Od neuspjele privatizacije Marine, 2009. godine, traje sudski spor, u kojem neke članice konzorcijuma, koji je tada kupio većinski paket akcija barske kompanije, traže povraćaj 800.000 eura (sa zateznim kamatama) koje su uplatile Poreskoj upravi za poreze i doprinose zaposlenih. Privredni sud je donio odluku da Marina AD isplati taj novac firmi “Belmonte System”, na što su advokati uložili žalbu Apelacionom sudu. Kakve posljedice, eventualno, negativan epilog ovog sudskog postupka može imati na poslovanje i planirani program razvoja Marine, kako trenutno posluju, što očekuju od predstojeće sezone i kako Marinu pozicionirati kao konkurentnu na nautičkom turističkom tržištu, razgovarali smo sa izvršnim direktorom Marine AD, Dankom Mirkovićem.
RB/BI: Kako je došlo do sudskog spora u kojem Marini AD prijeti naplata potraživanja od 800 000 eura?
Mirković: Marina je privatizovana 2009. godine, kada je većinski paket akcija prodat konzorcijumu iz Letonije, koji je ušao u tu priču sa biznis planom i predviđenim investicijama. Marina je tada imala dugovanja prema državi u dijelu poreza i doprinosa za radnike, sa čim je, kao i ostalim obavezama, bio upoznat koncesionar. Ugovor koji je tada napravila država, decidno je propisivao da konzorcijum ne može raspolagati, otuđivati i opterećivati akcije do ispunjenja obaveza iz investicionog programa. Međutim, novi vlasnik većinskog paketa akcija podigao je kredit, za koji je založio upravo akcije Marine.
RB/BI: Znači li to da je u startu prekršen ugovor, odnosno povrijeđena obaveza iz ugovora?
Mirković: To je ono što je meni advokat kazao i za što on ima papire i dokaze. Dio novca od kredita inostrani vlasnik je upotrijebio za plaćanje našoj državi akcija Marine, a drugi dio novca je trebalo da bude uložen u Marinu i njenu infrastrukturu, koja bi obezbijedila određenu vrstu profita Marini AD u sledećih pet godina. Konzorcijum je na ime poreza i doprinosa uplatio našoj Poreskoj upravi oko 370.000 eura. Međutim, zbog kršenja ugovora, Vlada ga je raskinula i bila je to još jedna u nizu neuspjelih privatizacija u našoj državi. Konzorcijum je pokrenuo arbitražni postupak protiv države Crne Gore u Beču, koji je zavšen u korist Marine. U trenutku kada je pokrenuta arbuitraža, u jednoj od članica konzorcijuma, firmi “Latvijas Krajbanka” pokrenut je stečajni postupak, zbog čega su arbitri zatražili zvaničnu izjavu o pridruživanju u sporu od stečajnog upravnika. Advokati su je dostavili, ali su arbitri ustanovili da se radi o falsifikovanom potpisu, što je bilo i presudno da arbitri donesu odluku u korist Marine. Nakon toga, advokati su, ovoga puta, od firme SIA Multikapitals (takođe članice konzorcijuma), uputili Marini opomenu pred utuženje, zahtijevajući povraćaj novca uplaćenog Poreskoj upravi. Paralelno sa tim, isti iznos je potraživao i stečajni upravnik “Latvijas Krajbanke”, i zahtjev dostavio Marini AD u junu 2015. godine. Potom slijedi novi pokušaj naplate od strane preduzeća “P group” na koji je SIA Multikapitals prenijela potraživanje, na što su već reagovali Poreska uprava, Specijalno državno tužilaštvo i javni izvršitelj, g-din Zloković (koji je u međuvremenu uhapšen zbog malverzacija), koji je u septembru 2016. godine povukao predlog za naplatu novca. Iste godine, advokat ispostavlja Marini novi zahtjev u ime offshore kompanije “Belmonte System LTD” sa Maršalskih ostrva, uz koji je priložen i ugovor o cesiji.
RB/BI: Sve je ovo, i za pravne eksperte, vrlo komplikovano, a tek za laičko tumačenje… I što sada, kako je moguće da je arbitraža u Beču donijela odluku u korist Marine AD, a naš Privredni sud da Marina treba da uplati 800 000 eura, sada, valjda, kompaniji “Belmonte System LTD”? Vi ste u međuvremenu podnijeli žalbu Apelacionom sudu. Što očekujete?
