Izložba “Kult Blažene Ozane Kotorke”, čiji je organizator Matica crnogorska – Ogranak Kotor, u saradnji sa Pomorskim muzejom Crne Gore Kotor, otvorena je danas u Galeriji Muzeja. Dio ove postavke su i još neobjavljena dokumenta iz Arhiva Barske nadbiskupije.
Otvarajući izložbu, predsjednik Matice crnogorske mr Ivan Jovović kazao je da postoje određene teme, ljudi, događaji koji su univerzalni, vanvremenski, i zahtijevaju od svake generacije nove intepretacije prošlosti koja se manifestuje preko kulture sjećanja.
“Izložba, uz prateći katalog na crnogorskom i engleskom jeziku, projektni je zadatak Matice crnogorske, kojim želimo da tokove srednjovjekovne sakralne baštine Crne Gore, gdje kult Blažene Ozane Kotorke zauzima posebno značenje, učinimo dostupnim, kako široj, tako i stručnoj javnosti u zemlji i inostranstvu. Od danas, ovi akti koji su dugo bili prekriveni velom zaborava biće pridodati kultu Blažene Ozane Kotoranke, s obzirom da je i njen kult neporecivo svjedočanstvo da je identitet Crne Gore i crnogorskog naroda počivao i počiva na oba plućna krila Hristove crkve, pravoslavnom i katoličkom”, rekao je, pored ostalog, Jovović.
On je naveo da se, pripremajući se za ovaj događaj, susreo sa neobjavljenim dokumentima koji su pohranjeni u arhivu Barske nadbiskupije.
“Dokumenta idu u prilog tezi da je spomenuta proslava u Kotoru, osim primarnog vjerskog, imala karakter državnog ceremonijala, gdje se trebao demostrirati duh crkvenog i narodnog jedinstva ljudi i naroda nastajanjenog duž istočnojadranske obale i neposrednog zaleđa, i bila ogledni primjer za izgradnju politike zajedništva na vjerski i nacionalnom heterogenom južnoslovenskom prostoru. U tom pogledu, dopis predsjednika Odbora za priredbu proslave Blažene Ozane, kotorskog biskupa Frana Ućelinija upućen barskom nadbiskupu dr Nikoli Dobrečiću 28. septembra 1928. godine otkriva ideološku, ali i ekumensku pozadinu. Naime, kotorski biskup u navedenom dopisu predlaže barskom nadbiskupu da uzme učešća i pruži podršku u organizovanju ovog velikog istorijskog događaja”, istakao je Jovović.
Kotorski biskup u sačuvanom dokumentu navodi da je “Ozana u neku ruku prestavnica vjerskog ujedinjenja našeg naroda, još uvijek podvojena u katolike i pravoslavne”.
“Kako takvoj Blaženici dolikuje pristojni kovčeg srebrom obložen, u kojem je njezino sveto tijelo počivalo, pošto je sadašnji trošan i neuporabiv, crkvu u kojoj se Blaženica čuva, treba barem najpotrebnijem obskrbiti, jer ista radi siromaštva skoro u svemu oskudijeva, treba napokon prirediti i vanjsku svečanost, kojom bi se dala prigoda sljedbenicima obiju vjeroispovjedi, da jasno posvjedoče štovanje, koje prema Blaženici uvijek gajiše i danas neprestano gaje”, napisao je kotorski biskup, dodajući da od barskog nadbiskupa očekuje konkretnu materijalnu pomoć i predlaže da se otkupi za župne urede brošura o životu Blažene Ozane, kako bi se i vjernici uključili oko troškova proslave.
Barski nadbiskup Dobrečić, naveo je Jovović, reaguje i upućuje pisma uredima katoličkih parohija pod njegovom jurisdikcijom, u kojima traži da se vjernicima protumači značaj ove proslave i da oni podijele što obilniju milostinju kao pomoć, da se proslava što dostojnije i svečanije provede, ali i preporučuje da se iz crkvene blagajne kupi životopis za crkvenu biblioteku.
Barskom nadbiskupu dr Dobrečiću se obratio 27. januara 1928. godine, ispred Dominikanskog Dalmatinskog Provinicijata iz Splita, i otac provincijal Anđelko Orlandini, dopisom u kojem moli dr Dobrečića da dobije kod sv. Stolice dozvolu da cijela Barska nadbiskupija smije može “moliti oficij naše blaženice i čitati na njezinu čast sv.misu”. Dvije nedjelje kasnije, Orlandini mu zahvaljuje “što je podigao bl. Hozanu do časti oltara”. Na kraju dopisa poželio je “da ova naša nova Blaženica bude svima Jugoslavenima osobnom posrednicom pred Bogom, a napose Crnoj Gori, koja ju je porodila“.
Ovi dokumenti ne samo da dokazuju ulogu Barske nadbiskupije u procesu širenja kulta bl. Ozane, već i jasno prikazuju ulogu i značaj koju je u balkanskim, pa i evropskim okvirima, imao dr Nikola Dobrečić.
“Ozanino proglašenje za blaženicu odgovaralo je tadašnjoj državnoj ideologiji, s obzirom da je Ozana, uz Njegoša, Štrosmajera, Preradovića i druge ličnosti, bila jedna od uporišnih tačaka politike integralnog jugoslovenstva, a koje je imalo plodno tlo na crnogorskom prostoru”, potencitao je Jovović.
Na otvaranju izložbe, o “pastirici iz Lješanske nahije, Crnogorki Blaženoj Ozani koja je sa četrnaest godina zakoračila kotorskim pločnikom” govorila je i predsjednica Matice crnogorske – Ogranak Kotor Mileva Pejaković, predloživši da se jedan trg u Kotoru nazove njenim imenom, dok je istoričarka umjetnosti i spisateljica Radojka Abramović kroz istorijski pristup dočarala životopis mlade Katarine Kosić, prema nekim predanjima Jovane Dujović, od pastirice do blaženice Ozane Dominikanke.
“Sveta Stolica, osvjedočena neobičnim pokorničkim životom i svetosti ove Božje ugodnice, svečano je odobrila i potvrdila poštovanje kulta bl. Ozane 362 godine poslije njene smrti. Veličanstvena proslava beatifikacije održana je u Kotoru, kao višednevna svetkovina od 3. do 6. jula 1930. godine. Njeno porijeklo, mošti koje počivaju u Kotoru, na granici Istoka i Zapada, mjesto je sticanja sjedinjene braće, pripadnika obje crkve. Poštovanje prema njoj najbolje ćemo izraziti nasljeđujući apostolsku ljubav prema Bogu i bližnjima. Ona je i putokaz kako da podesimo zemaljski život razvijajući ljubav i smisao žrtve, kao preduslov vječnog spasenja”, navela je, između ostalog, Abramović.
