Video-spot odavno nije samo puka i prateća ilustracija pjesme. Naprotiv, u današnje vrijeme on je više „produženi jezik“, često presudan za to kako će se ona čuti, doživjeti, zapamtiti i tumačiti. Kroz sliku, narativ i vizuelni identitet, spot daje kontekst emociji i poruci, usmjerava slušaoca i nudi mu „ključ“ za čitanje onoga što bi u audio formi možda ostalo zatvoreno ili zanemareno. U savremenoj kulturi pažnje, gdje publika prvo gleda pa tek onda sluša, video je glavni kanal susreta sa muzikom. Zbog toga se danas numere ne samo plasiraju, već i oblikuju kroz video, koji ponekad nosi veću komunikacijsku težinu od samog zvuka.

Specijalista art dizajna vizuelnih komunikacija, Baranin Vladimir Toni Pendo, koji se već duži niz godina bavi režijom i montažom video-spotova, u razgovoru za Pobjedu pojašnjava da proces njihovog nastanka nije uvijek isti.

Ne krije i da se ekspanzijom AI tehnologije umnogome promijenio, ali prvenstveno na način da se ubrzao. Priznaje i da su kod nas budžeti za spotove vrlo ograničeni, što zahtijeva dodatnu improvizaciju i kreativna rješenja.

Čini mu se i da je kada je ova vrsta umjetnosti u pitanju – gotovo sve već viđeno… Zbog toga su mu i dalje najzanimljiviji spotovi koji su nastajali tokom devedesetih i početkom dvijehiljaditih godina. Tvrdi da je tad bilo više hrabrosti i autorske slobode.

Kada ste počeli da se bavite režijom, produkcijom i montažom muzičkih spotova, koliko ste ih do sada realizovali i da li je Vaš rad bio više usmjeren ka domaćim ili regionalnim izvođačima?

PENDO: Počeo sam ozbiljnije da se bavim video produkcijom na fakultetu. Diplomski i specijalistički rad mi je bio video-spot. Do tada sam se bavio samo animacijom. Uglavnom sam radio za domaće izvođače, a od regionalnih tu su Nikola Vranjković, kao i spot za pjesmu „Put“, duet Konstrakte i Magnifica, tj. naslovnu numeru iz filma „Čuvari formule“. Do sada sam izradio više od 30 spotova.

S obzirom na to da muzički spotovi ponekad uključuju rad sa glumcima, da li ste se možda okušali u režiji, produkciji ili montaži nekog igranog filma?

PENDO: Nijesam imao priliku da režiram igrani film. Režirao sam dokumentarni film „Soul of Podgoričanos“. Ima dosta poznatih reditelja koji su radili muzičke spotove. Jedan od njih je moj omiljeni Michel Gondry. On je radio neke za mene vrlo bitne filmove i spotove.

Kako u Vašem slučaju nastaje jedan muzički spot?

PENDO: Proces nije uvijek isti i zavisi od saradnje. Najčešće ideju razvijem sam ili sa bratom Danilom, a zatim je sa izvođačima dalje oblikujemo. Bilo je i situacija kada sam radio po tuđim idejama, što mi je posebno dragocjeno jer otvara drugačiji pogled na proces stvaranja.

Od čega najviše zavisi u kojem će pravcu ići, da tako kažem(o), priča, koliko na to utiču trenutni trendovi i, po Vašem mišljenju, treba li ih pratiti ili ipak biti svoj?

PENDO: Žanr igra važnu ulogu, jer sam shvatio da mi ne prija rad na muzici koju ne slušam. Sve navedeno utiče na krajnji rezultat, ali pjesma je uvijek polazna tačka i glavni nosilac ideje. Trendove ne pratim svjesno i ne polazim od toga što je trenutno popularno. Više vjerujem intuiciji i radu po osjećaju. Mislim da se samo tako može doći do autentičnog izraza. Reference su važne, ali ne kao kopiranje, već kao dijalog sa filmskom i muzičkom istorijom.

Kako balansirate između želja muzičara i tehničkih mogućnosti i što sve oni (od Vas) najčešće traže?

PENDO: Balans najviše zavisi od budžeta, jer sa realnim uslovima gotovo sve može da se realizuje. Kod nas su budžeti često vrlo ograničeni, što zahtijeva dodatnu improvizaciju i kreativna rješenja. Spotove koje režiram uglavnom stvaram iz ljubavi prema formi i zbog ljudi sa kojima dijelim sličnu energiju i način razmišljanja. Uglavnom radim sa ljudima s kojima sam već ranije izgradio blizak odnos i međusobno povjerenje. Najčešće imamo sličan senzibilitet, pa oni već znaju što traže, a to je: novi izraz, eksperimentalnost i izlazak iz standardnih okvira.

Što je, po Vašem kriterijumu, dobar muzički spot?

PENDO: Ne vjerujem u čvrsta pravila kada su muzički spotovi u pitanju. Čini mi se da je danas gotovo sve već viđeno… Zbog toga su mi i dalje najzanimljiviji spotovi koji su nastajali tokom devedesetih i početkom dvijehiljaditih godina, kada je bilo više hrabrosti i autorske slobode.

Da li je režiser muzičkih spotova zahtjevan poziv i ako jeste, po čemu?

PENDO: Ne doživljavam ga kao pretjerano zahtjevan, jer dolazi iz iskrene potrebe za stvaranjem. Svaki kreativni posao nosi određenu odgovornost i pritisak, ali kada postoji entuzijazam, ti izazovi postaju sastavni dio procesa.

Na koji muzički spot na kojem ste radili ste posebno ponosni i iz kojih razloga?

PENDO: Na više njih. Ipak, izdvojio bih spot za pjesmu „Tajni život suterena“ od Nikole Vranjkovića. To mi je nekako najemotivnije nešto sam uradio. Nije klasičan spot. Više je neka vrsta video-rada, jer traje 12 minuta.

Kakvo je, po Vama, stanje na crnogorskoj muzičkoj sceni danas?

PENDO: Čini mi se da nikada nije bilo bolje nego sada. Produkcija je sve intenzivnija, pojavljuje se veliki broj novih autora i bendova, a izrazi se češće mijenjaju. Scena je življa, otvorenija i vidljivo raste, što daje optimizam za dalje.

Kako gledate na sve češću upotrebu AI softvera u video produkciji muzičkih spotova? Smatrate li da mogu ugroziti režisere, producente i montažere?

PENDO: AI alati su već prisutni u video produkciji i njihova primjena će se sigurno širiti. Lično sam ih koristio i zadovoljan sam rezultatima koje trenutno daju. Ipak, vjerujem da će se pravi potencijal ovih alata pokazati tek za nekoliko godina. Ne mislim da mogu ugroziti autore u suštinskom smislu. Vidim ih kao dodatni alat koji može ubrzati i olakšati određene segmente rada, ali autorska ideja i osjećaj ostaju nezamjenljivi.