Pedeset godina od prve titule KK Mladost Bar, osvojene 7. oktobra 1976. godine, nekadašnji košarkaši ponovo su se okupili da ožive uspomene na mladost, svoje trenere, nezaboravne utakmice i prijateljstva koja traju pola vijeka.

Okupljanje povodom 50 godina od prve titule. Slijeva nadesno: Dragan Božinov, Vasilije Lalošević, Zoran Vojinović, dr Katica Skoković, Slobodan Darmanović, prof. Rajko Ćelasan, Bojica Pešić, Dragan Otašević, Aco Andrović (Zoranov sin), Dragan Stojović i Džihad-Čibi Krnjić.

Postoje sportske pobjede koje se pamte po rezultatu i one koje se pamte po ljudima. Prva šampionska titula kadeta barske Mladosti pripada i jednima i drugima.

Pola vijeka kasnije, nekadašnji saigrači ponovo su sjedjeli zajedno. Bilo je mnogo smijeha, poneka suza, prijateljskog zadirkivanja i priča koje su čekale decenijama da ponovo budu ispričane.

Okupljanje je organizovano uz podršku NVO „Klub ljubitelja košarke Mornar Bar“, u okviru rada na monografiji „55 godina plovidbe barskom košarkom (1972–2027)“.

Susret generacije povodom 40 godina od titule, u sali Gimnazije. Stoje (slijeva nadesno): Vasilije Lalošević, Momčilo Kankaraš, Bojica Pešić i Miodrag Obradović. Čuče: B. Ljutica, Dragan Božinov, Džihad-Čibi Krnjić, Zoran Jovićević i Zoran Vojinović. Na fotografiji su i trojica članova generacije koji nijesu prisustvovali posljednjem okupljanju.

Od školskih sala do prve šampionske titule

Sedamdesetih godina košarka u Baru razvijala se u skromnim uslovima. Treniralo se na otvorenim betonskim terenima i u školskim salama. Ali entuzijazma nije nedostajalo.

Posebno mjesto u stvaranju generacije pripada profesorki Branki Korać, koja je bila među ljudima zaslužnim za prve organizovane košarkaške korake mladih Barana.

Dolaskom Ljuba Skokovića, sredinom sedamdesetih godina, započeo je novi period rada sa mladim igračima. Treninzi, disciplina i posvećenost postepeno su donosili rezultate. Kruna tog rada bila je titula prvaka Crne Gore u kadetskoj konkurenciji 1976. godine.

Prva petorka šampionske generacije.Stoje (slijeva nadesno): br. 15 Dragan Božinov, br. 11 Bojica Pešić i br. 13 Vasilije Lalošević. Čuče: kapiten, br. 4 Dragan Otašević, i br. 5 Zoran Jovićević.

Ljubo Skoković – trener koji je živio za košarku

Posebnu vrijednost obilježavanju jubileja dao je razgovor sa Katicom Skoković, suprugom pokojnog trenera Ljuba Skokovića, snimljen povodom pedesetogodišnjice titule.

Prema sjećanjima iz razgovora, porodica Skoković došla je u Bar početkom 1975. godine.

Katica je opisala koliko je Ljubo bio posvećen košarci. U njihovom domu nalazio se ormar sa košarkaškom literaturom. Čitao je, zapisivao, proučavao igru i održavao kontakte sa ljudima iz košarkaškog svijeta.

Ta posvećenost nije se završavala odlaskom sa treninga. Košarka je bila dio porodičnog života. Za nekadašnje igrače Ljubo nije bio samo trener. Bio je čovjek koji je vjerovao u njihove mogućnosti, pružao im priliku i pomagao im da sazrijevaju kao sportisti.

U razgovoru je posebno istaknuta i uloga profesorke Branke Korać, čiji je rad prethodio Ljubovom dolasku.

Vasilije Lalošević – pobjednik sportskog kviza na Zlatiboru

Jedna od zanimljivih anegdota sa druženja vratila je prisutne na košarkaški kamp na Zlatiboru. Barani su se tamo isticali ne samo na košarkaškom terenu nego i u drugim nadmetanjima: Slavko Lekić osvojio je prvo mjesto u stonom tenisu, Bobo Ljutica bio je prvak u košarkaškom nadmetanju jedan na jedan, a organizovan je i kviz sportskog znanja.

Pobjednik kviza bio je Vasilije Lalošević, član barske šampionske generacije. Tri prva mjesta ostala su u lijepom sjećanju učesnika: Barani su dominirali na kampu na Zlatiboru.

Pola vijeka kasnije, ova uspomena izazvala je osmijehe i podsjetila prisutne na vrijeme kada su se na sportskim kampovima stvarala prijateljstva i upoznavali budući velikani jugoslovenske košarke.

Dragan Otašević i skok od 96 centimetara

Posebno zanimljiva priča odnosila se na izuzetne fizičke sposobnosti Dragana Miodraga Otaševića, jednog od istaknutih igrača generacije.

