Poznati barski i crnogorski kanjoning vodič Darko Pepđonović, u Promenadi je predstavio novu turističku atrakciju Bara na obroncima Rumije – kanjon Vrteljak.

RB/BI: Gdje se tačno nalazi ovaj kanjon i kako ste uopšte došli do njega?

Pepđonović: Kanjon je oduvijek tu, ali, moj tim i ja smo među prvima koji su ga prošli u cjelosti i osposobili za bezbjedan prolazak svih budućih posjetilaca i ljubitelja kanjoninga. Počinje u selu Mali Mikulići, na izvoru rijeke Lektije, a završava se u selu Turčini, kod vodopada Vrteljak, koji je već poznata lokalna atrakcija. Ideja za istraživanje proistekla je iz želje da se stvore novi sadržaji aktivnog odmora u barskoj opštini. Analizirajući topografske karte, zaključili smo da taj vodotok iznad vodopada može imati skrivene prirodne ljepote, naročito jer Vrteljak ima vodu tokom cijele godine, što je rijetkost u ovom dijelu Crne Gore. To nas je podstaklo da krenemo u istraživanje i potvrdimo da voda zaista ne presušuje ni ljeti. Smatram da će ovaj kanjon postati nova atrakcija Bara, ravnopravna s poznatim kanjonima Međureč, Vruća Rijeka i Rikavac.

RB/BI: Kako je izgledao trenutak kada ste prvi put ušli u kanjon? Da li ste odmah shvatili da je riječ o nečem posebnom?

Pepđonović: Bilo je uzbuđenja i neizvjesnosti prilikom prvog ulaska u kanjon. Iako nismo znali šta nas tačno očekuje, ponijeli smo kompletnu opremu za bezbjedan spust, uključujući i metalne ankere za postavljanje sidrišta. Ukupno smo postavili 20 do 25 sidrišta, što omogućava siguran prolazak tokom cijele godine.

RB/BI: Možete li nam opisati sam kanjon – njegovu dužinu, visinske razlike, slapove?

Pepđonović: Kanjon je dug oko dva kilometra, s 25 vertikala, od kojih je najviša visoka 45 metara. Završava se na vodopadu Vrteljak, jedinom mjestu gdje je moguće skakanje u vodu, dok se ostali dijelovi prelaze spuštanjem. Po tehničkoj zahtjevnosti i kompleksnosti, Vrteljak je jedan od izazovnijih kanjona u Crnoj Gori. Kanjon još nije zvanično imenovan, ali smo se odlučili za Vrteljak, zbog vodopada, a i asocira na pokret i dinamiku.

RB/BI: Koliko je bio zahtjevan proces istraživanja i prolaska kroz kanjon? Da li je bilo opasnih ili nepredviđenih situacija?

Pepđonović: Iako kanjon nije bio mnogo zarastao u vegetaciju, biće potrebno dodatno čišćenje i uređenje u narednom periodu. U istraživanju su nam se pridružili i instruktor kanjoninga iz Češke te vodič iz Poljske, koji živi i radi u Engleskoj – obojica su bili oduševljeni prirodnom ljepotom i netaknutošću crnogorskog pejzaža. I ja i cijeli tim smo iskusni „adrenalinski zavisnici“, i doživjeli smo veliko zadovoljstvo pri spustu, bez straha ili nesigurnosti. Nakon završetka prolaska kroz novi kanjon, nismo mogli da odolimo, već smo odmah obišli i kanjone Rikavac i Međureč, što govori o našoj strasti, profesionalizmu i ljubavi prema kanjoningu. Češki instruktor, koji je već više puta boravio u Crnoj Gori, izjavio je da je kanjoning potencijal barskog kraja, uporediv s Italijom i Švajcarskom, i da Crna Gora ima oko 20–25 atraktivnih kanjona dostupnih tokom ljeta. Naša istraživačka ekspedicija imala je sedam članova, uz logističku podršku za prevoz i opremu. Iako nismo znali šta nas očekuje, bili smo potpuno opremljeni i spremni na sve izazove.

RB/BI: Kakav turistički potencijal ima ovaj novi kanjon? Može li postati dio redovne turističke ponude Bara, i pod kojim uslovima?

