Vladimir Vlado Lukšić oglasio se novom knjigom, “Dronjci i džonte”, koja se umnogome razlikuje od dosadašnjih.
Lukšić je u sopstvenoj “šarenici”, kako sam naziva svoje djelo, objavio stvari za koje nije želio da budu prekrivene velom zaborava. Ima tu ekonomskih eseja, praćenih dokumentima, njegovih razmišljanja o rekonstrukciji i uređenju opštinskih oblasti, sjećanja na prijatelje, mahom umjetnike, ali i ljude koji su zadužili njegov Spič, epistolarnih formi, obraćanja tokom raznih nastupa na manifestacijama, prigodnih pjesama i šahovskih opservacija.
Riječju, to je autorova lična skrinja za čuvanje dragocjenosti koje njemu znače.
“Knjiga je napisana u 35 epizoda autorovih sjećanja na ljude, društvene, poslovne i kulturne tokove u kojima je učestvovao. Knjiga je obogaćena sa 29 slika poznatih umjetnika, njegovih poznanika i prijatelja, a na početku svake priče stoji po jedna mudra izreka poznatih ljudi (…) Možemo pročitati da je (Vlado) drugovao s kolegama ekonomistima, akademicima, umjetnicima, šahistima, poljoprivrednicima… Kupovao je i dobijao umjetničke slike kao rezultat fine i trajne bliskosti. U odnosu sa ljudima bio je obazriv i korektan, što mu je olakšavalo uspostavljanje razgovora, a često i stvaranje trajnog prijateljstva. Vladovi susreti s ljudima su često bili uz piće i mezetluk, u stilu izreke da se ‘uz piće zbor lakše otvara’. Ako je na stolu i njemu omiljena domaća murovača i kozji sir, onda je ugođaj potpun i dugo traje”, napisao je, pored ostalog, recenzent knjige Sead Gano Šlaković.
Vlado Lukšić (1939) se, nakon višedecenijskog uspješnog rada u ekonomiji, okrenuo pisanju. O svom zavičaju, Spiču, napisao je najvažnije stranice, sjedinivši ih u šest vrijednih etnografskih knjiga. Autor je i djela o šahu i šahistima, i monografija o slikarima… Ova knjiga je, izdata u sopstvenoj produkciji, po formi i sadržaju potpuno drugačija.
“Uslijedilo je, nezaustavno i logično, sagledavanje i balansiranje učinaka, rezultata i vrijednosti rada koji je ispunjavao jedno bitisanje. U velikoj mjeri sjećanja su pratili originalni tekstovi, fotokopije i fotografije, čime su izbjegnuti ‘naknadna pamet’ i friziranje svojevremene realnosti. Kolaž koji je ovdje posložen nema nekih većih pretenzija – prosto, inserti su iz sjećanja na druge ljude, poslovne i kulturne procese u kojima sam sa zadovoljstvom učestvovao”, istakao je autor u knjizi “Dronjci i džonte”.
