Direktorica ŠOMO “Petar II Petrović Njegoš” od skoro je Danka Popović. Kolašinka rođenjem, poslije završene Škole za osnovno muzičko obrazovanje u tom gradu, upisuje Srednju muzičku školu u Podgorici. Nakon mature, dobija stipendiju i odlazi na studije u Banja Luku. Odmah po sticanju fakultetske diplome, nalazi posao u prosvjeti, pa još nekoliko godina provodi u glavnom gradu Republike Srpske. Međutim, nošena ljubavlju i nostalgijom prema Crnoj Gori, vratila se u domovinu, gdje nastavlja karijeru. Prvo zaposlenje dobila je u rodnom Kolašinu, potom u nekoliko gradova sjeverne regije (najduže se zadržala u Pljevljima), uslijedio je angažman u Podgorici, a prije osam mjeseci došla je u, kako sa osmjehom kaže “najljepši sunčani grad- Bar”. Popović je bila gošća Radio Bara u emisiji “Sunčanom stranom ulice”.
RB/BI: Kako su Vas Barani dočekali?
Popović: Uvijek, bez obzira što sam radila u više škola i navikla da se prilagođavam novim sredinama, imam strah. Međutim, u Baru sam zaista lijepo dočekana. Nijesam imala nijedno loše iskutvo, svi su me fino prihvatili. Vjerovatno je to i zbog toga što svi dolazimo iz iste branše, okrenuti smo umjetnosti…
RB/BI: Dugo ste već u prosvjeti, a do sada ste radno angažovani bili na sjeveru i centralnom dijelu države. Zamoliću Vas da u vezi sa tom činjenicom napravite paralelu- kako funkcioniše Muzička škola u Baru u odnosu na te opštine?
Popović: Slična je organizacija rada, ali Podgorica i Bar prednjače po broju smjerova- dok je na sjeveru nastava organizovana pretežno za dva ili tri smjera, u većim gradovima učenici imaju mnogo veću mogućnost izbora.
RB/BI: Postoji li i kada govorimo o interesovanju djece za muzičkim obrazovanjem, razlika između osnovaca u Baru i drugim opština u kojima ste radili?
Popović: Razlika je jedino u broju djece koja pohađaju muzičku školu- u većim sredinama je znatno više đaka, a što se tiče interesovanja, razlike nema.
RB/BI: Fokusirajmo se sada na barsku školu. Kako je organizovan nastavni proces u Muzičkoj školi “Petar II Petrović Njegoš”?
Popović: Iako zvanično nemamo svoje prostorije, zadovoljna sam. Naravno, uvijek fale namještaj, instrumenti, a ni kabineti nijesu prilagođeni za naš rad, s obzirom da koristimo prostorije Gimnazije “Niko Rolović”.
RB/BI: U kojoj mjeri pandemija negativno utiče na rad škole na čijem ste čelu?
Popović: Uticala je, ali sam ipak ponosna što su se muzičke škole potrudile i uspjele da se “izvuku” iz svega toga. Snalazili smo se i tokom mjeseci kada je nastava bila online. Iako mnoga djeca nemaju svoje instrumente, sreća je što postoje pametni telefoni i razne aplikacije koje su bile od velike pomoći. Nijesmo stali ni sa koncertima, takmičenjima.
RB/BI: Već dvije godine je sve drugačije, usložnjeno, neizvjesno. Ipak, proljeće je doba kada se u zemlji i inostranstvu organizuju takmičenja za talentovane učenike muzičkih škola. Škola “Petar II Petrović Njegoš” je prepoznata po tome da se sa svih nastupa njeni učenici vrate okićeni medaljama. Čime se ove godine možete pohvaliti?
Popović: Želim, na prvom mjestu, da se zahvalim divnim profesoricama- Tamari Stijepović, Nikoleti Strugar i Jeleni Dobrković. Njihovi đaci su donijeli najviše medalja sa izuzetno značajnih međunarodnih takmičenja, na kojima nikada ne učestvuje manje od 500 učesnika. Ilustrovaću to podatkom da se naši učenici vraćaju sa medaljama i kada u kategoriji ima i po stotinjak takmičara. Srećni smo što su takmičenja ponovo počela da se održavaju uživo. Već za nekoliko dana učestvujemo na takmičenju u Bijeljini, gdje će se mladi Barani predstaviti u kategorijama solo pjevanje i klavir. Nadamo se da ćemo u maju uspjeti da realizujemo Muzički festival koji će okupiti sve škole na novou Crne Gore.
