U studiju Radio Bara održan je Okrugli sto na temu “Stara maslina i kako je spasiti”, u kome su učestvovali predsjednik Opštine Dušan Raičević, predsjednik Društva maslinara Bar mr Ćazim Alković, predsjednik Skupštine Udruženja maslinara “Antivari” Suljo Mustafić, te dr Mirko Knežević ispred Centra za zemljište i melioraciju Biotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore, kao član Komisije za očuvanje Stare masline. Voditelj i urednik je bio Željko Milović, a direktan video prenos se mogao pratiti i na youtube kanalu putem linka na Bar Infu.
Okrugli sto je izazvao izuzetno interesovanje građana Bara. U jučerašnjem tekstu donijeli smo izvode iz izlaganja eksperta za zemljište dr Mirka Kneževića, koji je ustvrdio da su „glavni problem Stare masline podzemne vode, beton i podzide koje sprječavaju oticanje vode“, a danas donosimo djelove obraćanja tri sagovornika iz studija Radio Bara.
Izlaganje predsjednika Opštine započeto je objašnjenjem malo poznate činjenice da od 1990. do 2020. Stara maslina nije bila pod zaštitom Zakona, niti uvedena u spisak spomenika prirode iz nekoliko razloga.
RAIČEVIĆ: “Kroz analize sa nivoa lokalne uprave, došli smo do saznanja da status zaštićenog prirodnog dobra koji je Stara maslina imala od 1953. godine, od devedesetih godina nije zakonski definisan, zbog promjene zakonskih okvira i, na kraju krajeva, državne organizacije. Međutim, to nas nije spriječilo da 2019. godine pokrenemo ovu inicijativu prema Agenciji za zaštitu prirode i životne sredine. Taj elaborat, koji je Agencija radila, morao je da prati sve faze stabla Stare masline tokom jedne godine. Nakon izrade elaborata i dobijanja saglasnosti od manje-više svih državnih institucija koje su trebale da je daju, krajem 2020. godine je u skupštinskoj proceduri usvojena ova Studija, kojom smo stablu Stare masline vratili status spomenika prirode. Tome smo stvorili zakonski okvir kako i na koji način ćemo u narednom periodu voditi računa o ovom lokalitetu”.
Upravljač, po toj studiji, jeste Sekretarijat za komunalne poslove i zaštitu životne sredine, iako Kulturni centar i dalje formalno upravlja tim lokalitetom.
RAIČEVIĆ: “Posjete turista organizuju se upravo od strane predstavnika Kulturnog centra, a ovo preduzeće je, prije nego što je ova Studija usvojena u lokalnom parlamentu, zaključilo poseban ugovor sa Društvom maslinara Bar, kojim se definiše predlog mjera zaštite samog stabla. Upravo zbog toga smo smatrali da je više nego korisno da jedan od pet članova Stručne komisije za zaštitu Stare masline bude predstavnik Kulturnog centra, s obzirom da on hronološki može da informiše ostale članove šta je rađeno u prethodnom periodu. Pitanje Stare masline nije nešto na čemu bi bilo koji pojedinac trebalo da profitira time što dobija određeni medijski prostor. Ovo je pitanje koje mora da počiva na mišljenjima, stavovima i ekspertizi struke”.
Kako je istakao, sve što je je pred lokalnu upravu stavljeno u vidu predlaganja mjera od strane stručne Komisije – ispoštovano je.
RAIČEVIĆ: “Prvi korak je bio da se kroz odgovarajuću proceduru izabere najbolji izvođač radova na izgradnji drenažnog kanala sa sjeverne strane, za koji i stručna komisija i laička javnost smatraju da je neophodan. Moram naglasiti, zbog javnosti i pogrešne interpretacije i medijske kampanje, da parterno uređenje platoa Stare masline nije izvršeno ni prije dvije, ni prije pet godina, već 2007. Od tada do danas nijesmo imali ovakvu problematiku sa vodom, iako smo dosta često sa nivoa Društva maslinara dobijali kritike da ono što je tamo urađeno nije adekvatno i da utiče na zdravstveno stanje stabla Stare masline.
Mi se u ovom konkretnom trenutku bavimo sanacijom onoga što je urađeno u prethodnom periodu, sprovodimo stručne mjere koje je Komisija definisala kao neophodne. Pokazaćemo maksimalnu posvećenost i pružiti punu pažnju i brigu simbolu našeg grada”.
Komisija je dokazala činjenicu da Stara maslina ima izrazitu problematiku sa podzemnim vodama.
RAIČEVIĆ: “Više je razloga za to. Među njima je i multipliciranje broja stambenih objekata na lokalitetu Mirovica. Drugi se sastoji u tome da lokaliteti iznad Mirovice, poput Bartule, Donjih i Gornjih Poda, raspolažu ogromnim količinama bunarskih voda, možda je sve to negativno uticalo na otvaranje žila i povećanje nivoa podzemnih voda na Mirovici. Ovom problematikom se intenzivno bavimo, moji saradnici i ja, od prošle godine.
