Danas je u hotelu „Princess“ otpočeo dvodnevni seminar na temu „Socijalni servisi podrške za osobe sa invaliditetom- stanovanje uz podršku“.
Seminar je podržan na osnovu Ugovora o dodjeli finansijskih sredstava koje opredjeljuje Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, a korisnik sredstava za sprovođenje projekta pod nazivom “Znanjem protiv predrasuda i do inkluzije osoba sa invaliditetom” je barska NVO “Adria”. Sporazum je potpisan 21. decembra 2018. godine.
Predsjednica NVO “Adria” Marta Anđelić objašnajava da je projekat podrazumijevao dvodnevna druženja osoba sa invaliditetom na radionicama koje su se održavale na mjesečnom nivou uz brižljivo osmišljene aktivnosti.
“Nakon završetka ovog projekta krajem oktobra, zaista ne znam na koji način ćemo moći da se finansijski izborimo sa nametima našeg svakodnevnog rada tokom kojih za naše korisnike – odrasla lica sa smetnjama u razvoju, organizujemo pet sati zajedničkih aktivnosti. U Baru za ta lica ne postoji aktivna politika niti servisi, osim onoga što mi radimo”, podsjeća Anđelić. Upravo socijalizacija je ono što im nedostaje, jer, kako navodi, “većina njih sjedeći u kući, monotonim i izolovanin načinom života degradira i one socijalne vještine stečene tokom školovanja ili rada”.
“U našoj NVO organizujemo šetnje, odlaske na plažu, obilazak Zavičajnog muzeja, kreativne, edukativne, kao i sportske radionice… U društvu još uvijek postoji stigma, ali mi osobe sa invaliditetom moramo ‘pokazivati’. I u naselju u kom se nalazi naše udruženje, u početku su mještani zazirali od njih, a svaka predrasuda dolazi iz straha. Vremenom su se navikli, svakodnevnim druženjem i viđanjem postalo im je normalno da i naši članovi budu dio njihove zajednice. Više nije neobično ni kada prošetamo barskim šetalištem, odemo na plažu ili u restoran da popijemo kafu, čaj… A da li će nas jedna osoba u masi zagledati, ne predstavlja nam problem”,kaže Anđelić.
Magistrica defektologije i logopedije Neda Đukić, koja je na seminaru u Baru u ulozi trenerice, nada se da će učesnici skupa donijeti zaključke šta je najbolje za osobe sa invaliditetom.
“Seminar je odličan jer je interaktivan, na njemu svi imaju pravo glasa- roditelji, volonteri, stručni saradnici i organizacije koje se bave ovom problematikom. U prilici smo da čijemo šta vide kao nedostatke”, zadovoljna je Đukić. Govoreći o konkretnim učincima koje će ovaj skup imati sa ciljem poboljšanja položaja života osoba sa invaliditetom, ona naglašava da organizacije koje se bave ovom problematikom moraju “piramidalno” uticati na poboljšanje svakog sistema usluga.
“Nedostataka ima u zdravstvu, vaspitno- obrazovnom sistemu, socijalnim servisima… Ipak, barske organizacije ‘Adria’ i Društvo roditelja djece sa smetnjama u razvoju, dali su značajan doprinos zapošljavajući lica sa invaliditetom, kao i stručni kadar koji radi sa tom ranjivom kategorijom. Veliki problem je što su sistemi podrške uglavnom namijenjeni djeci, dok su odrasli, pogotovo lica sa težim i kombinovanim smetnjama, u teškoj situaciji. Dnevni centri su namijenjeni osobama do 26. godine, nakon kojeg doba su prinuđeni da budu kod kuće. Organizacija kao ‘Adria’ dugi niz godina radi na socijalnom uključivanju te uzrasne grupe, u nastojanju da u druženju i brižljivo osmišljenim aktivnostima dnevno provode makar tri- četiri sata. Tako stiču radne navike, imaju organizovan život, a ne treba zaboraviti i da njihovi roditelji to vrijeme mogu da iskoriste na način što će se posvetiti sebi”, ističe Đukić.
Jan Batšev iz Ukrajine radi u NVO “Milost”, a vrijedan je volonter i u “Adrii”. Ističe da podržava svaku aktivnost koju to udruženje organizuje.
“Želim da dam doprinos društvu u kojem živim. Učestvujem u radionicama, pomažem im u ručnim radovima, kao i u vanjskim aktivnostima”, kaže Jan.
Sabit Dervović već nekoliko godina gotovo svakodnevno dovodi sina Hidajeta u “Adriu”.
“Moj sin obožava druženje, a tužan je kada vikendom napravimo pauzu. Zahvalan sam ovoj organizaciji i spreman sam da Marti pomognem i fizički i moralno da istraje na svom humanom putu”, poručuje Sabit, koji podvlači da bi zajednica trebalo da se više uključi.
“Posebno bi dragocjena bila pomoć stručnjaka iz oblasti medicine. Nijesam protiv ideje da se u Baru organizuje stanovanje uz podršku, premda je naš 42-godišnji sin veoma vezan za nas roditelje”, kaže Dervović.
U NVO “Adria” nakon završetka projekta “Znanjem protiv predrasuda i do inkluzije osoba sa invaliditetom” nemaju konkretan plan šta dalje. U našem društvu postoje djeca i omladina sa smetnjama u razvoju za koje su organizovani servisi podrške. Problem šta raditi i na koji način kvalitetno podržati život odraslih sa smetnjama u razvoju-ostaje. Socijalna uključenost i njihovo međusobno druženje izuzetno su bitni, jer oni zajednički lakše mogu donijeti odluke koje su za njih dobre i korisne. Jedan od najboljih servisa je upravo stanovanje uz podršku koje im omogućava, uslovno rečeno “samostalno” stanovanje otvorenog tipa, uz 24-časovni nadzor.
“Na taj način se navikavaju na odsustvo roditelja ili staratelja, jer će doći dan kada će oni negdje morati da budu smješteni, a mi se svi kao roditelji pitamo gdje će i na koji način će to da bude? U njihov rast, razvoj, socijalizaciju, zdravlje, puno smo uložili. Nijesmo ih smjestili u zatvorene ustanove, već su kod kuće, druže se, socijalizuju. Upravo zbog toga nadamo se da će tako biti i u godinama kada roditelji neće biti u mogućnosti da vode računa o njima. Nakon višegodišnje priče, seminara, edukacija, procjenjujem da nije teško napraviti za početak jedan pilot projekat stanovanja uz podršku makar za njih četvoro”, zaključuje predsjednica NVO “Adria”.
