U okviru bARS segmenta 35. “Barskog ljetopisa”, dizajner i vizuelni umjetnik Jovan Jerkov je sinoć predstavio veoma efektnu performans-instalaciju “Biophotronic”.
Performans kao sredstvo umjetničkog izražavanja odavno nije bio zastupljen na našoj najpoznatijoj kulturnoj manifestaciji, pa je postojala bojazan kako će Barani i njihovi gosti reagovati, odnosno da li će biti interesovanja, ali su nedoumice nestale još i prije početka samog akta. Brojne posjetioce privukle su tri čovjekolike figure smještene ispred balske sale Dvorca, napravljene od CD-ova, sa raznolikim svjetlosnim efektima, prijatnim za oko, naročito zanimljivim najmlađim posjetiocima.
Performans je, prema wikipediji, forma akcione umjetnosti nastala šezdesetih godina 20. vijeka, kao posljedica povezivanja bodi arta, hepeninga, određenih shvatanja pozorišta i rituala primitivnih civilizacija, sa ciljem prenošenja poruke, a u njegovom izvođenju učestvuje i publika sa sopstvenim reakcijama kao sastavni dio. Ako je suditi po prikazanom, ovaj je u potpunosti uspio.
U prvom dijelu performansa, bila je vidljiva interakcija djece koja su uz hipnotičku muziku benda “Jamiroquai” plesala ispred figurica, okupana raznobojnom svjetlošću.
Nakon ovoga, uslijedio je rečitativni dio – poruka: “Vremena nijesu ista, ali svjetlost naše civilizacije čeka svoj novi izlazak! Prvo je mudrost ustupila mjesto znanju! Znanje je ustuknulo pred informacijom! Informacija danas postoji bez razuma! Novi čovjek doživljava pomračenje, jer ono što mu je nekada omogućavalo spoznaju, sada odlazi u tamu zaborava! Više se ne sjećamo, jer imamo snimljeno! Ne liječimo našu dušu, jer vršimo reciklažu! Da li će buduće generacije znati šta je emocija? Razorimo digitalizovane čovječuljke da bi novom čovjeku udahnuli život! Pokažimo svjetlost budućim generacijama”.
U narednom koraku uslijedilo je, uz zvuke “Pink Floyda”, uništavanje “digitalizovanih čovječuljaka”. Prvi je stradao od ruke i štapa barskog slikara, Vladimira Iličkovića, na način koji je neodoljivo posjećao na kadrove iz filma “2001: Odiseja u svemiru”, a potom su Neđeljko Đurović knjigom, i Jerkov uz pomoć lap-topa, uništili preostala dva, na simboličan način puštajući svjetlost (koja se nalazila unutar figura) ponovo u ljudski život.
Kao post-festum urađenog, pojavili su se “kontrolori” događaja, šaljući poruku da nakon svega uvijek neko provjerava situaciju i uspostavlja kontrolu – selektori festivala Milun Lutovac i Željko Milović su “izvršili uviđaj” ostataka svjetlećih čovječuljaka.
Reakcije publike bile su različite, a sigurno je da ovaj događaj nikoga od prisutnih nije ostavio ravnodušnim.
„Nadamo se da ćemo jednoga dana naći način da tu svjetlost biofotonikom unesemo u naše živote malo više. Mislim da smo posljednjih decenija pokazali da smo dosta kao društvo mračni, da nam treba dosta svjetlosti i da nam treba neka reciklaža duše“, kazao je nakon performansa za Radio Bar i Bar Info, Jovan Jerkov.
On je istakao kako se nada da će buduće generacije prepoznati pravu svjetlost i njene nosioce: „To je ono što mi zovemo luče. Mislim da će buduće generacije ipak, u tom čitavom bogatstvu nekih digitalnih informacija ipak prepoznati neku pravu svjetlost, pravu informaciju i pravu luču koja treba da se prenosi, a ne jednu hrpu informacija i hrpu doživljaja bez emocija. Hoćemo li u budućnosti uopšte moći djeci da kažemo šta je to emocija? Sad neke crno-bijele fotografije drugačije izgledaju iz naše perspektive nego onda kada su napravljene. Mislim da će u budućnosti biti itekako potrebno da se nađe neka nova, možda i tehnologija reciklaže duše. Da li će to stvarno biti duša, ili će biti digitalna verzija naša?“.
Jerkov smatra da će se u budućnosti naša civilizacija podijeliti u dvije sfere, na one koji pripadaju digitalnoj i one koje pripadaju biološkoj sferi, „a postojaće i treća verzija analognih ljudi koji će ostati zarobljena i nekako stalno vagati između te dvije sfere“. Po njegovom mišljenju, biološka sfera je najsavršenija – imamo je na dohvat ruke i nijedna druga nam ne treba.
Jovan Jerkov je rođen 1980. godine u Podgorici. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju, na odsjeku za grafiku, u klasi prof. mr Mirka Toljića. Dizajnom i marketingom se profesionalno bavi od 2006 god. Radio je kao dizajner, projekt menadžer u više dizajnerskih kuća i štamparija, kao i na poziciji direktora marketinga. Ima i iskustvo u radu sa djecom u školskom obrazovnom sistemu, kao i sa djecom posebnih potreba. Kreator je više portala i sajtova. Jedan je od osnivača “Smotre kratke video forme” (AVI-fest) koja je imala projekcije u Crnoj Gori i inostranstvu i festivala “Street in Art”. Realizovao je veliki broj samostalnih i bio učesnik brojnih domaćih i međunarodnih kolektivnih izložbi.