Nismo eksperti u ovim oblastima da ponudimo neke mjere, niti smo htjeli da se oslonimo na stavove maslinara koje jako cijenim zbog znanja stečenog kroz rad, pa smo se kao institucija morali osloniti na zvanična mišljenja relevantnih državnih institucija – Biotehničkog fakulteta i Agencije za zaštitu prirode i životne sredine. Zbog toga smo možda i kasnili sa određenim mjerama. Znajući koliko te procedure često dugo traju, mislim da smo u rekordnom roku došli do faze izvođenja određenih građevinskih radova na ovom lokalitetu.
Ispitivanja su morala da se sprovedu na adekvatan način, uz upotrebu tehnologije. Mi smo u decembru, nakon intenzivnih komunikacija sa predstavnicima Komisije i niza sastanaka, došli do faze da smo dobili, ispred Građevinskog fakulteta, predračun radova, koje je neophodno izvesti. Krajem decembra, u hitnoj proceduri, izabrali smo izvođača radova, koji vrijede oko trideset hiljada eura, bez PDV-a. Na tenderu je pobijedila lokalna, barska firma i to je dobro, zato što ljudi koji izvode radove žive neposredno u blizini Stare masline i imaju emociju prema njoj. Ugovor je zaključen 10. januara, a 17. januara dobili smo saglasnost Agencije za zaštitu prirode i životne sredine. Dan kasnije smo zaključili Ugovor za stručni nadzor nad građevinskim radovima i istog dana su radovi počeli. Oni se izvode u kontinuitetu, a rok za završetak radova je 30 dana”.
Naveo je da je neposredno pred održavanje ovog Okruglog stola od izvođača dobio video snimak.
RAIČEVIĆ: “Na prvoj poziciji gdje se planira drenaža, na dubini od tri i po metra, došlo je do instalacije drenažnih prstenova. Za period od dvanaest sati, od sinoć do jutros, nivo podzemnih voda je dva metra, što definitivno potvrđuje da Stara maslina pliva u podzemnim vodama.
To nije nešto što je iko od nas mogao da percipira, niti da zna. To je splet okolnosti na koje niko od lokalne administracije, niti od predstavnika udruženja maslinara nije mogao da utiče. Pritom, ne želim da sebe relaksiram od bilo koje lične ili profesionalne odgovornosti. Radovi se izvode, dobro je da smo na dobrom putu. Prvi građevinski radovi koji se izvode ukazuju na to da ćemo problematiku sa podzemnim vodama riješiti. Naredna faza iziskuje takođe posvećenost stručne javnosti, s obzirom na sami status i značaj Stare masline za Bar, Crnu Goru i cijeli region”.
Suljo Mustafić, predsjednik Skupštine Udruženja maslinara „Antivari“, koje ima oko 150 članova ozbiljnih maslinara, ljudi sa viševjekovnom porodičnom tradicijom bavljenja maslinarstvom, i sa nekoliko stotina korijena ove biljke, bio je kategoričan u stavu da im “nijednog trenutka nije palo na pamet, niti bi se miješali u takvu vrstu angažmana da se mi brinemo i staramo se o Staroj maslini, iz prostog razloga što je ona isuviše važan prirodni kulturni i svaki drugi spomenik, arhetip našeg bavljenja maslinarstvom i njenog postojanja na ovim prostorima. Da podsjetim, ona je u državno vlasništvo došla jer je oduzeta od Veliše Nikočevića. On je nju i prostor oko nje, dakle imanje Mirovicu, kupio od Alja Durkova Nikočevića, a oni prethodno od Ali-bega Mustafagića. Dakle, to je istorijat vlasništva nad Starom maslinom, do sredine XIX vijeka, a ona traje 2247 godina”.
MUSTAFIĆ: “Niko ko nema ozbiljne kompetencije (a ima ih jedino Biotehnički fakultet, tadašnji Centar za suptropske kulture, domaći, kao i i međunarodni stručnjaci) nije se ni trebao, ni mogao, baviti održavanjem i brigom o Staroj maslini. Mi smo se jedino mogli baviti u smislu da na nju ukazujemo kao na prvorazredni spomenik prirode i, ako hoćete, kulturni spomenik. Mi smatramo da njome nisu smjele baviti institucije kao JP Kulturni centar ili one koje nemaju nikakvih stručnih i naučnih referenci u toj djelatnosti. Na to smo ukazivali, u svim našim javnim obraćanjima.
Ono što je danas vidljivo jeste da je Stara maslina vrlo ugrožena. Ipak, vjerujem da će se ona sačuvati i spasiti, optimista sam u tom smislu, ako se odrade sve potrebne mjere, za šta treba angažovati najbolje stručnjake, iz regiona, ili iz svijeta, da učine sve da se ona sačuva i spasi. Međutim, moramo se naučiti i da se snosi odgovornost, u onim institucijama koje su se trebale brinuti, a nisu, ili one druge koje su sebi dale za pravo da kao samozvani stručnjaci brinu, na neadekvatan način, o Staroj maslini. Mislim da Zakon o zaštiti prirode koji ima svoje jasne odredbe nije ispoštovan, tj. da je prekršen, to treba pažljivo analizarati. Ono što je sada najvažnije, jeste djelovati urgentnim, ali pravim mjerama da se Stara maslina sačuva”.
