Projekat NVO Edukativni centar Bar “Narodne nošnje Bara, nasljeđe u pokretu”, dobio je podršku Ministarstva kulture i medija. Sa Oljom Fatić i Draginjom Radonjić razgovarali smo o detaljima ovog kompleksnog projekta, čija realizacija traje deset mjeseci.
“Mi smo se udružile i zajedno, preko NVO Edukativni centar Bar prijavile sa projektom projektom ‘Narodne nošnje Bara, nasljeđe u pokretu’ kod Ministarstva kulture i medija na javni poziv ‘Kultura spaja, od amatera do profesionalaca’. Cilj je da osnažimo kapacitete kulturno umjetničkih društava i ostalih privrednih subjekata koji se bave kulturnom baštinom. Nas posebno zanima narodna nošnja barskog kraja, koja zavrjeđuje mnogo veću pažnju, očuvanje, inkluziju i prezentaciju. Imale smo sreće, a i znanja pri pisanju projektne aplikacije – projekat je prihvaćen, traje deset mjeseci i već od februara smo krenuli sa realizacijom. Tokom aprila i maja planiramo šest besplatnih obuka, upravo za navedenu ciljnu grupu. Mislim da smo napravile dobar modul, koji će biti sveobuhvatan i koristan za polaznike, u smislu kako da priđu aplikacionoj formi za donatore na nacionalnom nivou, kako da problem pretvore u ideju za projekat, kako da budžetiraju… To je stavka koja je svima problem – kako svoje ideje i ciljeve iz teksta pretvoriti u budžet. Novina je zagovaranje projekta, interesantna tema, kako da promovišemo projekat, da zainteresujemo druge, da se ujedinimo, jer jedino tako, kao snažan dio zajednice možemo da utičemo na kreiranje lokalnih politika i dodjelu sredstava”, objašnjava Fatić.
Draginja Radunović je pojasnila kako se došlo na ideju da tema projekta budu nošnje iz Bara.
“Ja sam istoričarka, ali etnologija i istorija vrlo često mogu da se prepliću u najboljem smislu. Narodna nošnja je nešto inspirativno, kroz nju se mogu povezati prošlost i istorija prostora Bara. Kroz nošnju se mogu vidjeti ne samo tehnološke, modne, nego i društvene promjene. Olji ću u projektu pomoći da ispratimo i istorijska dešavanja i prožimanja na ovom prostoru istoka i zapada, velikih civilizacija koje su ovuda prolazile i ostavljale svoje tragove i koliko je to dalo pečat na naše stanovništvo i na ono što su oni oblačili. Upravo kroz narodnu nošnju to možemo na najbolji način da prikažemo stručnoj i laičkoj javnosti. Ono čime se mi možemo dičiti jeste bogatstvo različitih uticaja istoka i zapada, hrišćanskog i muslimanskog svijeta. Sve je to utkano u eleganciju naših nošnji, uz prkos i dokazivanje da smo slobodni i jedinstveni. Raznovrsnost narodne nošnje najbolje se vidi u Baru. Osim crnogorske, postoji niz narodnih nošnji koje karakterišu određene geografske prostore: spičanska, zubačka, mrkovska, odnosno muslimanska nošnja. Sve one imaju svakodnevnu i svitnu (svečanu) varijantu. U Zavičajnom muzeju čuvaju se fantastični primjerci muške i ženske begovske nošnje. Tu su i šestanska nošnja i krajinska, albanska nošnja. Svaka je priča za sebe, mnoštvo materijala, boja, detalja, fantastični vezovi, način izrade. Tu se priča širi i na nakit i na oružje, koje predstavlja dio etnografskog nasljeđa, jer sastavni dio nošnji, naročito muških, bilo je oružje – sablja, kubura ili revolver. Ljepota ove naše priče je da kroz narodnu nošnju obraćamo pažnju na brojne detalje, koji pokazuju tehniloški, modni, društveni razvoj od srednjeg vijeka do današnjih dana. Svaka nošnja barske opštine na najbolji način predstavlja lokalni identitet i regiju”, istakla je ona.
Nošnje barskog kraja bićemo u prilici da vidimo kad se muzej otvori.
“Do tada, trudićemo se da javnost informišemo kratkim prilozima, kao i kroz nekoliko javnih događaja koji su u planu,” najavila je Radonjić.
Olja Fatić objašnjava da je projekat planiran tako da ide u dva pravca. Jedan se odnosi na isticanje značaja naših raznolikih i bogatih narodnih nošnji, dok je drugi edukacija.
“Edukacija ide u dva pravca: prepoznali smo pravne subjekte koji često prezentuju upravo narodnu nošnju, a to su kulturno-umjetnička društva koja gravitiraju opštini Bar i sporadično, nevladine organizacije koje promovišu svoje lokalne nošnje. Za njih smo planirali edukaciju u cilju podizanja kapaciteta. Drugi dio odnosi se na edukaciju lokalnog stanovništva, gdje ćemo imati medijsku kampanju, i sa odabranim materijalom, koji je vezan za etnografsku zbirku iz Muzeja, truditi da pronađemo najinteresantnije priče. U projekat će biti uključen stručni etnograf, koji će nas voditi u tom odabiru, jer tema je toliko široka. Planirali smo dva javna događaja – jedan će biti u junu. Kad završimo obuke, organizovaćemo javnu raspravu na koju ćemo pozvati predstavnike Opštine i Turističke organizacije, ljude koji donose odluke, predstavnike kulturno-umjetničkih društava, stručna lica i razgovarati o potencijalu narodnih nošnji. Nadamo se da ćemo zajedničkom sinergijom donosilaca odloka, privatnog sektora i nevladinog sektora doći do toga u kom pravcu ćemo razvijati taj potencijal, odnosno kuda i kako dalje,” objašnjava Fatić.
Na samom kraju biće prezentovano sve što je urađeno tokom trajanja projekta, a biće to i prilika da se predstavi rad kulturno umjetničkih društava, najavile su naše sagovornice.
Prva obuka počinje 20. aprila. Katalog programa obuka dostupan je na društvenim mrežama NVO Edukativni centar Bar.
“U stručnom timu su Branka Ćalasan, Ivana Tomašević, Dušan Medin, Tatjana Rajković, Draginja i ja. Obuke su besplatne”, dodaje Fatić.
Projekat se realizuje uz podršku Kulturnog centra Bar. Sve radionice i javni događaji dešavaće se u Kreativnom habu u Starom gradu ili nekom drugom odgovarajućem prostoru.