Mirković: Marina je iz tog sudskog spora trebalo da izađe kao što je izlazala do sada za ovih 15 godina. Ovo je prvi put da je donijeta odluka na štetu Marine, a kako je došlo do takve odluke, to je pitanje za sudove u Crnoj Gori koji su nadležni u ovom slučaju. Nisam bio dio te priče, jer sam na dužnost izvršnog direktora stupio u julu prošle godine. Ono što se može zaključiti, jeste da je sve vrlo pravno komplikovano. Tu je bilo i cesija, i promjena firmi. Mnogo termina pravnih, mnogo firmi, izuzetno komplikovan proces za običnog čovjeka, odnosno i za vrsne pravnike, u pravu ste.
RB/BI: Kakve posljedice može trpjeti Marina ako presuda postane pravosnažna?
Mirković: Onog momenta kada, u stvari ako presuda postane pravosnažna, desiće se blokada našeg računa i mi ostajemo bez toga novca. To će imati dalekosežne negativne posljedice na naše poslovanje.
RB/BI: Da li imate toliko novca na računu?
Mirković: Imamo, ali mi smo relativno mala firma, imamo oštru konkurenciju, uz Lušticu, orto Montenegro, Porto Novi, sa druge strane u Draču, Albaniji, gdje je započet mega projekat marine. Da bi postali konkurentni, upravo smo htjeli taj novac da ulažemo u unapređenje usluge. Sa našim finansijskim rezultatima i sa infrastrukturom, pokušaćemo da pariramo na neki način tim marinama i sakupili smo novac u tu svrhu. Moram reći da postoje i ograničavajući faktori, jer kao društveno odgovorna firma, imamo dosta klijenata koji koriste usluge marine pod povlašćenim uslovima, imamo korisnike komunalnih vezova, ribarice, taksi brodove, koji, takođe, imaju povlašćene uslove korišćenja. Imamo i dio marine gdje su vezani vojni brodovi, trudimo se da svima izađemo u susret na svoju štetu, odnosno nauštrb zarade, profita. Dio marine koji koristimo u komercijalne svrhe, daje profit i sa tim novcem mogli bi da unaprijedimo funkcionisanje i ostvarimo mnogo bolje finansijske rezultate.
RB/BI: Očekujete li podršku države ako bude donijeta pravosnažna presuda na štetu Marine?
Mirković: Država i resorno ministarstvo su upućeni u ovaj slučaj, a što će se desiti, vidjećemo.
RB/BI: Kako ste završili poslovnu 2024. godinu i što očekujete od ove sezone?
Mirković: Poslovna 2024. godina je bila, po nekim preliminarnim podacima koje imamo, uspješna – 25 odsto bolja u odnosu na 2023. Nadam se da će ova sezona, odnosno godina, biti makar toliko uspješna koliko je bila prošla, a radimo na tome da bude još uspješnija. Ušli smo u neke važne investicione projekte, u skladu sa mogućnostima. Osposobili smo dio marine koji je unazad nekoliko decenija bio zapušten za suve vezove, nabavili kolijevke iz Italije, imamo formiranu servisnu službu, od prošle godine imamo i svoju mobilnu dizalicu, uredili smo parking, krenuli u izgradnju, odnosno u implementiranje novog informacionog sistema za rezervaciju vezova.
RB/BI: Da li imate sve usluge koje pružaju marine u okruženju?
Mirković: Imamo veliku većinu usluga, ali nam fali infrastruktura kako bi mogli da primamo velika, skupa plovila od kojih dolaze najveći prihodi. To su, prije svega, odgovarajuća količina vode, struje, za što je potrebno izgraditi nove trafostanice, kanalizacija, optički kabal… Naši gatovi su stari već nekoliko decenija i tu je potrebna određena modernizacija. Sve što prati nautički turizam je izuzetno skupo i zato je važno da se ovaj sudski spor završi na najbolji način za nas.
