Direktorka “Barskog ljetopisa”, Ksenija Popović, izjavila je da će epidemiološka situacija diktirati kulturna dešavanja u gradu pod Rumijom.
“Održavanje Barskog ljetopisa je planirano za period od 4. jula do 8. avgusta. Kako trenutno stvari stoje, ne znam koliko je realno da se to desi. Juče sam o tome razgovarala i sa Dorom Ružjak Podolski, koja je za Barski ljetopis režirala ‘Orkanske visove’, a koja je direktorka Dubrovačkih ljetnjih igara, pa smo razmijenile mišljenja o mogućnostima organizacije festivala. Ni ona nije optimistična da će se tamošnji festival odigrati tokom ljeta”.
“Takav je plan i nama – ako ne bude mogao da bude u julu, ili avgustu, neka bude u septembru, ali u nekom obliku ćemo ga sigurno imati. Ne bih se istrčavala prije nadležnih institucija, niti licitirala sa time koliko će ovo trajati. Kada vidim šta se dešava oko nas, pogotovo u Italiji koja je tu, preko puta, pa i u nekim drugim zemljama Evrope, realno je očekivati da će narednih mjesec, dva, ova situacija potrajati. Ako do kraja maja ne bi krenuli u neke ozbiljne pripreme, teško da bi u julu mogli otvoriti Barski ljetopis. Ne zbog organizacionih priprema, jer smo selekcije gotovo stoprocentno odradili i naš Organizacioni tim je spreman. Ali, pozorišta su zatvorena, umjetnici ne idu na probe, bendovi se ne okupljaju da bi svirali. Dakle, vrlo je teško da bi umjetnici mogli tek tako izdržati kompletan festival. Čak i kada prođe ovako intenzivna zabrana, pitanje je pod kojim ćemo režimom biti narednih mjeseci. U svakom slučaju, selekcija Festivala postoji, tako da će neki vid biti održan, što će, smatram, biti vrlo bitno i za građane Bara koji će se uželjeti kulture”, kazala je Ksenija Popović.
Ono što poručuje Baranima i cjelokupnom građanstvu jeste da je boraviti u kući i samoizolaciji ovih dana privilegija koju nemaju zdravstveni radnici. “Nemaju je ni zaposleni u medijima, ni svi oni ljudi koji rade na terenu da bismo mi opstali, da bi naš način života opstao. Tako da vjerujem, da mi koji sjedimo kući, imamo svaki razlog da budemo zahvalni što možemo ostati, ne rizikujući živote. Zato molim i apelujem na odgovornost svih pojedinaca, da izlaske iz kuće svedu na neophodni minimum. Imaćemo kada da šetamo, da se družimo”: “Nismo odsječeni od svijeta, jer imamo telefone i društvene mreže, međusobno komuniciramo. Voljela bih da malo ozbiljnije sve shvatimo. Čak i teoretičari zavjere, koji kažu da je sve ovo velika laž i prevara, neka ostanu kući, zbog ovih drugih koje mogu da zaraze, pa neka ide na našu dušu što smo povjerovali u tu zavjeru“.
Ksenija Popović sebe u sadašnjoj situaciji smatra privilegovanom što posjeduje porodičnu kuću na selu kod Danilovgrada, gdje je sa djecom otišla posle prve preporuke Instituta za javno zdravlje. Suprug je na službovanju u Francuskoj, pa joj nije jednostavno što su razdvojeni i puno brine zbog njega, koji je tamo sam: “To što smo na selu, u kući koju mnogo volimo, omogućava nam da izađemo u dvorište, budemo na vazduhu i sa te strane nam je zaista dobro. U nabavku idem jednom u dvije nedjelje. Po danilovgradskim prodavnicama nedostajao je krompir, brašno, nekih vrsta mesa, ali sada se to stabilizovalo, tako da smo se snabdjeli za narednih desetak dana”.
S obzirom da se aktivno bavi i književnim stvaralaštvom, u kući, na selu, piše novi roman, a slušaocima Radio Bara i čitaocima Bar infa, poručuje: “Ostanimo doma, čuvajmo jedni druge. Možda kao čovječanstvo nećemo izaći pametniji iz ovoga, ali kao pojedinci mogli bismo da razmislimo o odnosu prema prirodi i jednih prema drugima, šta su nam prioriteti i šta uzimamo zdravo za gotovo. Puno razmišljam o tim stvarima i čini mi se da je ovo bila jedna lijepa lekcija za sve nas, malo smo pretjerali u svemu“.