Krajem oktobra 1977. godine, nakon plasmana KK Mladost Bar u Drugu saveznu ligu – grupa Jug, igrači su obavili sportsko-medicinska testiranja na DIF-u u Beogradu. Testiranja su obuhvatala zdravstvene preglede, fizičku spremnost, izdržljivost i druge sposobnosti neophodne za takmičenje na saveznom nivou.

Dragan Otašević ostvario je izvanredan rezultat – vertikalni odraz iz mjesta od 96 centimetara. Prema sjećanjima učesnika, tada im je saopšteno da je među testiranim košarkašima u Jugoslaviji bolji rezultat imao samo legendarni Dražen Dalipagić, čiji je odraz iznosio 112 centimetara.

Bio je to rezultat koji je izazvao divljenje i potvrdio izuzetne fizičke predispozicije mladog barskog košarkaša.

Boro Vučević – talenat koji je privlačio pažnju

U razgovorima se oživjelo i sjećanje na Bora Vučevića, jednog od talentovanih košarkaša barske Mladosti.

Posebno je pomenuta utakmica protiv dubrovačkog Juga, na kojoj je, prema svjedočenju saigrača, postigao čak 44 poena.

Njegove igre i fizičke predispozicije privlačile su pažnju košarkaških stručnjaka, uključujući ljude iz sarajevske Bosne. Uspomene na pripreme u Višegradu, utakmice i prve kontakte sa velikim klubovima podsjetile su prisutne koliko je talenata izraslo na barskim terenima.

Zoran Jovićević – vjeran basketu čitavog života

Posebno priznanje dobio je Zoran Jovićević, koji je i mnogo godina poslije završetka takmičarske karijere ostao povezan sa basketom.

Njegovi nekadašnji saigrači prisjećali su se njegovog učešća na turnirima i ljubavi prema igri koja nije prestajala. Njegova sportska priča podsjeća da se košarka ne završava posljednjom zvaničnom utakmicom.

Ljudi koje ne smijemo zaboraviti

Jedan od emotivnih djelova večeri bio je posvećen ljudima koji su stvarali barsku košarku, a čija imena nijesu uvijek bila u novinskim naslovima.

Pominjani su Dragan Stojović i Nikica Kovačević, kao i Zoran Otašević i Željko Stojović, koji su pomagali ekipi u organizacionim poslovima, suđenju i vođenju zapisnika.

Sjećanja su se vraćala i na preminule trenere, saigrače i prijatelje. Njihovo mjesto u istoriji ne određuje samo broj postignutih koševa, već i doprinos stvaranju kluba i generacija koje su dolazile.

Monografija – da nijedno ime ne bude zaboravljeno

Posebno snažan trenutak nastao je kada je jedan od učesnika govorio o radu Dragana Levija Božinova na monografiji barske košarke.

Istakao je veliki trud uložen u prikupljanje arhivske građe, rezultata, zapisnika, fotografija i svjedočenja nekadašnjih igrača. Njegova poruka bila je jasna: istoriju treba pisati objektivno, bez ličnih podjela i favorizovanja.

U monografiji treba sačuvati svakoga ko je bio dio barske košarke – od onih koji su trenirali svega nekoliko dana do igrača koji su osvajali prvenstva i ostvarivali međunarodne karijere. Istovremeno, sportski rezultati i dostignuća moraju biti predstavljeni tačno i prema zaslugama.

Upravo takav pristup predstavlja osnovnu ideju monografije „55 godina plovidbe barskom košarkom“.

Zahvalnice, fotografije i jubilejska torta

Tokom druženja podijeljene su prigodne zahvalnice i fotografije iz bogate arhive generacije. Posebno mjesto zauzele su uspomene na šampionski sastav i trenere Branku Korać i Ljuba Skokovića.

Pripremljena je i svečana torta posvećena pedesetogodišnjici prve titule. Uz prijateljske razgovore i zajedničko fotografisanje, proslava je dobila posebno emotivnu dimenziju.

Titula koja je prerasla u prijateljstvo

Pedeset godina nije malo. U međuvremenu su se promijenili grad, košarka i životi nekadašnjih šampiona.

Neki su nastavili sportske karijere, drugi su izabrali druga zanimanja, a pojedini saigrači i treneri više nijesu među živima. Ali ostalo je ono najvažnije – zajednička mladost i osjećaj pripadnosti jednoj generaciji.

Zato ovo okupljanje nije bilo samo obilježavanje sportskog jubileja. Bilo je to ponovno susretanje sa vremenom kada se živjelo za košarku, kada je svaka utakmica bila veliki događaj, a svaki saigrač dio jedne velike sportske porodice.

Titula iz 1976. godine ostala je upisana u istoriju barske košarke. Prijateljstva koja su tada nastala njena su najljepša i najtrajnija pobjeda.