RB/BI: Da se podsjetimo, gdje su eventualne prednosti barske marine, i potencijali, koje bi trebalo iskoristiti da ne budemo u zapećku jer, kao što ste se kazali, susjedne marine se razvijaju iz dana u dan?
Mirković: Prije svega, to je infrastruktura u zaleđu barske marine. Blizina aerodroma, puteva, takođe, i sam ulaz u Jadransko more je i te kako zanimljiv za nautičare koji dolaze da posjete našu obalu, imamo i benzinsku stanicu, servis, i sve predispozicije da budemo ispred drugih, ali su neophodna investiciona ulaganja. Trenutno pokušavamo da nađemo način da pokrenemo neke stvari, konkretno, vezane za struju po važećem DUP-u. Struja za marinu treba da dođe od glavne trafostanice u gradu, koja se nalazi preko puta Tri kule (to bi značilo prokopavanje kroz centar), unutar barske marine je predviđeno da budu tri trafostanice, kako bi obezbijedili da plovila većih dimenzija i većih zahtjeva, kada je riječ o električnoj energiji, budu vezana u barskoj marini. To je već milionska investicija, a nije lako doći do novca.
RB/BI: Kakva je trenutno popunjenost marine i kakvi su najave za ljeto?
Mirković: Trenutno smo skoro u potpunosti popunjeni. Plovila će sa suvih vezova uskoro da budu spištena u more. Desile su se neke blage promjene u usługama u nautičkom turizmu, u smislu da porez nije sedam odsto , već 15 odsto. To smo amortizovali, jer nismo dizali cijene, nego smo se trudili da tih osam odsto za koje je PDV povišen, nadoknadimo na način da naši krajnji korisnici to previše ne osjete. Nadam se uspješnoj sezoni.
RB/BI: Izašli ste u susret korisnicima vezova kada je riječ o plaćanju parkinga, ali postojalo je i nezadovoljstvo zbog novog Pravilnika o korištenju komunalnih vezova koji je usvojio Odbor direktora. Da li je to riješeno?
Mirković: Popust na parking je 40 odsto, a što se tiče Pravilnika, moram reći da on do sada nije postojao u Marini AD, a neophodan je. Komunalni vezovi, kao što im i samo ime govori, trebalo bi da budu vezani za komunu – opštinu, odnosno za lokalnu zajednicu. U Lučkoj kapetaniji ima oko 600 plovila sa barskim registracijama, a moramo vidjeti koliko njih može da dobije tzv. komunalni vez. U skladu sa tim smo i napravili Pravilnik koji je odobrio Odbor direktora. Međutim, mislim da je sedam korisnika koji su iz Podgorice, i koji smatraju da imaju pravo na komunalni vez, podnijelo žalbu Ustavnom sudu. Pravilnik čeka na primjenu do odluke tog suda. Mi i dalje čvrstvo stojimo iza stava da je on u skladu sa zakonom i da na bilo koji način ne diskriminiše bilo koga, već samo da povlašćene uslove ima lokalno stanovništvo.
RB/BI: Korisnici komunalnih vezova formirali su udruženje i najavili saradnju sa Marinom. Kako to komentarišete?
Mirković: Naravno da smo za to više nego raspoloženi, imamo korektnu saradnju i sa predstavnicima udruženja i sa predsjednikom, jer je interes da svima bude dobro. Kad god se nešto mijenja i uvode novine, postoji određena vrsta otpora. Kao štićeni, i objekat od nacionalnog značaja, moramo da ispunimo standarde u skladu sa zakonima Crne Gore, što znači da neke stvari moramo da sprovedemo, htjeli to ili ne. Jedna od njih jeste transparentnost informacija koje moramo da imamo, u smislu koje vozilo ulazi na marinu, izlazi, imamo i video nadzor unutar marine. Uveli smo prepoznavanje registracionih oznaka kao uslov za otvaranje rampe, kako bi u svakom momentu mogli da znamo ko je i kada ušao, a kad izašao iz marine. Više se o tome ne priča, pretpostavljam da su se korisnici navikli na novi sistem. Imali smo neke neprijatne situacije u prošlosti kada su vozila sa parkinga završavala u vodi, zbog čega smo naručili gumene barijere, kao sigurnosni sistem, koje će to da spriječe. Dodaću da smo smanjili cijene usluge korištenja parkinga, satnica sa 1,20 na euro, sa mjesečnih 60 na 30 eura, čak su korisnici veza dobili i godišnji popust na parking.