On se osvrnuo na natpise na portalima i društvenim mrežama, u kojima se iznosi tvrdnja da se niko nikad nije oglasio pobodom betoniranja prostora oko Stare masline.
MUSTAFIĆ: “Kada je u pitanju postavljanje one betonske konstrukcije kod Stare masline, podsjetiću na cio serijal emisija na Radio Baru 2005. i 2006. godine. Dvije teme, uz niz drugih, u javnom interesu, koju smo tada otvorili, a ja sam vodio te emisije, i nisu bile po volji tadašnjeg opštinskog rukovodstva, bile su u vezi sa maslinama. Prvo problematizovanje takvog ‘uređenja prostora oko Stare masline, znam da se koristio izraz ‘tijenanmenski’ trg, što će reći betoniranje i zagušivanje korijenovog sistema. Druga tema je bila, a naslonila se na prethodnu – uništavanje oglednog maslinjaka, podignutog u vrijeme kralja Nikole, starog više od sto godina, kod škole ‘Blažo Jokov Orlandić’ da bi se obezbijedlile lokacije za izgradnju dvije višespratnice. Sjećam se da je pokojni Vojo Petrović tu prednjačio, zatim Mića Nikočević, te kompletni vrh tadašnjeg Društva maslinara – Dado Martinović, Sado Peričić, kao i ja lično, te smo trpjeli značajne sankcije tada. No, tada je to prošlo, jer ko je imao vlast i mehanizme, radio je kako je mislio da treba i to se nije moglo spriječiti, ali makar ostanu tragovi na javnim raspravama, dokumenta, emisije…
Ja imam neku svoju arhivu emisija, koje sam ja radio, organizovao, to sam kopirao iz Radio Bara i imam je, brižljivo složenu. Dakle, postoji obimna audio dokumentacija u vezi sa svim tim aktivnostima, kojom ne ‘mašemo’ po društvenim mrežama, jer to nije ozbiljno. Ali, samo da se zna, da demantujem spekulacije da se ‘niko’ nije bunio i da se ćutalo. Možda se svi toga ne sjećaju, ali ima i ko je zapamtio. Na kraju, o tome postoje i svjedoci, novinari koji su tada, zajedno sa mnom kao urednikom, znali stoički otrpjeti kritike zbog otvaranja tih tema, koje su bile u javnom interesu, odnosno njegova zaštita.
Isto tako, Udruženje masllinara ‘Antivari’ ovih dana izaći u javnost sa kompletnom dokumentacijom u vezi sa korespodencijom za zvaničnim institucijama, i onim što smo u javnosti ukazivali, a tiče se problematike Stare masline i neadekvatnog odnosa prema njoj.
Betonski omotač oko Stare masline treba ukloniti djelimično ili u cjelosti, kako ocijeni struka, i vratiti u stanje kada je ona bila u polururalnom ambijentu, sa suvomeđama. Na kraju, svako od nas u Udruženju ima u posjedima masline koje su po hiljadu godina stare, ali nikome nije palo na pamet da betonira oko nje i pravi druge građevinske ispade, u bilo kom smislu.
Naravno, ja ne tvrdim da je neko imao lošu namjeru, vjerovatno je htio da uljepša ambijent, ali trebalo je ipak poslušati ljude koji su ukazivali na to na javnim raspravama, u radio emisijama, u javnim nastupima, kao i ljude sa ogromnim iskustvom održavanja svojih maslinjaka. Ali, nažalost, tada nije bilo volje i sluha da se to uradi”.
Mustafić se posebno dotakao mogućnosti uticaja podzemnih voda, ali i prve, kako je rekao, “neadekvatne intervencije, rezanja u nevrijeme”, kada je sredinom aprila 2020. godine Društvo maslinara Bara izvršilo rezidbu na Staroj maslini.
MUSTAFIĆ: “Svi Barani, maslinari i poljoprivredni djelatnici znaju kad završava rezidba maslina – krajem marta, nikada kasnije, osim ukoliko nije u pitanju uklanjanje vodopija. Pošto su ljudi koji su organizovali rezidbu sve stavljali na društvene mreže, možemo vidjeti foto-dokumentaciju, gdje se vide stogovi granja sa Stare masline. Način i vrijeme u kome je vršena rezidba, nije bio adekvatan. Sigurno je da su ljudi koji su orezivali stručnjaci, ali je to urađeno u nevrijeme. Zatim, način na koji je vršeno folijarno prihranjivanje, te broj tretmana, ‘bukvalnog dopinga’, sigurno je, po našem mišljenju, značajno doprinijelo njenom sadašnjem stanju.
