U organizaciji Albanskog nacionalnog savjeta i Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori, danas je ispred zgrade nekadašnje Duvanske stanice obilježeno 80 godina od pogroma više stotina kosovskih građana, koji su početkom aprila 1945. godine u Baru počinile jedinice Jugoslovenske armije (NOVJ).
Događaju su prisustvovali ambasadorka Kosova Ariana Žerka Hodža, predstavnici porodica stradalih, predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu, poslanici u Skupštini Crne Gore, predstavnici Islamske zajednice Bar, kao i Albanskog nacionalnog savjeta i Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori.
Nakon polaganja cvijeća, minutom ćutanja odata je pošta stradalima.
Predsjednik Albanskog nacionalnog savjeta, Faik Nika, pozdravio je okupljene.
„Ovdje smo da ne zaboravimo ovaj tragični događaj – ubijene mladiće sa Kosova, koji su bili mobilisani u vojsku, a potom nenaoružani i na svirep način pobijeni. Na mjestu gdje je sve počelo, okupili smo se danas da im odamo poštu. Ovaj događaj ne smije biti zaboravljen, niti se ikada smije ponoviti“, kazao je Nika.
Predsjednik Bošnjačkog vijeća, Suljo Mustafić, pozdravio je prisutne i zahvalio vlasniku prostora, Goranu Pajkoviću, „koji je ustupio ovo mjesto kako bismo na dostojanstven način obavili čin sjećanja na 80 godina od stravičnog masakra koji se ovdje dogodio“.
„Nakon izvjesnog incidenta, u kojem je, prema nekim izvorima, ubijen jedan od stražara, počelo je njihovo neselektivno strijeljanje, poslije čega je značajan broj mladića probio ogradu i pokušao pobjeći. Na opšti poziv u lov na ljude, jedinicama NOVJ pridružili su se i neki naoružani pojedinci iz Bara. Kod Monopola duvana, preko Pristana, zatim u Novom Baru, barskom Polju, Zaljevu, Starom Baru i drugim lokacijama, kao i po okolnim brdima, nenaoružani mladići su bez suđenja strijeljani. Najveći broj njih pokopan je na nepoznatim lokacijama, a njihovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni niti identifikovani.
Mali broj je preživio zahvaljujući dobroti i ljudskosti pojedinih mještana, koji su ih danima sakrivali, rizikujući sopstvene živote. Ti ljudi – gorostasi, svijetli primjeri humanosti i čovjekoljublja – sačuvali su i spasili obraz čitavom Baru, i vječna im hvala na tome.
Tamna mrlja masakra nad nedužnim kosovskim mladićima decenijama je bila prekrivena velom ćutanja, jer je poslijeratni komunistički poredak počivao na idili bratstva i jedinstva, pa je bilo nepoželjno, čak i zabranjeno, govoriti o ovim temama. Očekivalo se da će, kao i u mnogim drugim slučajevima, sve prekriti veo zaborava. Rijetki su bili oni koji su o tome pisali ili govorili – i to ne bez posljedica. Tek sporadično, u posljednjih tridesetak godina, pojavljuju se publikacije i naučni radovi koji pokušavaju da objektivno progovore o ovoj temi.
Puna i naučno utemeljena istina o ovom masakru – o tome kako su pobijeni nevini ljudi, o uzrocima, okolnostima i akterima – potrebna je svima nama. Samo tako ćemo izbjeći spekulacije, nagađanja i proizvoljna tumačenja. Ta istina treba postati dio školskih programa i udžbenika. Takođe, smatramo da je neophodno podići spomen-obilježje, koje će nas podsjećati i opominjati našu kolektivnu savjest da se ovakvi događaji nikada i nikome ne ponove“, kazao je Mustafić, koji je svoj govor završio citatom iz Kurana:
„Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao“.
U ime porodica stradalih govorio je Redžep Osmani, nekadašnji ministar prosvjete u Vladi Kosova.
„Došli smo da podsjetimo na žrtve tragedije koja se dogodila ovdje, u Baru. Stradali su mladići sa Kosova – Albanci i jedan broj Bošnjaka. Sjećanje na njih je najveće poštovanje, ne samo za one koji su izgubili članove svojih porodica, već i za sve nas. Nadam se da će, kako su moji prethodnici rekli, ovo mjesto biti obilježeno spomen-pločom, kao i naučnim skupovima posvećenim ovoj temi“, kazao je Osmani, dodajući da ga raduje stav crnogorskog društva i odlučnost da se ovakvi događaji nikada ne ponove.
