DDDK “Luka Bar“ postoji već pedeset i pet godina. Za sve to vrijeme bilo je i biće humanih ljudi koji doniraju najdragocjeniju tečnost. Nedavno je obilježen i njihov Međunarodni dan. Tim povodom naš gost bio je predsjednik ovog Društva Božo Joličić.
“Društvo je osnovano 1965.godine, a prije nekoliko godina smo dobili i uslove za rad, i to u našoj matičnoj firmi. Luka Bar je, sa Opštinom Bar, pokrovitelj naših aktivnosti. Imamo optimalne uslove za rad, ali je vrijeme teško. Davalaštvo je nastalo samoorganizovanjem građana, prvo u Nikšiću, a onda i u ostalim gradovima Crne Gore. Iako ekonomska situacija nije najbolja, danas u Crnoj Gori postoji dvanaest društava. Problem u svim opštinama je što se smanjuje broj davalaca. Ministarstvo bi trebalo aktivnije da se uključi. Postoji veliki centar za obradu krvi i čuvanje, ali nema dovoljno davalaca“, kaže Joličić.
Barsko društvo je osnovao Božov brat, pokojni Ljubo, neposredno nakon što je krajem šezdesetih došao iz Nikšića.
„Tada su svi radnici Luke Bar bili i dobrovoljni davaoci krvi. Bila je bitno drugačija situacija. Danas je potrebna znatno veća medijska pokrivenost, ali i pronalaženje načina da se dopre do onog humanog u ljudima. Mi organizujemo razne akcije. Na početku i kraju svake školske godine imamo akciju sa maturantima, gdje profesori odigraju glavnu ulogu. Na mladima je i stavljen akcenat, kao potecijalno dugoročnim davaocima krvi. Sada dajemo krv po zahtjevu građana, ali ni to nije dobro. Valjalo bi u svakom trenutku imati zalihe“, jasan je Joličić.
U Baru postoji nekoliko društava koja se bave dobrovoljnim davanjem krvi i sa svima je, i naglašava Joličić, saradnja odlična.
„Postoji DDDK ‘Željeznička stanica’ koje više gravitira ka Golubovcima. Tu je DDDK ‘Sveti Jovan Vladimir’ i NVO ‘Orijent’. Međutim, ni ovoliko društava nije dovoljno za našu misiju, a to je da krvi bude dovoljno. Nažalost, kada se dese nesreće, svi se aktiviramo. Davati krv je zdravo, i toga svi treba da budu svjesni“, dodaje Joličić.
Predsjednik DDDK “Luka Bar” je govorio i o preduslovima da bi neko mogao biti dobrovoljni davalac krvi.
„Prvo se obavi mali pregled sa kandidatima. Noć mora biti prespavana, a onda se radi i analiza krvi. Provjerava se da li potencijalni davalac ima hepatitis B i C, sifilis ili sidu. Ako se pokaže prisustvo ovih oboljenja, takva krv se ne može koristiti i davalac se obavještava o tome, jer možda nije bio u saznanju. Krv je jedina tečnost koja se ne može vještački napraviti. Bila je priča da su Japanci blizu tog otkrića, ali naravno da se ispostavilo kao netačno. Krv se ne može ničim zamijeniti“, Ističe Joličić.
Po riječima ovog humaniste broj davalaca varira, ali se i drugačije računa.
„Mi to mjerimo po broju jedinica koje se dobiju. Prošle godine je obezbijeđeno 650 jedinica krvi, ne računajući stalne davaoce. Prije Korone ih je bilo oko 1000. Treba se dodatno baviti promocijom davalaštva. Problem je i u tome što su nestala nekada velika preduzeća. U takvim kolektivima je prije lako bilo obezbijediti davaoce. Sve firme koje imaju veliki broj zaposlenih, trebalo bi da krenu u jednu od ovakvih akcija. Ljude treba motivisati, informisati ih o svim prednostima davanja krvi. Najbrojniji davaoci su pripadnici Vojske i Policije, tu je veliki broj zdravih ljudi. Imamo i one koji svaka tri-četiri mjeseca daju krv, jer im svijest da će time spasiti nečiji život, pričinjava veliko zadovoljstvo“, kaže Joličić.
Nedavno je obilježen i Međunarodni dan dobrovoljnih davaoca krvi.
„Trudimo se da naš dan obilježimo na svečani način. Dodjeljuju se nagrade onima koji su to zaslužili. Naš najstariji član Milorad Čarapić već ima i unuke koji daju krv i to je jedan od dobrih primjera, kako se tradicija prenosi sa koljena na koljeno. Mislim da država treba da se aktivno uključi i donese nacionalni program. Veliku zahvalnost na pomoći i podršci dugujemo Crvenom krstu“, zaključio je Joličić.