Podzemne vode koje su primijećene, kao i vode koje se zadržavaju zbog betonskog omotača, takođe sigurno negativno utiču i vjerovatno su donekle doprinijele lošem stanju Stare masline. Ali, zapitajmo se, logično se to nameće, zar nisu te vode bile tu i prije hiljadu godina ili više godina. Takođe oko Stare masline ima još dosta starih stabala na istoj ili bliskim parcelama, nijedna nije u takvom stanju, zar i na njih ne utiču podzemne vode?
Sada smo tu gdje jesmo, ja sam za to da se potpuno prepustimo struci, da ona pomogne koliko se može, da Opština plati najbolje stručnjake iz okruženja. Nije naša maslina najstarija na svijetu, ima bar deset starijih od nje, i njih prate određeni stručnjaci i brinu o njihovoj vitalnosti i održavanju. Da se dovedu ti stručnjaci, tu sredstva ne smiju biti prepreka, jer je Stara maslina vrijednija od svega. I naravno, ali nakon toga, da kroz čitavu dokumentaciju, kroz elaboraciju, vidimo gdje se pogriješilo i ko je pogriješio, bitna je i institucionalna i pojedinačna odgovornost, ukoliko je ima, jer se sa ovako ozbiljnim stvarima nije smjelo odnositi na takav način”.
Mustafić je utvrdio da postoji ozbiljna foto dokumentacija, “jer su se u Društvu maslinara trudili da sve to prezentuju javnosti, počev od krašćenja, odnosno rezanja u nevrijeme, pa preko folijarnog prihranjivanja, a to vam je kao da dopingujete staricu, pa do berbe koja je takođe izvođena na neadekvatan i prilično grub način”.
MUSTAFIĆ: “Postoje enciklopedije, postoje komparativna iskustva, treba ih uvažiti. Ali, svaka sorta je specifikum za sebe, ima svoje posebnosti. Ova naša ‘barska žutica’, takođe, ima svoje neke posebnosti. Zato je važno da se, osim na znanja iz udžbenika, oslonimo na vjekovnu tradiciju, ako je imate u kući. A ta tradicija kaže da, i najboljeg stručnjaka, a imamo ih u Baru, nikada neću pozvati da krasti (reže) moje masline u aprilu, sem ukoliko nisu filizi – vodopije. Zato što se tada biljni sokovi i sve neophodne hranljive materije iz korijenovog sistema premještaju ka vršnim djelovima biljke i tada se rezidba ne radi ni na jednoj voćci jer mogu lako osušiti. Tako da i ovi vrsni stručnjaci koji kraste masline to ne rade u aprilu, nego u decembru, januaru, februaru i martu. Ja znam, jer me to otac učio, djed, pradjed i tako dalje, maslinjak koji imamo je od 1774. godine u našem vlasništvu”.
Mr Ćazim Alković, predsjednik Društva maslinara Bar, odgovorio je na tvrdnje da je Društvo odradilo rezidbu kad joj vrijeme nije.
ALKOVIĆ: “Rezidbu Stare masline su izvršili rezači koji posjeduju licence za to, od strane države Crne Gore. To podrazumijeva ne samo sječenje grana, nego obuku o načinu i vremenu rezidbe, o kompletnom procesu. Tim našim licenciranim rezačima, đedovi i očevi su bili poznati barski rezači. Naravno, ja sam konsultovao literaturu, i apsolutno je netačno da se rezidba mora završiti u martu. Masline se mogu rezati tokom čitave godine. Možda tokom ljeta, kad su sokovi, nije dobro, ali samo tokom ljeta. Da Mustafić zna što je diferencijacija pupova – ako maslinu orežemo rano, pupovi se diferenciraju na list, a ako je orežemo kasnije, diferenciraju se na rod.
Pored toga, moram navesti da Društvo maslinara i licencirani rezači nisu tamo sjekli velike grane, već su izvršili sanitarnu rezidbu, koja podrazumijeva čišćenje i ‘otvaranje krošnje’. Na fotografijama se jasno vidi da to nije gomila granja, već gomila grančica rezanih makazama, ručnim testerama, tako da ni u jednom slučaju rezidba nije mogla da ugrozi Staru maslinu. U Kaštelama pored Splita postoji Stara maslina, koja se procjenjuje da je stara 1.500 godina, a upravo 2022. godine je rezidba izvršena 14. aprila. Što je to drugačija naša Stara maslina?
Kada je u pitanju stručnost, ja sam ponosan što sam predstavnik Crne Gore u Međunarodnoj organizaciji za maslinu u Madridu. Prije dva mjeseca sam bio tamo kao član Savjetodavnog komiteta u toj organizaciji, tako da neću dozvoliti da neko komentariše moju stručnost, a posebno ne stručnost rezača koji su od države dobili sertifikate za rezidbu”.
Kako je Alković naveo, “što se folijarne prihrane, odnosno prihrane preko lista tiče, vršili smo je, a kako je profesor Knežević kao ekspert potvrdio – bila je adekvatna”.
