviću, Trumi i drugovima iz ekipe ponovo se ispriječila Budućnost, i to ubjedljivo. Dva poraza – 5:1 u Baru i 3:1 u Podgorici.
I pioniri Mornara su osvojili Prvenstvo Južne regije, i to ubjedljivo. U finalu Prvenstva Crne Gore, bolja je bila Mladost. Marčelja, Glavanović, Nikezić, Mirković, Lalević, Peričić… Izgubili su oba puta – kući 4:1, a u Podgorici 3:1.
Pravi hit Bara bili su najmlađi – pjetlići.
Oni su osvojili i Kup i Prvenstvo u Južnoj regiji. Bili su apsolutno ubjedljivi (14 mečeva, 13 pobjeda, jedan poraz) sa gol razlikom 89:3 (dobili su Petrovac sa nevjerovatnih 27:0). Ali se tu nisu zaustavili, naredna stepenica je bio crnogorski nivo.
Prvo su u polufinalu Kupa savladali Brskovo sa 2:1 i 3:0, a onda u finalu Sutjesku (u Nikšiću je bilo 0:0, a u Baru 4:0 za Mornar, uz golove Markovića, Kostića, Peričića i Rustemovića.
U polufinalu Prvenstva, čekala ih je Županica sa kojom su u Rožajama igrali neriješeno 0:0 i pobijedili nih na Madžarici 2:0. U finalu – dvomeč sa Zetom iz Golubovaca. Prva utakmica završila je pobjedom zete od 2:1, a u revanšu u Baru je bilo 3:1 za Mornar, golovima Peričića, Rustemovića u i Kostića. Pobjednički pehar kapitenu Stevanu Markoviću uručio je član izvršnog odbora FSCG Blagota Đukanović iz Nikšića.
U pobjedničkoj utakmici igrali su ovi igrači trenera Veselina Pekovića: Nikola Aleksić Slobodan Čabarkapa, Vuko Madžgalj, Ivan Kecojević, Mitar Vasiljević, Stevan Marković, Aldan Adrović (Miloš Bokan), Nebojša Popović, Ervin Peričić, Edi Rustemović i Nenad Kostić.
