Gost Radio Bara bio je Alija Šukurica, predsjednik Nacionalne zajednice Crnogoraca u Hrvatskoj. On je, povodom Dana oslobođenja Bara, zajedno sa prethodnim predsjednikom Nacionalne zajednice, Nenadom Bogdanovićem, bio gost Opštine Bar. Prošlog mjeseca bio je u ulozi domaćina Baranima koji su predstavljali svoj grad na Lučindanskim susretima.

RB/BI: Vi ste gost povodom Dana Bara, što je znak i prijateljstva i saradnje, s obzirom da je Bar prošlog mjeseca bio domaćin najznačajnije manifestacije Crnogoraca u Republici Hrvatskoj – Lučindanskih susreta.

Šukurica: Tu smo na poziv predsjednika Opštine, gospodina Raičevića povodom Dana oslobođenja Bara i Dana Opštine Bar, što je znak dugotrajnog prijateljstva i saradnje. U oktobru smo organizovali Lučindanske susrete. To su susreti Crnogoraca iz Republike Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije – najveće okupljanje Crnogoraca u Zagrebu. Kao što ste naveli, mi imamo Nacionalnu zajednicu Crnogoraca Hrvatske. Ja sam predsjednik Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore Montenegro-Zagreb, a pored toga i imamo Vijeće Nacionalne zajednice Crnogoraca u Zagrebu. Sve tri institucije su u istim prostorijama, koje smo dobili od grada Zagreba. Barani su bili na Lučindanskim susretima koje smo mi po 26. put organizovali i svake godine je grad-gost iz Crne Gore. Ove godine Bar je predstavljalo prekrasno Kulturno umjetničko društvom „Jedinstvo“, koje je oduševilo publiku. Bilo je i suza nakon njihovog programa.

BR/BI: Barani su bili oduševljeni dočekom i puni lijepih utisaka.

Šukurica: Uvijek kad neko dolazi kod nas, kao i vi ovdje, ova tri dana smo počašćeni prijemom kod predsjednika, ostalom organizacijom, tako da i mi se isto trudimo kad nam dođe gost da mu pružimo sve što možemo.

RB/BI: Kakva je saradnja Nacionalne zajednice i Društva prijatelja Crne Gore Montenegro sa matičnom državom i njenim ustanovama? Koliko je ta saradnja bitna za očuvanje nacionalnog identiteta Crnogoraca u Hrvatskoj?

Šukurica: Imamo naš pjevački hor, ove godine slavimo 25 godina rada. Nastupili smo na Danima borovnice u Plavu. Drugi koncert održali smo u Danilovgradu, pored rijeke Zete, pokraj jednog prekrasnog mosta. Kad smo dolazili, posjetio sam Ministarstvo dijaspore, koje je sad trenutno najbitnije za odnos između dijaspore i matične države. Sa Maticom crnogorskom imamo izuzetne odnose, sa predsjednikom Jovovićem i sekretarom Ivanovićem i svim ostalim institucijama. Dosta smo zadovoljni, ali uvijek se može više.

RB/BI: Imali ste brojne posjete visokih državnih zvaničnika Crne Gore i Hrvatske u proteklom periodu. Objektivno, bili ste i jeste most prijateljstva i saradnje između crnogorskog i hrvatskog naroda, odnosno dvije države.

Šukurica: Kao što sam rekao, 26 puta su organizovani Lučindanski susreti. Na svim tim susretima, kao i sada, sve institucije, jer je to pod pokroviteljstvom gradonačelnika grada Zagreba, sve institucije su uključene – od predsjednika države, predsjednika Vlade, ministarstava. Moram naglasiti, do sada je bio otpravnik poslova, a sad smo dobili ambasadora Crne Gore, Dejana Vukovića. Uspostavili smo saradnju koja je na izuzetnom nivou i preko ambasade ćemo uspostavljati daljnje kontakte. Druga stvar, pored 25 godina hora, kao jedno od najstarijih društava u Hrvatskoj, 20. decembra imaćemo Crnogorsko veče, gdje ćemo slaviti 35 godina Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore. U svim tim događanjima, uvijek su tu institucije iz Hrvatske, kao i gosti iz Crne Gore. Svi su pozvani, ove godine su bili predstavnici Ministarstva za dijasporu, Matice crnogorske… Tu smo, trudimo se, mi smo most između dvije države.

RB/BI: Pomenuli ste, postoji Nacionalna zajednica Crnogoraca, Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore – Montenegro Zagreb. Biste li nam približili koliko vas je, kako ste organizovani?

Šukurica: Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore Montenegro Zagreb je član Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, tu su i društva iz Rijeke, Pule, Umaga, Splita, svi smo povezani. Nacionalna zajednica je krovna institucija, a mi kao Društvo djelujemo u Zagrebu. Imamo negdje oko 400 članova, od čega je 80 aktivnih. Populacija je sve starija, ali mi se trudimo da održimo veze sa matičnom državom.

RB/BI: Najstarije iseljeničke porodice u Hrvatskoj su upravo iz Bara. Riječ je o Perojcima. Kakva je saradnja sa njima?

Šukurica: Sa njima je izuzetna saradnja. Preko 360 godina su tu, prvi Crnogorci koji su došli i uvijek nam je Peroj pri srcu. Idemo jedni kod drugih na svečanosti, podržavamo jedni druge, imamo zbilja izuzetan odnos.

RB/BI: Koliko dugo ste vi i vaša porodica u Hrvatskoj?

Šukurica: Ja sam od 1982. Kao i svi Crnogorci koji su dolazili u Hrvatsku, prvenstveno Zagreb, dolazili smo zbog obrazovanja i ekonomske situacije. Mogu vam reći da oko 80 odsto Crnogoraca koji su u Hrvatskoj ima visoku stručnu spremu. Ne mogu zaboraviti pok. gradonačelnika Bandića koji je govorio: „Vi ste tako mali a tako ste veliki doprinos dali ovom gradu i ovoj državi.“ Bilo je, od dekana građevinskog fakulteta (pok. Aga Simović) pa da ne nabrajam, u svim institucijama smo bili zastupljeni.

RB/BI: Da li i sada ima studenata iz Crne Gore na Zagrebačkom sveučilištu?

Šukurica: Razgovarao sam sa ambasadorom Vukovićem, da napravimo kontakte sa Ministarstvom prosvjete Crne Gore, da se napravi sporazum kao što imaju Slovenija i Crna Gora, jer studenti iz Crne Gore ne plaćaju školarinu u Sloveniji. Vjerovatno je to i razlog što više idu u Sloveniju, nego u Hrvatsku. Ima ih samo desetak i mi tim brojem nismo zadovoljni.

RB/BI: To je, na kraju krajeva, interes i Crne Gore, jer je riječ o renomiranim visokoškolskim ustanovama, gdje ne može baš lako da se završi.

Šukurica: Mi smo uvijek na raspolaganju i roditeljima i studentima za bilo kakvu pomoć. Kad se krene i kad se dođe u Zagreb i Hrvatsku, sigurno će imati uspjeha, i ličnog, a i dati doprinos i Crnoj Gori i Hrvatskoj, kao i mi.

RB/BI: Kakvi su vaši utisci iz Bara?

Šukurica: Ja sam često u Baru i na ljetovanjima i kroz putovanja. Bar je jedan od najljepših i najuređenijih gradova u Crnoj Gori. Znamo i Cetinje i Bijelo Polje i Podgoricu. Sve mi volimo, ali nekako je najljepše u Baru. Ovih dana smo pogotovo uživali u gostoprimstvu Barana i vraćamo se prezadovoljni.