„Crnu Goru koju nosim u srcu, đe god da sam promovišem osjećanjima i postupcima koji čovjeka čine čovjekom“, zapisao je doajen crnogorske narodne muzike Zdravko Đuranović u predgovoru svoje prve zbirke poezije „Izviraće đe je izviralo“, koja je na nesvakidašnji način, predstavljena publici u subotu veče u sali Doma kulture u Baru.
Ovaj sadržajan poetsko-muzički događaj humanitarnog karaktera organizovalo je Međunarodno udruženje književnih stvaralaca „Nekazano“, u saradnji sa Kulturnim centrom Bar. Prikupljen novčani prilog namijenjen je Narodnoj kuhinji koju vode „Žene Bara“.
O knjizi je u ime izdavača govorio predsjednik udruženja „Nekazano“ Labud Lončar.
„Zadovoljstvo je svakog izdavača kada se promoviše bilo koja knjiga. Ova knjiga ima posebnu ‘težinu’ zato što je napisao, radio toliko na njoj (30 godina) naš istaknuti pjevač, kompozitor“, rekao je Lončar i podsjetio da je „Nekazano“ i ranije sa „Ženama Bara“ organizovalo humanitarne večeri, obećavši da će „nastaviti taj posao kako bi pomogli koliko-toliko onima koji ne mogu da dođu do sredstava“.
Đuranović je na muzičkoj sceni prisutan gotovo četiri decenije. U bogatom stvaralačkom opusu tokom tog perioda nastalo je 700 muzičkih radova. Više od polovine su „pjesme na crnogorske muzičke teme“, a njih 150 inspirisano motivima stare i nove Podgorice. „Izviraće đe je izviralo“ obuhvata 30 pjesama insipirisanih Crnom Gorom. Autor je knjigu posvetio svojoj nedavno preminuloj majci „koja je svaki njegov stih znala od trenutka kada ih je zapisao“.
Zanimljivo je da je lektor zbirke Zdravkova ćerka Ina Đuranović. Govoreći o radu na ovoj knjizi, istakla je da nosi dva dominantna utiska. Prvi je taj da se njen otac „otkriva kao vrhunski poznavalac istorije i geografije Crne Gore“, a drugi da knjigom preovladava neko njegovo, kako je kazala, „šopenovsko“ oduševljenje domovinom.
„Pitam se, koliko bi ljudi sa sigurnošću mogli da kažu da im je poznata svaka građevina, naselje ili lokacija koju tek spominje u knjizi, a koje su rasute cijelom površinom Crne Gore. Sigurna sam da je mnogo srećan što o njoj može da piše ne iz izgnanstva, što je bila Šopenova nesreća, već upravo sa, njemu najomiljenijeg komada zemlje, što bi bila Crna Gora“, kazala je Ina.
Đuranovićeve stihove govorili su moderator večeri Dragiša Simović, te članice udruženja „Nekazano“ – Natalija Novaković, Anika Vuletić, Ana Ivančević, Tatjana V. Maras, Sanja Veličković, Nataša Lečić, Vinka Marstijepović Lerinc i Maja Nikolić.
Natalija Novaković najstarija članica “Nekazanog” uručila je Zdravku Đuranoviću člansku kartu udruženja i poželjela dobrodošlicu u udruženje, a potom otpjevala pjesmu “Zajdi, Zajdi”.
Tokom programa obratio se i pjesnik i humanista Rajko Joličić, kazujući stihove o Đuranovićevoj rodnoj Zeti, a koje je napisao za njega kada je on počinjao muzičku karijeru.
Značaj ovakvih humanitarnih večeri istakao je i predsjednik Skupštine udruženja „Nekazano“ Mladen Babović, a u ime NVU „Žene Bara“ na humanom gestu zahvalila je profesorica Jasmina Rabrenović.
Potom se sa neskrivenim emocijama i autor latio mikrofona.
„Voljeti svoju zemlju je najveće ljudsko dostojanstvo. Čast svakog čovjeka je da učini nešto da se njegova zemlja na neki način ponosi sa njim. Ja se 40 godina borim za tu čast“, naglasio je Đuranović.
U muzičkom dijelu, nastupili su njegovi dugogodišnji prijatelji i saradnici Seka Tomičić, Ema Čivović, Savo Šumar, Marijana Martinović Marković, Bucko Mijović, Baćko Kovačević, Stanko Miranović, Dragan Račić, Nezo Haverić i Omer Hodžić.
Organizatori su najavili narednu promociju knjige u Podgorici, 16. decembra, u KIC-u Budo Tomović.