“U Crnoj Gori, Uprava za bezbjednost hrane i fitosanitarne poslove organizuje obuku za zaprašivanje voćaka i njihovu zaštitu, pa su članovi našeg Društva završili i tu obuku, i za to posjeduju licence, tako da ni to nisu radili diletanti. Sve je urađeno po Ugovoru sa Kulturnim centrom, gdje stoji da će Društvo maslinara sve mjere sprovoditi u skladu sa preporukama Biotehničkog fakulteta. Mi smo to i radili – sprovodili mjere u skladu sa preporukama Biotehničkog fakulteta”.
Mr Alković je govorio i o tome da su oktobra 2020, povodom Javne rasprave na dokument “Studija zaštite Stare masline”, Opštini Bar dostavili pismene primjedbe, gdje se upozorava “da voda u kojoj ‘leži’ korijenov sistem može trajno da ga ošteti”.
ALKOVIĆ: “Pominjane su razne radio emisije 2006. godine. Osim dokumenta gospodina Nikočevića, gospodina Petrovića, Anta Bakovića i Omera Peročevića, na toj javnoj raspravi povodom betonizacije Stare masline niko nije formalno dao nikakvu izjavu. Je li to bilo iz straha ili iz nezainteresovanosti, ne znam. Ali, te 2006. godine, niko osim njih nije reagovao. To je jako važno reći. Gdje su bile tada organizacije, gdje su bili tada ti osnivači Društva maslinara?
Mi smo to uradili kad je došlo naše vrijeme, na način kako to Opština propisuje, 2020. godine. Opštini smo dostavili naše primjedbe, od kojih je prva bila da maslina leži u vodi. Mi tada nismo znali ništa o podzemnim vodama, mi smo govorili o vodama koje se sakupljaju sa platoa. Osim agronoma Ratka Batakovića iz Nikšića, koji je o tome pisao u dnevnoj štampi, nije bilo nikoga. Ne znam gdje su bili Barani tada. Prva naša primjedba u tom dokumentu je bila da se maslina mora osloboditi od betonskog obruča. Govorili su stari maslinari da je najgora stvar za maslinu sakupljanje vode. Imali smo tu i druge primjedbe”.
Pomenuo je i dopise koje su slali Kulturnom centru i Opštini Bar, govoreći o sve lošijem stanju Stare masline.
ALKOVIĆ: “Imam jedan dopis, bolje reći vapaj, proslijedio sam ga i predsjedniku Opštine. Ja sam insistirao na tome da moramo da se uozbiljimo, da je Stara maslina previše ozbiljna stvar i da se ne može zasnivati djelovanje oko nje na prijateljskim vezama, nego da moramo da uspostavimo formalni sistem gdje ćemo mi, kao Društvo maslinara, biti izvršioci, kao nevladina organizacija koja sve odrađuje volonterski. To je bio vapaj da se uspostavi sistem gdje će se jasno definisati koje ćemo mi mjere da sprovodimo i koga ćemo da slušamo, da se tako izrazim.
Uvaženog hrvatskog maslinara, Stanislava Štambuka, odveo sam kod Stare masline. On je bio spreman da pomogne, dva puta je pisao Kulturnom centru. Prvi put, po njegovim preporukama su urađena blaga uklanjanja suvih grana, pod kontrolom Biotehničkog fakulteta. Mira Adakalić je bila tu, naš dugogodišnji rezač maslina slušao je koju granu i dokle da odreže.
Gospodin Mustafić je rekao da postoji tradicija, nadam se da neće neko sporiti tradiciju moje familije, imam pisana dokumenta da smo se više od trista godina bavili maslinarstvom. Ali je moja familija sakupljala masline sa zemlje, a ja ih ne sakupljam i moja djeca ih neće sakupljati, nego ih beremo sa stabla. Tradicija postoji, ali moramo da se mijenjamo, tako i kod rezidbe moramo da shvatimo da ne mora da znači da ono što su naši đedovi radili, isključivo moramo i mi tako da radimo. Oni nisu vozili auta, nego su jahali konje. Imamo savremenu, svjetsku literaturu, svjetske stručnjake“.
Mustafić je apostrofirao da u Zakonu o zaštiti prirode piše da je “upravljač spomenikom prirode dužan da pripremi petogodišnji plan upravljanja spomenikom prirode” – “Plan upravljanja priprema upravljač, a usvaja SO Bar, uz pribavljenu saglasnost resornog ministarstva. Plan upravljanja sprovodi se na osnovu godišnjeg programa upravljanja takođe treba da ga izradi upravljač, a uz saglasnost organa lokalne uprave i resornog ministarstva”. Upitao je predsjednika Opštine da li su ti planovi urađeni, da li su ih imali i usvojili i da li je poštovan Zakon o zaštiti prirode, od strane Opštine, Kulturnog centra i Društva maslinara, tokom 2020. godine i kasnije, kada se ugovorom preuzimalo staranje o Staroj maslini?
