Popularni crnogorski gothic-rock sastav „Grimm“ nastupom na „Ljetu sa zvijezdama“ prošlog petka, još jednom je potvrdio zbog čega su miljenici ovdašnjih ljubitelja tog žanra. Pored „Uspavanke“, „Začaran“, „Kada ona ljubi te“ i drugih hitova sa prva dva albuma, te nekoliko inostranih obrada, specijalno za ovu priliku, publiku su obradovali sa tri nove pjesme koje će se naći na njihovom albumu. Frontmen „Grimma“ Nebojša Đukanović u razgovoru za Radio Bar i Bar Info nakon koncerta, ekskluzivno je otkrio detalje.
RB/BI: Vidjeli smo da je publika jako lijepo reagovala na sve što ste izveli, a posebno na vaše nove pjesme. Zaista jesu drugačije, baš onako kako si i najavljivao u nekom od naših ranijih razgovora?
Đukanović: To nam je i najbitnije – da ljudi reaguju na energiju koju mi šaljemo. Uz to, stvarno nam je drago da reaguju na nove stvari koje su blagi zaokret od nekog našeg osnovnog zvuka, ali ne toliko daleko da se ne bi reklo da je „Grimm“ u pitanju. U suštini, počeli smo možda malo zrelije da komponujemo i da upotrebljavamo tekstove koji imaju mnogo jače i direknije poruke.
RB/BI: Naročito je intrigantna bila prva od tri nove pjesme koje ste izveli večeras. Neobična je kombinacija govornog dijela, pa Ivaninog glasa – ima tu dosta gitare, zanimljiv je tekst.
Đukanović: Ta prva pjesma je ustvari obrada jedne stare crnogorske izvorne pjesme – “Vrijeme se veseliti”, koju smo mi odradili za jednu TV emisiju. Malo smo je “prekomponovali”. Muzika je “grimovska”, tekst je ostao uglavnom isti, mada sam dodao i neke lokalpatriotske elemente tipa – Crmnica, vinogradi…
RB/BI: Da, baš taj dio sam čula, zato me intrigiralo da pitam.
Đukanović: Mnogo nam se dopalo kako smo je uradili u toj emisiji i bili smo riješeni da je uvrstimo kao jednu od pjesama na novom albumu. Evo pokazalo se, da je to bio baš dobar potez.
RB/BI: Kojom dinamikom teče snimanje albuma? Pretpostavljam da sada imate puno posla oko nastupa tokom ljeta.
Đukanović: Najveći problem je to što mi tokom ljeta svi “raštrkani”. Svaki član benda ima još dodatno dvije-tri ekipe s kojima radi. Ivana i ja radimo non stop po hotelima, kafićima i sa bendom. Tako da sada jednostavno nije vrijeme da se ide u studio, nema se vremena. S druge strane, moram da istaknem da smo “pojačani” novim članovima benda i možda po prvi put u životu, mogu da kažem da je zvuk konačno onakav kakav sam poželio davno da imam sa grupom.
RB/BI: A ko su novi članovi?
Đukanović: Novi član je Željko na bubnjevima i Bojan sa drugom gitarom. Tu je i Miraš, basista iz “Akademije” koji je opet pristao da bude i naš član, radi na pjesmama… njegove ideje su zabilježene na trakama. Izrastamo u jedan bend koji, po mom nekom standardu, sad postaje potpuno respektabilan za ovakve nastupe.
RB/BI: Na albumu će biti desetak pjesama. Pretpostavljam da će i ovog puta biti prepoznatljiv taj “grimovski” senzibilitet, ali i da ima nekih koje su tvoji favoriti?
Đukanović: Definitivno je to tako. Biće 11 pjesama, imaćemo dvije bonus, koje su u nekoj akustičnoj verziji. Jedna od tih pjesama je već snimljen spot za pjesmu “Stari moj” koju sam objavio pod svojim imenom. E pošto je to malo različit zvuk od samog “Grimm” tona, onda sam odlučio da to bude bonus traka. Druga bonus će biti ”Začaran” u novom ruhu, isto tako akustičnom. Još tri pjesme treba da snimimo, a njih šest su potpuno završene. Planiramo da to riješimo u oktobru- novembru, kako bi kompletiran album, a potom tražili izdavača.
RB/BI: Što se izdavača tiče, da li već imaš neku viziju ko bi to mogao objaviti?
Đukanović: U principu, to je najveća enigma za nas jer, očigledno u Crnoj Gori nema izdavačke kuće. Mi moramo otići negdje vani. A ne samo da je vani jaka konkurencija, nego što se mi kao proizvod koji dugo traje, pojavljujemo kao potpuno anoniman band. A opet, imamo dosta zreo materijal, koji ne smije da bude tek tako odštampan da to bude – „Evo, dobili ste diskove“. Moramo pronaći neku diskografsku kuću koja bi mogla da obezbijedi i marketički način da se pojavimo za što širi auditorijum, da bi od toga imalo neke vajde. No, svakako nastavljamo da radimo ovaj naš “rudarski” posao u Crnoj Gori. Ali, u suštini ne mogu da se nešto žalim, jer radim posao koji najviše volim, na neki način živim nekaku svoju ličnu legendu, pa vidjećemo do kad će da me drži to sve.
RB/BI: Imate publiku i među mlađim generacijama, što nas raduje, a pretpostavljavam i vas.
Đukanović: Drago mi je da i među mladima ima poštovalaca ovog zvuka. Dok sam odrastao i ja sam bio jedan od takvih ovih mlađanih, koji dolaze na koncerte… Primjećujem da se u svakoj generaciji “štanca” neki dio populacije koje voli takav zvuk i koji je vjeran od početka do kraja. To je vrlo zanimljivo jer, ta publika je kao neka vrsta velike porodice koja uvijek prati ovakve nastupe, grupe, godinama kupuje albume, zna pjesme napamet i onda, ja kroz njih nekako i živim.
RB/BI: Što bi bila neka tvoja poruka njima, ali i za kraj ovog našeg razgovora?
Đukanović: Jednostavno – da ne napuštaju svoje snove, da ih grade, da ih žive, da obistine sve ono što su zamišljali u mladosti. Pomoću direktnog, posvećenog i dugovremenskog rada, sigurno će doći do situacije da se makar neki najbitniji snovi ostvare.
