Izložba slika jednog od najznačajnijih crnogorskih slikara srednje generacije Aldemara Ibrahimovića, naslovljena „Poetika urbanog“ otvorena je večeras u Galeriji „Velimir A. Leković.
Upravnik Galerije i inicijator izložbe, dr Milun Lutovac kazao je da je ova izložba pokušaj da se pred početak trideset šestog Barskog ljetopisa još jednom pošalje poruka da Crna Gora nije na jednom mjestu.
„Crna Gora je u svim njenim gradovima i svaki taj grad ima svoju dušu. Jedna od takvih duša je večeras ovdje pred nama. Predstavljamo djelo akademskog slikara Aldemara Ibrahimovića koji je na jedan neobičan način povezao tradiciju, prošlost, sadašnjost i pokušao svojim djelima da nasluti nešto što će tek da dođe kada je u pitanju ne samo taj urbani dio, nego i ono što se nalazi skriveno iza toga“, naveo je Lutovac, kazavši da je ovom izložbom na pravi način najavljeno kulturno ljeto u Baru.
O Ibrahimovićevom radu govorio je i priznati vajar, Zlatko Glamočak, kazavši da je njegovo slikarstvo, upravo slikarstvo „sa kojim imaju posla“.
„Kada kažem urbani pejzaž, pitanje je – da je li važniji čovjek ili pejzaž? Po meni je važniji čovjek, jer je on stvorio pejzaž. Na pozivnici se nalazi jedna dramatična fotografija gdje su prolaznici osobe bez očiju. Postoje dva čovjeka koja bi o ovome dobro pisala – Branko Miljković sa njegovom pjesmom ’Triptihon za Euridiku’, zato što su tu pejzaži gdje nema zmije koja može da ujede Euridiku i gdje nema Orfeja koji može da pokori boga svojom pjesmom. Čini mi se da su toliko traumatični da bi na kraju mogao da ih opiše veliki Francuz Miše Fuko sa svojom knjigom ’Nazirati i kažnjavati’ jer očigledno da su ovo prokleti ljudi koji su negdje nazirani i kažnjavani. Da li je to kazna koju su zaslužili ili je pripremana … Milun je rekao da oni ustvari anticipiraju buduće vrijeme. Čini mi se da su toliko odsutni i pripremljeni, zato što je država pala, više je nema… Čak nema više ni nacionalnih ekipa, nego ekipa korporacije. Sve im je dato, osim toga da misle. Čini mi se da su ovi odsutni, praktično zombiji upravo ti koji mogu da imaju sve, ali ne smiju da misle“, istakao je Glamočak, navodeći da je ovo samo jedan od mogućih pogleda na Ibrahimovićevo slikarstvo.
Ibrahimović se zahvalio publici koja je u velikom broju došla da podrži njegov rad. Posebno se zahvalio upravniku Galerije „Velimir A. Leković“ dr Milunu Lutovcu i Branu Miliću, koji je radio na katalogu i postavci izložbe.
U pratećem katalogu sa izložbe, osvrt je dao dr Milun Lutovac, navodeći da su Ibrahimovićeva djela „slike koje posmatraju ljude“.
„Aldemarovi likovi kao da žude da napuste vrijeme i ovaj svijet i da urone u neku drugu stvarnost koja bi im više odgovarala. U neki svijet u kome možda ne postoji vrijeme. Međutim, umjetnik slikama koje posmatraju ljude kao da poručuje da je svijet koji traže – svijet njihove sopstvene duše. Aldemar ne može da prikaže drugu galeriju slika, osim one koja se već nalazi u duši njegovih likova. Kao da ništa ne može da im više da, osim prilike i podstreka i nekog skrivenog ključa koji će pomoći da njihov sopstveni svijet postane vidljiv. U prekomponovanoj slici svijeta Aldemarovog krajolika nema šavova, već se akcentiranjem detalja umjetnik s neskrivenom namjerom igra na površini slike. Stvara specifične analize nepodnošljive lakoće življenja u kojima ništa više nije isto, jer je sve sažeto i dato u znakovnim plohama i novoj originalnoj konstrukciji“, zapisao je, između ostalog, Lutovac.
Aldemar Ibrahimović je rođen 1962. u Rožajama. Akademiju likovnih umjetnosti je završio u Sarajevu. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 1987. godine. Član je SULU. Od 2011. godine angažovan je kao gostujućI profesor na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru. Živi i radi u Rožajama.