Dušan Raičević je podsjetio da je 16. aprila 2020. godine JP Kulturni centar Bar zaključilo Ugovor o održavanju Stare masline, gdje se navodi da je predmet agrotehničko održavanje Stare masline, kao i okolnih maslina u kompleksu, “a mi smo u decembru iste godine usvojili odluku kojom smo definisali status zaštićenog prirodnog dobra, Stare masline”. Ugovor, kako je rekao, nije zaključen uz saglasnost predsjednika Opštine “i odredbe definišu neke stvari koje nijesu na adekvatan način precizirane”.
RAIČEVIĆ: “Zbog postojanja ovog Ugovora, mi nismo bili u mogućnosti, niti u poziciji, da izradimo, ni da predložimo Plan upravljanja, odnosno petogodišnji plan. To je Kulturni centar trebalo da uradi, a oni su tu ingerenciju u dijelu staranja o stablu Stare masline prenijeli na Društvo maslinara. Nažalost, tu smo, očigledno, propustili određene korake, neću da kažem da smo prekršili zakon, a neki mogu i to, između ostalog da kažu. Ne želim da sebe relaksiram u dijelu prihvatanja te odgovornosti, ali sam smatrao da upravo oni koji su upravo na ovom pitanju htjeli da i dobiju određeni medijski prostor, ličnu promociju, na kraju krajeva i priliku za određene naučne radove, treba da preuzmu i dio odgovornosti”.
Mustafić je bio kategoričan u tome da su u ishrani Stare masline korištena neadekvatna sredstva.
MUSTAFIĆ: “U onome što je javno objavljeno, kao saopštenje, navodi se da je 28. maja 2021. godine upotrijebljeno sredstvo Megafol, biostimulator biljnog porijekla, čiji je cilj povećanje prinosa, tj. odnosi se kao biostimulator na bazi aminokiselina, što ide u našoj tvrdnji da je Stara maslina, figurativno rečeno – ‘Starica’, u stvari ‘dopingovana’. Da pojasnim, taj stimulator se daje da se poveća rodnost. Pa valjda je interes svih nas da Stara maslina bude što duže sa nama i sa našim potomcima, ako Bog da, a ne da rađa jednu ili dvije godine i poslije počne da se suši, jer nema snage da to podnese.
I još jednom da ponovim, da se vratimo na mogućnost uticaja podzemnih voda… Na ovom potezu, na istoj i drugim parcelama, nalaze se još mnoge stare masline, od po nekoliko stotina ili možda od hiljadu i više godina. Nijedna nije ugrožena na takav način. Kod nijedne nema žutih listova, a kamoli sušenja grana, što govori da je nešto rađeno na Staroj maslini što joj nije odgovaralo. Što je zaista bilo, neka utvrdi struka, a ne mi. Ali na osnovu javno ukazanih činjenica, nama se čini da su ti neadekvatni tretmani, folijarna prihrana, odnosno ta stimulacija ‘dopingom’, a sigurno i rezidba u nevakat, sredinom aprila, neadekvatna berba, ‘ forsiranje’ jedne vrlo osjetljive biljke u dubokoj starosti, da je sve to – uz nesumnjivo štetan betonski omotač u blizini, doprijelo ovakvom stanju”.
Raičević je naveo da izvještaj stručnjaka TIKE iz 2023. godine konstatuje da je „ona u izuzetnoj kondiciji, odnosno u dobrom stanju“.
RAIČEVIĆ: “Ja nijesam niti stručan, niti kompetentan, da govorim da li je primjena nekih agrotehničkih, odnosno pomotehničkih mjera u tom periodu uticala na samo zdravstveno stanje i kondiciju Stare masline. Razumijem i ovu terminologiju koju je gospodin Mustafić predstavio – da su u nekom periodu starici davani steroidi da bi ona bujala i rađala.
Stara maslina treba da bude simbol, a ne da bude u dobroj kondiciji da rađa, da mi organizujemo javne berbe, da proizvodimo ulje od kojega smo u prethodnom periodu napravili zaista lijep suvenir, niti bi ona trebala u toj mjeri da bude eksploatisana.
Ono što mene zabrinjava jeste činjenica da mi ovoliko pažnje u dijelu primjene agrotehničkih, odnosno pomotehničkih mjera prema Staroj maslini, primjenjujemo od kraja 2019, odnosno 2020. godine. Nijesam upoznat da je ovim intenzitetom vođena briga o Staroj maslini u nekom prethodnom periodu, govorimo od 2006. do 2019. godine, niti sam upoznat ko je sprovodio te mjere, a nijesam siguran ni da je rađena ta intenzivna rezidba svake godine i da je negdje sve to možda uticalo na nešto što, stručnjaci kažu, jeste stres za staricu koja je, kroz primjene određenih mjera, podsticana da dodatno rađa.
