ETNOGRAF ANDRIJA JOVIĆEVIĆ O BARSKOM STANOVNIŠTVU U KNJIZI “CRNOGORSKO PRIMORJE I KRAJINA”, OBJAVLJENOJ 1922. GODINE – 5. DIO

Andrija Jovićević, u etnografsko-demografskoj studiji „Crnogorsko primorje i Krajina“ iz 1922. godine, piše o strukturi stanovništva Bara i šire, te o naseljima, bratstvima, običajima, tradiciji na tome prostoru i njihovoj prošlosti, oslanjajući se primarno na usmene izvore, narodna predanja, porodična kazivanja, kao i na faktografiju.

Zanimljiv je, između ostalog, i Jovićevićev opis, u navedenoj knjizi, a koji se odnosi na Prapratnu, staru srednjevjekovnu dukljansku župu i prijestonicu najstarije crnogorske države Duklje, a koju navodi Pop Dukljanin u ljetopisu “Kraljevstvo Slovena” iz XII vijeka. Andrija Jovićević vrši pokušaj ubikacije Papratne, a to su nastojali da urade i raniji i kasniji istraživači i pisci, a u Prapratni je bio dvor dukljanskog vladara Stefana Vojislava (Dobroslava iz Dukljaninog djela), u kome je umro, a sahranjen je u crkvi svetog Andrije, u dvooskoj kapeli u Prapratni, kako pop Dukljanin navodi. Pitanje ubikacije Prapratne je složeno i brojni istoričari poput akademika dr Radoslava Rotkovića i prof. dr akademika Božidara Šekularca itd., su tvrdili i dokazivali da je ona locirana u današnjim Mrkojevićima kod Bara, što mislim da je najpouzdanije, ali neki drugi pisci i istraživači su je nastojali ubicirati nešto drugačije. U svakom slučaju, zamiljiv je i Jovićevićev opis toga i iskaz o istome, naravno, kojega treba posmatrati kao jedno gledište, ali ne kao utvrđenu utvrđenu istorijsku činjenicu. Mišljenja sam da je Prapratna bila kod Bara u Mrkojevićima, ali to je tema posebnih istraživanja i radova. Jovićević Prapratnu ubicira u Donjim Murićima u Krajini.

 U navedenoj knjizi Andrija Jovićević o barskom području, a u poglavlju knjige pod nazivom “Opis starina i predanja o prošlosti”, na stranicama 13, 14 i 15 kazuje i sljedeće:

“U Baru i Svaču bila je biskupija. Bar je u tom svojstvu ostao sve do naših dana, a Svač je, s propašću, izgubio svaku važnost. Od onda su Ulcinj s jedne, i Skadar s druge strane, zamije- nili ulogu Svača. Nekada je postojao pri moru u dnu Mrkovića (Mrkojevića-nap. N.A.), gdje po-činje Možura, brijeg, na kome je bio grad. Brijeg se odronio u more, a s njim i grad. Danas je ovaj brijeg ostrvo, na kome se, duboko u moru, vide zidine od kuća. Ovo se ostrvo zove Stari Ulcinj, čime bi se htjelo reći, da je iza propasti ovog grada podignut današnji Ulcinj.
Pri kopanju temelja za monopol duvana u Baru nađeni su duboko u zemlji komadi brodova i sidra. U Zaljevu pokazuju mjesto, gdje se, pri kopanju temelja za jednu kuću, našao duboko u zemlji zid i u njemu gvozdena alka, o kojoj su mornari vezivali brodove. Ako je ovome vjerovati, morska je visina negda bila veća, možda za nekih 10-15 m. Priča se da je svuda pored mora ispod Mrkovića bila varoš. Stari su pričali, da su do skora gledali kuće u vodi.

Kad je propala ova varoš, onda su ljudi podigli novu varoš od Zalja, pod Mrkovićima, preko Mrkovića i Mrkovskog Polja do Kameničkog Mosta. Onda je grad bio u Kolimanima. Iznad grada je bila tamnica, pa se i danas to mjesto zove „Temnica”.

Krajina je, ležeći u susjedstvu Skadra i Skadarskog Jezera, uvijek vukla k sebi ne samo obične privrednike, već i same vladare. U Koštanji se jedan brežuljak zove Kraljić, koji je po svemu najljepše mjesto u svoj Krajini; po narodnom predanju tu je živio knez Jovan Vladimir (dukljanski knez i vladar Vladimir – ubijen 1016. u Prespi- nap. N.A), koga mještani zovu „Sveti Kralj“ (Vladimir je bio knez, ne i kralj, i svetac crnogorski koga su jednako poštovale i poštuju sve tri konfesije-nap. N:A.). Da bi Jovan Vladimir (ispravnije je reći knez Vladimir i svetac Vladimir dukljanski-nap. N.A) dao Krajini više ljepote, sagradio je veleljepni manastir Uspenija Presvete Bogorodice, poznat u spomenicima pod imenom Prečista Krajinska.