RB/BI: Gospodine Mirkoviću, počeli smo razgovor pitanjem o veoma složenom pravnom sporu i mogućim posljedicama ako njegov ishod bude nepovoljan za vašu kompaniju. Da li imate još neriješenih pravnih stvari? Znamo da dugo egzistiraju sporna imovinska pitanja između Luke, Marine i Morskog dobra. Da li se nešto preduzimalo u tom smislu?
Mirković: U svakom privrednom društvu postoje određeni sporovi, ali nijedan nije ni približno značajan kao što je to u finansijskom smislu ovaj o kojem smo govorili. Što se tiče imovinskih odnosa, to nije boljka samo marina, već mnogih firmi u Crnoj Gori. Pokušavalo se i do sada da se dođe do rješenja, čak su rađene i neke studije na koji način bi to mogli da prevaziđemo. Moj lični stav jeste da treba sjesti, otvoreno pričati o problemu, kakav god on bio jer, s obzirom da se prbližavamo Evropskoj uniji, u sledećih nekoliko godina trebalo bi da postanemo prva sljedeća članica tog saveza, moramo rješavati sve sporne stvari. U protivnom, može nam se desiti da nam bude nametnuto neko gotovo rješenje sa strane, koje ćemo morati da prihvatimo. Ali, to nije nešto o čemu ja, kao izvršni direktor mogu da odlučujem, jer da bi se te stvari riješile potrebno je da se uključi Odbor direktora, Skupština akcionara, država i ostale institucije. Još uvijek nema pomaka u vezi sa imovinskim sporom, a ja sa funkcije izvršnog direktora, ponavljam, nemam ingerencije da nešto promijenim, ali s obzirom da se radi o državnoj imovini i državnim preduzećima, logično je da bi trebalo da se nađe zajednički jezik i rješenje. Međutim, kao što vidite, i u slučaju “Belmontea” i ovog spora, kao i u mnogim drugim stvarima, logika nije naša jača strana i često, nažalost, izostane kod ljudi i institucija kad donose suštinski bitne i važne odluke.
RB/BI: Za vas je, dakle, sada prvenstveno važno da se ovaj spor riješi povoljno, jer je velika cifra u pitanju. Žalba je pred Apelacionim sudom. Postoji li mogućnost, i da li ćete u slučaju negativnog ishoda po vas, iskoristiti i mogućnosti za vanredna pravna sredstva?
Mirković: Vidjećemo u kom smjeru će se odvijati stvari, kakva će biti odluka Apelacionog suda. Mi ćemo se boriti svim pravnim sredstvima, naši advokati su optimistični.
RB/BI: Vraćam se ponovo na pitanje sa početka ovog razgovora – kako je moguće da je Arbitražni sud u Beču 2018. godine odbacio tužbu protiv naše države u ovom slučaju, a sada je u našem Privrednom sudu donijeta odluka da, ipak, Marina treba da uplati firmi “Belmonte” 800.000 eura?
Mirković: Vama je to čudno, nama i javnosti takođe, ali mi smo, izgleda, zemlja čuda. Nadamo se da će se sve završiti povoljno po Marinu. Vjerujem da će naša marina u nekom narednom periodu postati reprezentativno mjesto, ne samo za Bar, već i Crnu Goru, jer ima ogroman potencijal koji nije iskorišćen. Smatram da je to neka vrsta nepravde prema Baru i Baranima, jer svjedočimo tome da su drugi gradovi u našem okruženju, zahvaljujući nautičkom turizmu, promijenili sliku o sebi, ne samo u turističkom smislu, već i ekonomskom. Mi težimo, kao država, da unaprijedimo turizam, kao stratešku privrednu granu, imamo potencijal, a trideset godina ne možemo da ga valorizujemo. Moj primarni cilj kao Baranina, profesionalca je da učinim sve da naša marina zasija u punom sjaju, da iskoristimo sve njene potencijale i doprinesemo sveopštem boljitku, grada i države. Nadam se da će naš menadžment imati podršku u tome.