Preda mnom je jedan izvještaj koji sam u ličnoj komunikaciji, dobio upravo od doktora nauka, predstavnika struke u ovoj oblasti, koji između ostaloga, govori o nekim mjerama koje su sprovođene, a sa aspekta struke se smatra da nijesu adekvatno odrađene. Pa se, između ostalog, pominje i javna berba, u kojoj sam ja lično učestvovao na poziv gospodina Alkovića. Doduše, srećom sam ručno brao plodove sa stabla Stare masline. Predstavnici struke kažu da korištenje teleskopskih grabulja, između ostalog, itekako utiče stresno na ovoliko staro stablo masline. I znamo da ste ih upravo vi koristili jer su dolazili mnogi da se slikaju toga dana – a kad se slikaju i kad bi se kamere ugasile, oni bi odlazili. Ja sam učestvovao na poziv prve godine, sa zadovoljstvom sam se odazvao, i vjerovao gospodinu Alkoviću”.
Alković je ustvrdio da, kad bi stručnjaci bili tu u studiju, Mustafić i Raičević “ne bi mogli da komentarišu da li je ona dopingovana, da li su to steroidi, nego bi dobili stručno mišljenje”.
ALKOVIĆ: “Ja mislim da nije dopingovana, nisu to bili steroidi, već sredstva koja su joj pomagala, a o tome su bili obaviješteni Biotehnički fakultet i javnost. Ponavljam, mi smo sve preparate davali po instrukcijama Biotehničkog fakulteta.
Gospodin Mustafić stalno pominje odgovornost. Ja sam tu, spreman sam da odgovaram ako je nešto loše. Ali ja tvrdim i dokazujem da nije loše. Društvo maslinara je sve volonterski odradilo i čast nam je što smo bili izabrani da radimo oko nje. Tvrdim i dalje da smo sposobni da to radimo, da smo po zakonima Crne Gore i propisima crnogorskim bili sposobni da radimo: svi rezači su imali licence, ljudi koji su zaprašivali su imali licence, pohađali su kurseve, završili su obuku”.
Predsjednik Opštine je najavio promjenu odnosa prema Staroj maslini.
RAIČEVIĆ: “Starom maslinom još uvijek upravlja Kulturni centar, iako je po Studiji o spomeniku prirode definisan za to Sekretarijat za komunalne poslove i zaštitu životne sredine. Nažalost, zbog promjene organizacije i rada lokalne uprave, taj sekretarijat se tako ne zove. Ono što sada sa sigurnošću mogu da ustvrdim i najavim, to je definitivno stav i odluka – zbog nesuglasica i zbog očiglednog nerazumijevanja procedura, odnosno zakona, radove koji se izvode isključivo sredstvima Opštine (pored obaveznog, zakonom definisanog stručnog nadzora) prate članovi Komisije koje sam imenovao u avgustu prošle godine i resorni Sekretarijat. To su ljudi koji će i dalje isključivo voditi računa i brigu o Staroj maslini. Plan i program treba da pravi naš Sekretarijat i on se radi, izrađuje se”.
Ovih dana se najčešće pominje priča o tome da betonski prsten, koji je oko Stare masline još od 2007, utiče na količinu vode koja se pravi ispod Stare masline. Dr Mirko Knežević ispred Centra za zemljište i melioraciju Biotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore, član Komisije za očuvanje Stare masline, ustvrdio je na samom početku Okruglog stola da “treba ukloniti taj betonski okvir oko nje”, ali i pregrade oko kompleksa koje su betonirane, jer sprječavaju proces drenaže, no “ako se ne uradi uklanjanje betona na adekvatan način, može doći do kidanja zemljišta i do uništenja kompletne biljke”. Raičević je bio jasan da će se o tome pitati struka.
RAIČEVIĆ: “Prof. Knežević je kazao da bi to trebalo da bude dominantno obaveza Građevinskog fakulteta, a u ime njih, član Stručnog tima je prof. Sreten Tomović. Imamo dobru saradnju sa Građevinskim fakultetom ukoliko se donese odluka da se Stara maslina oslobodi, kako smo čuli, okova betona i svega što jeste parterno uređenje na tom lokalitetu.
Međutim, otvara se takođe još jedan potencijalan problem, a to je da je ovo arhitektonsko djelo kompleksa Stare masline možda i zaštićeno, shodno Zakonu. Neophodno je da dobijemo saglasnost od onoga ko je izradio arhitektonsko rešenje.
Ono što mora da bude miks struke predstavnika Građevinskog i Biotehničkog fakulteta je – kako će ti građevinski radovi, koji bi podrazumijevali oslobađanje od okova betona, uticati na zdravstveno stanje masline, da li će doći do oštećenja korijenovog sistema.
Međutim, govorim o nečemu što i radovi koji se sada obavljaju na terenu potvrđuju – nije izrazita problematika vezana za sami prsten stabla Stare masline, odnosno nedovoljnu količinu slobodnog zemljišta koje je ostavljeno maslini da ‘diše’, već za ogromne količine podzemnih voda koje su, ponavljam zbog javnosti, za period od 12 sati porasle za dva metra, što dovoljno potvrđuje da rješavamo primarnu problematiku. Sve ostalo će biti predmet analiza sa nivoa stručne komisije.
