Muzika sa knjaževog Dvora – iskorak u prošla vremena, uskoro u novom ruhu

Gost Radio Bara bio je Safet Drljan, profesor harmonike u ŠOMO „Petar II Petrović Njegoš”, čiji je rad u protekloj, 2024. godini, obilježio koncertni program, nastao u saradnji sa profesorom na cetinjskoj Muzičkoj akademiji, Senadom Gačevićem „Muzika sa knjaževog Dvora”.

Podsjetili smo se kako je nastao ovaj atraktivan muzički projekat, koji je premijerno izveden u završnici prošlogodišnjeg Barskog ljetopisa (u okviru segmenta bARS), kako danas živi i što je predviđeno u njegovoj drugoj fazi kada bi trebalo da bude obogaćen novim sadržajima i kompozicijama iz naše kulturne istorije, davno zaboravljenim.

RB/BI: Publika Vas je stojeći, sa gromoglasnim aplauzima, ispratila sa premijernog izvođenja „Muzike sa knjaževog dvora” na Barskom ljetopisu, a zatim ste svojevrstan muzički ugođaj priredili i u drugim gradovima Crne Gore i bivše Jugoslavije. Kako je nastao ovaj jedinstveni program, jedinstven, prije svega zbog toga, jer ste nam otkrili što se slušalo i koje su omiljene kompozicije bile crnogorskog kralja i knjaza, kao i njegovih kćerki, a zatim i zbog činjenice da ste nam virtuoznim izvođenjem pokazali mogućnosti i čari harmonike kao instrumenta?

S: Drljan: Ovo jeste atraktivan program, jer nam nudi da uživamo u muzici koja nam dolazi iz epohe kralja Nikole i njegove vladavine u Crnoj Gori. Bilo je dosta kompozitora koji su stvarali muziku i posvećivali je njegovim kćerkama. Jedan dio te zaostavštine je profesor Senad Gačević obradio za harmoniku, i to je bilo premijerno izvođenje za solo instrument.

RB/BI: Kako se došlo do ideje za ovaj program, kako ste pronašli muziku, note, i koji kompozitori su zastupljeni ?

S. Drljan: Profesor Gačević je bio gost na pretprošlom Barskom ljetopisu, kada je predstavio svoju knjigu koja se bavi ovom tematikom. Čuli smo se, i nekako je spontano došlo do ideje, a kao rezultat dobili smo program u kojem, moram reći, i ja posebno uživam izvodeći ga, jer sama ideja i stilski sadržaj kompozicija, vraća nas u prošla vremena. Upravo se ja, a vjerujem i publika, osjeća kao da smo na trenutak zakoračili u kraljevski dvor i boravili tamo. Ta muzika izvodila se na dvorskim balovima, a mi danas možemo, oživljavajući je, osjetiti se dijelom tog kraljevskog života.

RB/BI: Koju muziku je crnogorski suveren preferirao i slušao ?

S. Drljan: Mogu navesti neke kompozitore – Šlepinger, Ognjenović, Minkus, čije je notne zapise pronašao i obradio profesor Gačević, jer pojedini su oštećeni i trebalo je ozbiljno pristupiti tom materijalu. Harmonika je, sa druge strane, orkestar u malom, neophodno je napraviti dobar i kvalitetan aranžman, koji će lijepo zvučati. Radi se o klasičnoj muzici, koju slušajući, možemo vrlo lako da osjetimo i doživimo stil baroka ili romantizma. Svaka epoha je nadograđivala narednu, kao što je barok najavio klasicizam, ili klasicizam romantizam, ali svi su se oslanjali jedni na druge. Tako smo došli do toga da je danas muzička umjetnost na vrlo visokom nivou.

RB/BI: Međutim, ono što je, kao što sam kazala, takođe, zanimljivo, jeste činjenica da ste takav program izveli na harmonici, koja se u širem auditorijumu percipira kao instrument na kojem se izvodi, pretežno, narodna muzika. Slažete li se sa tim?

