Tradicionalno, na Spasovdan, katolički vjernici iz Šušanja i okoline izašli su na Velju mogilu, po drevnom običaju.
I ovoga puta, iznijeli su i kamenje – po jedan za svakog člana porodice. Kamenje se polaže na vrh, “da gomila raste”.
Prema običaju, najprije se na Spasovdan održi misa u crkvi sv. Petke, koju je ove godine predvodio biskup u miru msgr. Ilija Janjić. Vjernici su se zatim u procesiji uputili na Velju mogilu. Tamo je biskup blagoslovio sve četiri strane svijeta, te, kako kažu iz župe Spič / Šušanj “zazvao blaženu Ozanu, koja je u ljepoti prirode prepoznala Božju blizinu, potaknuvši na taj način okupljene da čuvaju okolinu”.
Lijepo vrijeme je omogućilo da se vjernici duže zadrže, časteći se poslasticama koje su spremile vrijedne šušanjske domaćice.
Velja mogila je, u stvari, nastala kao ilirska grobnica, i to je, ako ne računamo Njegošev mauzolej na Lovćenu, najveća grobnica u ovoj državi. Sam naziv “mogila” predstavlja funeralnu cjelinu nastalu od kamenja nabacanog na prvobitni grob. U barskoj opštini postoji na desetine mogila, ali nijedna nije impozantna kao ova.
Velja Mogila je na istaknutom mjestu, na vrhu naselja Šušanj, vidljiva je s velike udaljenosti i s mora i kopna. Najbliži su joj zaseok Paladini i katolička crkve Svete Petke. Načinjena je od kamenog nabačaja, oblik joj je kupast, sa zatupastim vrhom. Visoka je nešto više od sedam metara. Osnova joj je u obliku kruga, s prečnikom od oko 30 metara.
Razlikuje se od svih ostalih tumulusa u Crnoj Gori po tome što je jedino kod nje sačuvano da objekt iz vremena paganstva koriste vjernici katoličke crkve u viševjekovnoj tradiciji procesije, jednom godišnje, na Spasovdan.