Knez Stevan Vojislav, imao je prestolnicu, po riječima popa Dukljanina u župi Prapratni. Gdje je Prapratna, do sada nije utvrđeno. K. Jireček veli, da je kod Bara (Istorija Srba, 203), a P. Rovinski pretpostavlja, da bi to mogla biti današnja Papratnica u Crmnici (Černogorіa І. 348.). Raspitivao sam za ime Prapratna, i samo sam našao Prapašište, iznad Donjih Murića, kao sastavni dio njihov. U Papratnici (u Crmnici) nema nikakvih uslova za život i dvor jednog vla- dara, i stolica zetska nije se mogla, naročito u ono doba, prenijeti iz Skadra i Krajine preko Rumije na kraj države. Stolica oslobodilaca Zete trebala je biti u srcu same Zete.

Prapratna, stolica kneza Stevana Vojislava, bila je u današnjim Donjim Murićima. To se potvrđuje ovim:

1. Jedan dio sela, i to najgornji, do danas je zadržao ime „Prapatište“, koje jako potsjeća na ime Prapratna. A što se i danas cijelo mjesto ne zove starim imenom, uzrok je u tome, što su stanovnici Donjih Murića, doseljeni iz Klimenata, donijeli sobom to ime, pa ga dali selu. Da je to njihovo brastveno ime, koje ne napuštaju nikako, dokaz je i u tome, što se poveći broj njih i odavde iselio oko Skadra i Taraboša i nova naselja su nazvali istim imenom. Prilikom naseljenja Murića u Prapratni staro se ime istislo i u nešto drukčijem obliku zadržalo na kraju sela, u jed- nom seoskom dijelu.

2. Nema sumnje, da je ime Prapratna postalo od riječi papraš ili praprat (pteris aquilina). Da je, zbilja, tako, vjerujemo i po tome, što tu i danas raste mnogo paprati; zaludu je ljudi trijebe, ona jednako raste po njivama uz duvač i kukuruz (radi se o biljci paprat-nap.N.A).

          3. Selo je na samoj obali Skadarskog Jezera, uz to i na najljepšem mjestu u Krajini. Tu je prostrana ravnica sa gustom maslinovom šumom. Pored korita rijeke Morače, koje prolazi ispred Donjih Murića, nalazi se poviše ostrva sa divnom prirodom, na kojima su stari zetski gospodari podizali crkve i manastire. Iz ovog je mjesta lijep izgled na Zetu, Prokletije i Skadar; ono je davalo mnogo udobnosti za život vladara. Masline su ovdje toliko stare, da se s pravom daje misliti, da su mogle biti zasađene u doba Stevana Vojislava ili i ranije.

4. Na istočnom kraju ravnice nalazi se ruševina, 12 m. duga i 5-6 m. široka. Ostaci potsjećaju na kakvo poveće zdanje. To se mjesto danas zove „ćelija“, a po njemu i sav onaj kraj. Izgleda, da je tu bila crkva.

5. Prethodnik Stevana Vojislava, knez Vladimir, prestolovao je u Kraljiću, na dva sata daljine od Donjih Murića, u srcu Krajine. Možda je otac Stevana Vojislava živio u Murićima, pa je sin od oca naslijedio imanje, i prestolnicu nije naročito prenosio iz Kraljića, nego je tu, njegovim stupanjem na vladu, uspostavljena.

6. Prapatište je vrlo staro ime, starije od današnjeg stanovništva. I ako Murići, pa i svi Šestani i Krajinjani, govore danas arbanaški, ipak ovo mjesto zovu „Prapatište“. Ovo je ime nađeno ovdje, i današnji ga naseljenici nijesu dali. Paprat se arbanaški kaže „fijer.”

7. Pop Dukljanin nabraja zetske župe: Obliquit (Oblik u dnu Taraboša, u Anamalima), Prapratna (po našem tvrđenju Prapatište u Donjim Murićima), Cremenica (biće Crmnica), Bundua (Budva) i t. d. Prema ovome Oblik je bio župa od krajinskih gora k jezeru Šasu i Svaču, dakle, današnji Anamali; Prapratna od krajinskih gora ka Skadarskom Jezeru, na protivnoj strani župe Oblika; Crmnica do Prapratne i Skadarskog Jezera, a Budva s druge strane planinskog lanca ka moru. Dvije su župe bile na strani mora (Oblik i Budva), a dvije na strani Skadarskog Jezera (Prapratna i Crmnica). Ovakva je podjela i prirodna i pravilna, i samo pobrajanje kod popa Dukljanina odgovara geografskom redu i položaju.

8. Dokle je Zeta bila kao država, njena se prestolnica pomjerala iz mjesta u mjesto samo u okolini Skadarskog Jezera, ne izlazeći nikad iz ovog okvira; ona se pomjeraala od Diokleje do Skadra, Krajine, Prapratne i Žabljaka, odakle je prenešena na Obod i Cetinje”.

(Nastavlja se)