RB/BI: Barska Muzička škola je imala lijepu praksu da s proljeća organizuje prezentaciju za učenike i predškolce, pa je nakon tih druženja interesovanje mališana za upisom u ŠOMO “Petar II Petrović Njegoš” iz godine u godinu bivalo sve veće. Kako ćete ove godine organizovali prijemne ispite?
Popović: Od prošle godine upis je organizovan po izmijenjenom sistemu. I kod nas se obavljao elektronski, preko MEIS aplikacije. Za ovu godinu još uvijek nijesmo dobili uputstva, a ja bih voljela da se vratimo uobičejenoj proceduri upisa. Bilo bi divno da ponovo organizujemo druženje sa predškolcima i osnovcima.
RB/BI: Taj prvi susret sa instrumentima, druženje sa vršnjacima i razgovor sa profesorima je veoma zanimlivo i nadahnjujuće iskustvo. Mnoga djeca se poslije toga odluče da upišu Muzičku školu…
Popović: Jeste. Posebno im je zanimljivo druženje. Neprocjenjiva je radost koju pokazuju kada čuju naše učenike koji na tim druženjima specijalno za njih nešto odsviraju. Budu očarani. To im je najveći podstrek.
RB/BI: Koliko talenat zaista igra ulogu u stasavanju budućeg muzičara?
Popović: Iako često možemo čuti da je u umjetnosti talenat presudan, ja nijesam zagovornik tog stava. Smatram da treba dati priliku djeci, posvetiti im se. Tokom desetogodišnje prakse mi se dešavalo da neko dijete bez posebne volje i naročitog interesovanja pohađa časove, pa u jednom trenutku bukvalno “procvjeta”. Upravo iz tog razloga, smatram da djetetu treba dati šansu, raditi sa podjednakim žarom i posvećenošću sa svim učenicima. Naravno, ako nastavnik procijeni da dijete u jednom momentu više nema mogućnosti i interesovanja da nastavi muzičko obrazovanje, roditeljima treba skrenuti pažnju i objasniti im. Na drugoj strani, kada je napredak evidentan, treba forsirati i raditi još više.
RB/BI: Koliko učenika broji škola?
Popović: Trenutno imamo 510 učenika. Trudimo se da taj broj prilagodimo prostorijama i nastavnom kadru, kako bi rad bio kvalitetan i produktivan.
RB/BI: Da li je kvalitet instrumenata na zadovoljavajućem nivou?
Popović: Instrumenti su čudna stvar- što su stariji, to su bolji. Novo je, naravno, uvijek potrebno, ali stari instrumenti imaju veću dušu. Iako su uslovi u kojima radimo dobri, uvijek se zalažem za napredak.
RB/BI: Podsjetimo naše slušaoce i čitaoce portala Bar Info,- koliko ciklusa u pohađanju nastave ima u školi?
Popović: Uvođenjem reformi u osnovne škole prije nekoliko godina, reformisana je i nastava u muzičkim školama. Tada smo sa šest plus jedna godina, prešli na devetogodišnje osnovno obrazovanje. To se odnosi na opšte smjerove, a što se tiče udaraljki i solo pjevanja, tu je samo po jedan ciklus- znači te odsjeke upisuju djeca koja su u sedmom razredu osnovne škole.
RB/BI: Koju poruku biste uputili roditeljima i, naravno, djeci koja žele da od septembra startuju sa muzičkim obrazovanjem?
Popović: Preporučujem roditeljima da nas posjete, prisustvuju nastavi, koncertima… Tokom ove školske godine organizovali smo dosta nastupa u našoj školi, a gostovali smo i u drugim opštinama, posebno na sjeveru. Željeli smo da i djeca u tamošnjim školama vide instrumente koje do tada nijesu imali priliku. Očekujemo uzvratne posjete učenika iz muzičkih škola u Bijelom Polju i Kolašinu. Voljela bih da roditelji i djeca iz Bara dođu kod nas da se, za početak, družimo.
