Održana je završna konferencija “Zajedno protiv diskriminacije osoba sa oštećenim vidom na slobodan pristup informacijama”, koju je u Kući maslina priredila Organizacija slijepih za Bar i Ulcinj, u partnerstvu sa NVO “Ekvivalent”.
“Zakon o slobodnom pristupu informacijama, iako načelno propisuje ravnopravnost i jednakost, osobama sa invaliditetom nije omogućio da na adekvatan i efikasan način koriste prava koja propisuje. Nijedan član Zakona ne garantuje pristup informacijama toj populaciji u formatu koji im odgovara – ne postoji digitalna, elektronska forma sa odgovarajućim fontom slova, niti Zakon na brajevom pismu. Bez prava javnosti da zna, nema demokratskog društva.
Samo dobro informisani građani mogu donositi kvalitetne odluke i učestvovati u kreiranju javnih politika. Blagovremena, potpuna i tačna informacija je od koristi, podjednako, i onima koji je posjeduju i onima koji je traže na uvid. Kada je riječ o Crnoj Gori, jasno je da smo prešli značajan put na polju demokratizacije društva kroz pravo na slobodan pristup informacijama, ali je to još daleko od potrebnog, a posebno željenog. Konačno, što je efikasniji institut prava javnosti da zna, državni organi će odgovornije obavljati povjerene poslove, a građani kvalitetnije donositi odluke značajne za kreiranje javnih politika”, zaključci su sa Konferencije koja je dio projekta “Jednak pristup informacijama za osobe sa oštećenim vidom”.
Projekat je finansijski podržalo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, u okviru programa za raspodjelu sredstava za finansiranje nevladinih organizacija koje se bave zaštitom OSI, u 2024. godini.
“Projekat je od izuzetnog značaja, ne samo za osobe sa oštećenim vidom, već i organe vlasti na lokalnom i državnom nivou. U okviru projekta, održali smo seminare širom Crne Gore, radionice za OSI i predstavnike vlasti, uradili i istraživanje koje je pokazalo da osobe sa invaliditetom nisu dovoljno upoznate sa pravima u ovoj oblasti, niti su im dostupna na odgovarajući način. Predstavnici vlasti su iskazali zadovoljstvo što su bili u prilici da čuju koje su potrebe ove populacije i kako im pomoći da ih realizuju”, kazao je na početku konferencije domaćin i predsjednik Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj, Veselin Joketić, koji je podsjetio da je projekat trajao godinu, od jula 2024. do jula 2025. i zahvalio se Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, koje u kontinuitetu, od 2018. godine podržava projekte te nevladine organizacije.
Predstavnica Ministarstva, Jelena Đurišić, naglasila je da je nepristupačnost tihi oblik diskriminacije.
“Nema ružnih riječi, nema otvorene mržnje, ali ima zatvorenih vrata. Upravo zbog toga je, možda, teže uočljiva i upornija. Danas ovdje ne govorimo samo o tehničkim rješenjima, o digitalnoj pristupačnosti, o dokumentima u odgovarajućem formatu. Govorimo o pravu na ravnopravno učešče u životu. Jer, u savremenom društvu, informacija je ključ. Ona je ulaznica za obrazovanje, zapošljavanje, političko učešće, za svakodnevne odluke. Ako nemamo pristup informacijama, ostajemo van procesa, ne svojom voljom, već propustima drugih. Osobe sa oštećenim vidom to znaju bolje od svih. Znaju kako izgleda kada vam veb sajt ne ‘govori’ ništa. Kada vam obavještenje o promjeni termina, zakona, propisa, ostane nepoznato. Kada ne možete da pročitate uputstvo, ugovor, formular. Zato nije dovoljno da kažemo da smo svi jednaki pred zakonom. Moramo da se postaramo da ravnopravnost to stvarno i postane. Danas smo ovdje da to promijenimo, ne samo riječima, već i djelima. I ova konferencija pokazuje da ima onih koji se ne mire sa postojećim stanjem, da ima inicijativa, znanja, volje i energije, da se naprave konkretni pomaci, da se utiče na institucije, zakone, praksu, ali i na svijest ljudi”, naglasila je Đurišić.
Sa rezultatima projekta, učesnike konferencije upoznala je pravnica i personalna asistentica u Organizaciji slijepih, Ernesa Pelinković, a izvještaj o stepenu i obliku diskriminacije osoba sa oštećenim vidom u koriščenju prava na slobodan pristup informacijama prezentirao je pravnik Milorad Hajrović.
Konferenciji su prisustvovali brojni članovi nevladinih organizacija koje se bave pravima i zaštitom OSI, predstavnici relevantnih organa javne uprave, sudstva, tužilaštva, medija, koji su učestvovali i u diskusiji, i direktno ukazali na probleme sa kojima se suočavaju osobe sa invaliditetom i dostupnost za ostvarivanje prava na slobodan pristup informacijama. Istakli su da je jedino sajt Vlade Crne Gore adekvatno urađen i prilagođen OSI, a da bi trebalo i svi ostali da slijede taj primjer.
Marija Božović, sekretarka Organizacije, naglasila je da je, s obzirom na važnost informacije, ovo ključna tema za OSI. Mitra Đukanovića je zanimalo kakva je procedura za ostvarivanje tog prava, a Andrija Marićević, iz Udruženja lica sa tjelesnim invaliditetom sa Cetinja, istakao je da zahtjev mora biti precizan i konkretan. Sabina Šehović iz Osnovnog suda u Baru kazala je da zahtjeve mogu podnositi na pisarnici i da u ovoj instituciji mogu dobiti sve informacije koje ih zanimaju u domenu njihovih nadležnosti. Gordana Nikolić iz Suda za prekršaje u Budvi podsjetila je da je rok za postupanje po zahtjevima 15 dana, a Maja Vuksanović, iz Karitasa, zahvalila se Organizaciji slijepih na prevodu njihovih dokemenata na Brajevo pismo.
Na konferenciji se čulo i da je pravo na slobodan pristup informacijama novijeg datuma i da se razlikuje od države do države, ali da su ga sve, generalno, kasno legalizovale. Švedska je to učinila 1975, Kanada 1983, Japan 1999, a ni države bivše Jugoslavije nisu žurile sa usvajanjem Zakona o slobodnom pristupu informacijama – BiH je to uradila u posljednjoj godini minulog vijeka, 2000. Republika Srpska, 2003. Slovenija i Hrvatska, godinu kasnije Srbija, a Crna Gora tek 2005. godine. Zakoni su, kako je i bilo za očekivati, pokazali niz manjkavosti, a njihova primjena je bila rijetka i neefikasna. Uprkos tome, usvajanje Zakona označilo je početak demokratske kontrole vlasti, što je posebno važno u društvima poput našeg, koje je opterećeno korupcijom, nepotizmom i partitokratijom. Zakon iz 2012. godine u Crnoj Gori unio je značajne novine i predstavljao veliki korak naprijed u ovoj oblasti, za razliku od legislative iz 2017. kada je kroz izmjene i dopune Zakona o slobodnom pristupu informacijama, unošenjem u njegove odredbe poreske i poslovne tajne, značajno ograničen prostor za dobijanje adekvatne informacije, i otvorena mogućnost za zloupotrebe. Sve to ukazuje, zaključeno je, da je neophodno donošenje novog Zakona, na što se, kako je naglašeno, neopravdano dugo čeka.
Interesantan je podatak, čulo se još na Konferenciji, da je prvi Zakon Republike Srbije o slobodnom pristupu informacijama dugo važio za najbolji u svijetu.