S. Drljan: Apsolutno to nije tako. Harmonika jeste mlad instrument, ali u svijetu je veoma afirmisana, popularna, i rade se kompozicije koje pripadaju klasičnoj muzici, na primjer, barokna muzika prelijepo zvuči na harmonici, čak dijelom, mogu da se izvode i numere iz romantizma, pa klasicizma i drugih pravaca. Moram naglasiti, da je potrebno napraviti transkripcije, ali na veoma kvalitetan način. Moderni kompozitori XX i XXI vijeka se veoma hrabro odlučuju da se posvete ovom instrumentu, u aranžmanu za simfonijski orkestar, kao i kamerni. Harmonika mnogo toga nudi.

RB/BI: Nakon Ljetopisa, gdje ste gostovali i kako je program prihvaćen u drugim sredinama i gradovima?

S. Drljan: Bazirao sam se na mješovitom konceptu. Želio sam da publici ponudim i kompozicije XX vijeka i vremena romantizma, dva sadržaja u jednom programu, pa publika može da čuje Sen Sansa, Romansu od Anđelisa, Tango Ričarda Galijana, što je veoma interesantno i slušljivo. Prezentirao sam i svoju obradu izvorne crnogorske pjesme „Još ne sviće rujna zora”, u kojoj sam zadržao narodni motiv, uz moderne muzičke varijacije. To je vrlo efektno, očekivao sam dobar prijem kod publike, ali moram reći da uvijek doživim iznenađenja, jer ljudi reaguju i izvan tih mojih očekivanja, krajnje pozitivno, i sa oduševljenjem. Što se tiče gostovanja, bili smo u Petnjici i Plavu, zatim Prijepolju, započeli i regionalnu turneju, koncertima u Kranju, na Akademiji u Sarajevu, Osijeku… Naša dijaspora je posebno zainteresovana za programe iz Crne Gore, ali kod ovakvih projekata, ostanu zatečeni, jer ne mogu da vjeruju da na ovaj način obrađena muzika, može biti tako slušljiva i atraktivna. Zato su dodatno upečatljive impresije, a ja sam veoma zadovoljan, jer sam ostvario, višestruko, svoju ideju – da doprinesem edukaciji, promovišem instrument za koji sam se opredijelio i uzdignem muziciranje na harmonici na visoki umjetnički nivo. Najveću energiju daje mi činjenica da Crna Gora ima dosta toga u svojoj muzičkoj baštini, ne samo ono što se ogleda u ovom projektu. Potrebno je samo malo volje, mnogo ljubavi i posvećenosti kako bismo to otkrili i pokazali.

RB/BI: Upravo, Vaš saradnik na ovom projektu, profesor, muzikolog, Senad Gačević, bavi se time, čuva i afirmiše, kroz razne projekte, naše muzičko nasljeđe na ovakav prijemčiv način. Kakva je bila ta saradnja?

S. Drljan: Nije dobro kada nešto ode u zaborav. Radeći ovakve projekte, znamo da ostavljamo neki trag u vremenu, i možda, će neko poslije nas reći, evo Safet i Senad su uradili nešto, trebalo bi da vidimo što dalje. Potrudićemo se da ostavimo audio zapis, a profesor Gačević će napisati knjigu sa ovim kompozicijama, kako bi možda, bile uvrštene i u nastavni proces, tim prije što mi nemamo domaćih kompozitora za harmoniku. Ovo je prilika da naši učenici i studenti, kada odu na međunarodna takmičenja, koja zahtijevaju uvijek od izvođača jednu autentičnu kompoziciju iz zemlje iz koje dolaze, ponude upravo to. Često smo prinuđeni da koristimo numere, na primjer, Marka Tajčevića iz Srbije, ili nekih drugih autora, iz drugih zemalja, što je sve u redu, pripada Balkanu, ali moramo da imamo nešto autohtono, novo, što predstavlja našu muzičku baštinu. Tome profesor Gačević daje izuzetan doprinos.

RB/BI: Koliko je, kada je riječ o izvođenju, za Vas ovo bio zahtjevan program, jer nastupate samostalno, koncert, traje gotovo jedan sat, i što je, takođe, karakteristično, nastupate bez partiture, nota, sve držite u glavi?

S. Drljan: Nije lako, treba dosta da se radi i neophodno je u potpunosti posvetiti sebe ovakvim projektima. Mora se biti disciplinovan, ne dozvoliti odgađanje, kontinuirano vježbati i biti stalno u komunikaciji sa profesorom. Jer, dešava se kada počnem da vježbam i radim na kompoziciji, da nešto ne zazvuči kako smo očekivali. Tada zovnem profesora Gačevića i zajedno dolazimo do rješenja, kako bi instrument odreagovao kako treba i kako bi to zvučalo dobro.

