Danas je u OŠ „Blažo Jokov Orlandić“, za učenike od petog do devetog razreda, radna subota bila posvećena vršnjačkom nasilju. Održana je tribina pod nazivom „Kako prepoznati i zaustaviti nasilje?“, a časovi odjeljenske zajednice bili su posvećeni pravilima ponašanja u školi.
„Suočeni s problemom učestalog vršnjačkog nasilja u školi, u protekla tri mjeseca samo intenzivirali rad na prevenciji nasilja tako što smo angažovali učenike, članove Učeničkog parlamenta i vršnjačke medijatore, kao voditelje radionica iz programa ‘Škola bez nasilja’ za sve učenike od šestog do devetog razreda. Nakon kraće obuke koju su organizovale pedagogica i psihologica, učenici su veoma uspješno vodili diskusiju sa svojim vršnjacima o tome kako da se problemi rješavaju bez nasilja i kako da se u školi svi osjećaju bezbjedno. Ohrabreni dobrim reakcijama učenika, došli smo na ideju da održimo tribinu za učenike na kojoj bismo otvoreno razgovarali o tome kako prepoznati i zaustaviti nasilje među učenicima“, kazala je, na početku, pedagogica Tanja Vujović.
Tribinu su vodili Boško Radović, učenik osmog razreda i Laura Lukić, Andrea Karanikić i Luna Jovanović, učenice devetog razreda. Voditelji su uspjeli da održe pažnju učenicima i da ih dobro osmišljenim pitanjima podstaknu na diskusiju, na iznošenje predloga za različite situacije vršnjačkog nasilja kao i na dijeljenje sopstvenih iskustava s vršnjačkim nasiljem.
Voditelji su se posebno potrudili da objasne učenicima razliku između konflikta i vršnjačkog nasilja i da razumiju da je svima koji učestvuju u nasilju potrebna pomoć. Istaknuta je i uloga posmatrača kao nekog ko može da ga prijavi i zaustavi ali i da nesvjesno učestvuje u nasilju, tako što snima telefonom, dijeli snimak ili čak bodri nasilje.
Evo nekih od akcenata sa tribine:
„Važno nam je bilo da učenicima prenesemo poruku da prijavljivanje nasilja nije isto što i tužakanje, jer se mnogo puta nasilje ne prijavi iz straha da nas ne etiketiraju kao špijuna ili tužibabu. Neko treba da bude hrabar i prvi prijavi nasilje i tako jasno poruči da nasilje u školi nikada nije dobro. Tako će pomoći ne samo žrtvi nasilja već i onome ko vrši nasilje, jer će nastavnici ili pedagogica i psihologica, s njim ili njom, razgovarati i pronaći način kako da promijene ponašanje“, poručila je Laura Lukić.
“Svi volimo da se šalimo u društvu svojih prijatelja. Međutim, nekada ne možemo da budemo sigurni da li se radi o šali ili neko prikriveno pokušava da povrijedi drugog. Často čujemo da se čak i fizičko povrjeđivanje opravdava šalom, što je potpuno pogrešno. Treba pomoći učenicima da razumiju da to nije šala već je to nasilje. Kad god se dvoumiš da li se smiju s tobom ili tebi i ne osjećaš se dobro zbog toga i ako se to ponavlja znaj da je to nasilje”, naglasila je Andrea Karanikić.
“Kada danas razmišljamo o porastu vršnjačkog nasilja među djecom moramo uzeti u obzir i to da je recimo moja generacija, poslednja tri razreda o kojima smo maštali, provela, prvo u potpunoj izolaciji, zatim smo u školu išli samo sa pola drugova i drugarica iz odjeljenja, pa je bila onlajn nastava i na kraju časovi od 30 minuta. Sve ovo je na mnogo načina uticalo na naša osjećanja i samim tim i na naše ponašanje. Svi smo bili skoncentrisani na gradivo a manje smo imali prilike da pričamo o onome što nas uznemirava. Čini mi se da se tokom pandemije povećalo onlajn nasilje jer smo svi više bili pred ekranima’’, kazala je Luna Jovanović.
Boško Radović je iznio podatke iz ankete koja je sprovedena za učenike od šestog do devetog razreda o učestalosti vršnjačkog nasilja u ovoj školskoj godini, ističući da je i dalje najčešći vid nasilja među učenicima verbalno nasilje a fizičko nasilje je manje prisutno ali se zbog očiglednosti čini da ga ima mnogo češće. „Mislim da je verbalno nasilje jednako loše kao i fizičko, ponekad i mnogo teže žrtvu pogađaju riječi i uvrede nego fizički udarac. Zato poručujem svima da izbroje makar do pet prije nego izgovore uvredu ili omalovaže i ponize drugu osobu“, apelovao je Boško na drugare.
O tome da je tema aktuelna i važna govori i činjenica da je umjesto planiranih 30, tribina trajala 60 minuta, jer je bilo puno pitanja i komentara učenika iz publike.
„Učenici ostalih razreda su danas čas odjeljenjske zajednice posvetili odjeljenjskim i školskim pravilima, pod sloganom: ‘Neka pravila zažive!’ Pravila donose, na početku svake školske godine, zajedno nastavnici i učenici, međutim, često se na njih zaboravi i ovom akcijom smo htjeli da ih oživimo. Pozvali smo učenike da razmisle o postojećim pravilima, da odaberu neka od njih i predstave ih na kreativan i originalan način. To može biti u različitim formatima: video zapis, reklama, animacija, digitalni crtež, stih, plakat, muzički zapis, strip, poster. Od pristiglih radova ćemo napraviti izložbu u holu škole”, kazala je, na kraju, pedagogica Vujović, zaključujući da je samo mali broj učenika sklon nasilju i da ovim aktivnostima žele da ohrabre većinu učenika koja se ne ponaša nasilno da pozitivno utiče na svoje drugare kako bi se iskorijenilo ili makar svelo na najmanju moguću mjeru nasilje u ovoj školi.