Pepđonović: Posebno bih istakao turistički potencijal novog kanjona: ulazna tačka je svega 200 metara od asfaltnog puta, a izlaz vodi direktno do vodopada Vrteljak, gdje se nalazi i ugostiteljski objekat sa pristupom motornim vozilima. Ta dobra pristupačnost ulazu i izlazu čini ga idealnim za turističku komercijalizaciju, za razliku od mnogih drugih kanjona sa lošom infrastrukturom.

RB/BI: Kanjoning je i adrenalinski i prirodno-istraživački sport. Ko bi mogao da se upusti u prolazak kroz ovaj kanjon – da li je to avantura za iskusne ili postoji mogućnost organizovanja i za rekreativce?

Pepđonović: Vrteljak nije za potpune početnike, smjestio bih ga u sredinu skale težine barskih kanjona. Posebno je zahtjevan za vodiče, jer većina od 25 vertikala zahtijeva tehnički precizne spustove, dok su gosti uglavnom pod nadzorom profesionalaca. Poređenja radi, najviša vertikala u Rikavcu iznosi 12 metara, u Međurečju 31 metar, dok Vrteljak sa 45 metara pruža poseban izazov i uzbuđenje. Kanjon Vrteljak je pogodan za fizički spremne i kondiciono sposobne grupe, ali, njegova tehnička zahtjevnost je takva da zahtijeva vrijeme i pažnju. Iskusnom kanjonisti bilo bi potrebno oko 2 do 2,5 sata da prođe cijelu dionicu, dok bi manjoj turističkoj grupi bilo potrebno 4 do 4,5 sata, a većim grupama čak 5 do 6 sati, u zavisnosti od broja učesnika i njihovog tempa. Početak spusta zahtijeva dodatnih 40 minuta vožnje do sela Mali Mikulići, što produžava ukupno trajanje aktivnosti. Zbog svega toga, vođena tura realno ne može trajati kraće od četiri sata, a uz pauze i boravak na izlaznoj tački kod Turčina, cjelokupno iskustvo prerasta u cjelodnevni izlet sa mogućnošću odmora i druženja nakon kanjoninga.

RB/BI: Koliko je važno da lokalna zajednica, turističke organizacije i institucije podrže ovakve projekte? Može li ovo otkriće doprinijeti boljoj prepoznatljivosti Bara kao destinacije za avanturistički turizam?

Pepđonović: Saradnja s lokalnom zajednicom, turističkom organizacijom i drugim institucijama ključna za uspjeh ovakvih projekata. Opština Bar i Turistička organizacija već ulažu značajna sredstva u promociju prirodnih ljepota i potencijala zaleđa, ali, ovakvi projekti zahtijevaju kontinuitet u promociji, obuku vodiča i razvijenu infrastrukturu. Vrteljak može doprinijeti tome da Bar postane još prepoznatljiviji kao destinacija za avanturistički i održivi turizam, što se savršeno uklapa u savremene turističke trendove koji favorizuju aktivan boravak u prirodi.

RB/BI: Kada govorimo o zaštiti prirode, kako uskladiti popularizaciju kanjona sa očuvanjem njegovog autentičnog i netaknutog okruženja?

Pepđonović: Sa zadovoljstvom ističem da je kanjon Vrteljak potpuno netaknut — prvi koji sam obišao a da u njemu nisam pronašao nijedan komad otpada. To potvrđuje da ljudska noga gotovo da nije kročila tim prostorom. Oduševljen sam time, sada je najvažnije očuvati taj prirodni integritet kroz edukaciju i odgovorno ponašanje posjetilaca. Priroda može da „prihvati “ biološke otpade poput papira ili ostataka hrane, ali, plastični i sintetički otpad su najveća prijetnja.

RB/BI: Da li već planirate nova istraživanja u barskom zaleđu? Postoji li mogućnost da nas uskoro iznenadite još nekim novim otkrićem?

Pepđonović: Kanjoning tim sada se povlači u „zimsku hibernaciju“, jer zimski period i povećan nivo vode nisu pogodni za ovu vrstu aktivnosti. Najavljujem novi projekat, to je istraživanje i mapiranje speleoloških objekata u barskoj opštini, u okolini Bara ih je impresivan broj,  mnogi su već istraženi, ali, još nekoliko njih čeka da budu dokumentovani i predstavljeni javnosti.