RB/BI: Na nastupima u Petnjici i Plavu, pridružio Vam se naš poznati umjetnik na violini, Vili Ferdinandi. Kako je došlo do te saradnje, je li to dodatni pokušaj da program učinite još atraktivnijim?

S. Drljan: On je profesor, dobar čovjek i veoma otvoren za saradnju. Drago mi je zbog toga, jer imamo zajednički cilj da nešto što je veoma vrijedno iznesemo na najbolji mogući način.

RB/BI: Dakle, nastupali ste u našoj zemlji i u regionu. Imate li zakazanih koncerata u ovoj godini?

S. Drljan: Naravno, obići ćemo još neke gradove na sjeveru Crne Gore, Rožaje i Bijelo Polje, zatim nekoliko mjesta u Hrvatskoj, za sada su izvjesni Makarska i Split, odakle smo već dobili poziv. Naši ljudi u dijaspori, kao što sam kazao, željni su ovakvih, novih projekata, koji kasnije budu uvršteni u našu turističku ponudu, a redovni gosti na koncertu su i ljudi iz naše, i zemlje domaćina, diplomatskog kora, javnog i političkog života. Organizacija koncerta, od strane domaćina, u svim zemljama u kojima gostujemo, uvijek je perfektna, što je dodatna motivacija i satisfakcija.

RB/BI: Pomenuli smo, planirate drugu fazu projekta. Prvenstveno, moramo naglasiti, da je došlo do njegove realizacije zahvaljujući podršci Ministarstva za kulturu i medije, a sada ste se ponovo prijavili na konkurs za podršku projektima iz kulture. Očekujete li je i što je predviđeno u drugoj fazi?

S. Drljan: Planirali smo obradu još nekih kompozicija, kao što sam kazao, audio zapis na CD-u, a radimo i na tome da sve numere za harmoniku objedinimo u jednoj knjizi, koja bi trebalo da bude uvrštena u program za osnovne ili srednje škole.

RB/BI: Da se vratimo barskoj muzičkoj školi, u kojoj ste profesor. Koliko su djeca zainteresovana za harmoniku, jer, ponoviću, ona se doživljava, prvenstveno, kao instrument za izvođenje narodne muzike, i možda, nije toliko popularna, kao recimo, gitara, klavir, violina. Nije lako za djecu ni nositi harmoniku..

S. Drljan: U 2025. napuniću dvadeset godina radnog staža. Kada sam se vratio u Bar sa Akademije iz Kragujevca, u Crnoj Gori je bilo četiri profesora harmonike – Goran Ševaljević, Irena Merdović, Peđa Janković i ja. Sada nas je mnogo više, jer smo svojom energijom i posvećenošću proširili taj krug, a harmonika je već afirmisana, djeca su zainteresovana, i prepoznaju je kao instrument na kojoj mogu da se uče zanatu, ali i vrhunskom muziciranju.

RB/BI: Potvrda za to su i sjajni uspjesi učenika Muzičke škole na svim međunarodnim takmičenjima, među kojima su i maleni harmonikaši, je li tako?

S.Drljan: Da, naravno, moji đaci, kao i drugih kolega, osvajaju brojne nagrade. Moja učenica je prošle godine u Tivtu i u Beogradu dobila visoka priznanja.

RB/BI: Na redovnim godišnjim koncertima Muzičke škole, u prilici smo da vidimo i čujemo sve te talentovane učenike, ali i orkestar škole, u kojem maleni harmonikaši uvijek izazovu posebne simpatije. Čini se da svi radite sa posebnim entuzijazmom, zar ne?

S. Drljan: Da, neumorni smo. Imamo puno elana i energije, tako da rezultati ne izostaju.

RB/BI: Nadam se da će i druga faza projekta „Muzika sa knjaževog Dvora”, dobiti podršku Ministarstva kulture, ukoliko ne, kakva je njegova dalja sudbina?

S.Drljan: Potrudićemo se da iznađemo način da ga realizujemo do kraja, jer sada, kada je već zaživio na ovakav način, možda će taj put biti mnogo lakši.

Share.

Comments are closed.