Ako daju predlog da se ona mora osloboditi okova, to će najmanji problem da bude”.
Zaključio je svoje izlaganje ličnom notom, kako je rekao, kao Baranin.
RAIČEVIĆ: “Dozvolite, imam puno pravo, možda veće nego gospoda Alković i Mustafić, da kažem da je možda moj najveći interes u cijeloj ovoj priči da se sačuva Stara maslina, da i dalje bude simbol Bara i Crne Gore. Ne bih ni ja volio, kao ni oni, da budemo ljudi koji su direktno i indirektno, odgovorni za ovo što je trenutna problematika, vezano za lokalitet na Mirovici. Ja bih volio da se ovo pitanje riješi i da mogu s punim pravom da kažem da sam jedan od rijetkih predsjednika Opštine koji je za svojega mandata možda dao i najveći doprinos očuvanju samog lokaliteta i stabla Stare masline.
Pitanje stabla Stare masline je pitanje svih Barana. Ovdje nema niko prioritet, niti smije da sebe stavi u poziciju da odlučuje ili da misli da je njegovo mišljenje, u odnosu na mišljenje ostalih Barana, značajnije. Ovo je pitanje svih nas, ovo je pitanje istorije, identiteta i budućih generacija”.
Mustafić je u završnoj riječi ustvrdio da “ovo jeste kulturološko i društveno pitanje svih Barana, da sve treba učiniti da se Stara maslina spasi i sačuva. Međutim, pitanje odgovornosti nije pitanje svih Barana, nego onih koji su u lancu odgovornosti, preuzeli ili imali institucionalnu odgovornost, a tu svakako ne izuzimam ni Opštinu Bar”.
MUSTAFIĆ: “NVO Udruženje maslinara ‘Antivari’, kao ozbiljno udruženje je, analizirajući sadašnje stanje, donijelo određene zaključke: Pozdravljamo napore stručne komisije i nalaze sudskog vještaka za maslinarstvo i napominjemo da su isti u skladu sa empirijskim istraživanjima i rezultatima sprovedenih analiza. Nadamo se da kasna reakcija nadležnih neće onemogućiti biološki oporavak stabla Stare masline. Zalažemo se za utvrđivanje eventualne odgovornosti svih aktera, pošto je očigledno došlo do kršenja odredbi najvažnijeg zakonskog rješenja u ovoj oblasti, a to je Zakon o zaštiti prirode.
Zalažemo se za uklanjanje suviška podzemnih voda i izradu drenažnog rova. Zalažemo se za izmjenu zemljišnog pokrivača oko korijenovog sistema Stare masline, usljed stvaranja nepropusnog sloja pokorice, uz uklanjanje dijela ili u cjelosti betonskog platoa koji je okružuje. Zalažemo se za aeraciju korijenovog sistema i pažljive primjene bioloških sredstava za oporavak korijenovog sistema masline, kao i nje same. Napominjemo da svi naredni radovi moraju biti pod strogom kontrolom najstručnijih lica u ovoj oblasti, uz poštovanje zakonskih procedura koje do sada nisu poštovane, a koje su propisane, kao i uz pravovremeno informisanje svih relevantnih aktera: Biotehnički fakultet, Sekretarijat za komunalno stambene poslove i zaštitu životne sredine, Sekretarijat za privredu, Savjetodavna služba u biljnoj proizvodnji, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Agencija za zaštitu prirode i životne sredine. I naravno, zalažemo se apsolutno za uključivanje najboljih međunarodnih eksperata da nam svojim savjetima pomognu u vraćanju Stare masline u neki oblik i formu koja će značiti da je ona ipak preživjela, a da ne ide ka svom biološkom nestanku. Iskreno vjerujemo da će nas sve skupa Stara maslina nadživjeti i ostati našim potomcima, kao spomenik prirode i vertikala naše kulturnog trajanja”.
Mr Ćazim Alković je, “u ultimi”, naveo da “Stara maslina nije barski problem”, jer je to za njega “svjetski, civilizacijski problem, pošto znamo da su razne civilizacije boravile ovdje i da su nam je ostavile u amanet”.
ALKOVIĆ: “Zahvaljujem se profesoru Kneževiću što je potvrdio da je problem Stare masline voda, te da su mjere koje su primjenjivane u zemlji odgovarajuće, da je stanje zemljišta odgovarajuće, što negdje abolira naše društvo od bilo kakve odgovornosti, a ako neko želi da nam je nametne, mi smo tu za sve.
Najvažnije je da su svi potvrdili da nije do rezidbe i primjene agrotehničkih mjera. Kada su agrotehničke mjere u pitanju, za mene nije relevantno mišljenje sagovornika, a o administrativnim pitanjima sam uvijek spreman da razgovaram. Najbitnije je da se Stara maslina oporavi, a o svemu drugom možemo kad god treba govoriti”.
(Izjave aktera Okruglog stola su autorizovane)
