Na talasima Radio Bara je u redovnom serijalu gostovao predsjednik Opštine Dušan Raičević. Odgovarao je na pitanja građana upućena mejlom, viberom, putem društvenih mreža i telefonom od vremena kada je najavljeno gostovanje. Zbog obilja materijala, i ovu komunikaciju predsjednika s građanima emitovaćemo u tri nastavka.

Emisiju je vodio i pripremio urednik sajta Bar Info Željko Milović, u saradnji sa urednicom Radio Bara Ivankom Leković. Predsjednik Opštine je insistirao da pitanja budu čitana integralno, po prispijeću, bez cenzura ili preskakanja riječi ili rečenica.

SUTOMORE – PLAŽA I MOSTOVI

RB / BI: Postoji li ikakav plan za nasipanje plaže u Sutomoru, jer Vranštica i Ćeskota ne mogu toliko brzo da obnove plažu koliko brzo ona nestaje?

Raičević: Znamo i sami da je problematika sutomorske plaže posebno izražena nakon izgradnje tunela Sozina, a prirodni tokovi koji su je prihranjivali preusmjereni su negdje drugo. Planovi za nasipanje plaže su postojali. Sa sigurnošću znamo je da je Pomorski fakultet iz Splita svojevremeno radio studiju zaštite sutomorske i šušanske plaže kroz izgradnju podvodnih napera. Mislim da Morsko dobro ne odustaje od tog projekta i da sprovode određene aktivnosti u tom pravcu. Svjedočimo da je plaža iz godina u godinu sve manja i manja, tako da se nadam da projekat koji su radili eminentni stručnjaci iz Hrvatske može dati pozitivne rezultate.

RB / BI: Na manifestaciji “Śednik uz tikvanik” prikazan je film o tri prelijepa spičanska mosta koja nestaju pod uticajem građevinske mafije i nebrige. Može li ih Opština valorizovati barem kroz čišćenje okoline i uz postavljanje info tabli?

Raičević: Bio sam te večeri na događaju i prilično zabrinut i sa sjetom sam posmatrao taj film, jer on dovoljno govori o tome kolika je kolektivna nebriga prema kulturno-istorijskom nasljeđu prisutna u našem gradu. Ne želim da aboliram odgovornosti sebe ili moje kolege iz lokalne administracije, ali ono što sam na tom filmu vidio je apsolutni znak kolektivne nebrige svih koji gravitiraju ka tom prostoru, naravno i žive, i vjerovatno i sami zaboravljaju značaj tih objekata. Vrlo sam zainteresovan i nadam se da ću u komunikaciji sa saradnicima i kolegama sprovesti određene aktivnosti čišćenja o kojem je bilo riječi i te večeri, ali ja mislim da onaj film treba da nas dodatno podstakne da se potencijalno sprovedu određene zaštitne mjere, neki konzervatorski poslovi…

Mi smo na filmu vidjeli samo tri mosta, ima ih još puno. Mene je onaj film prilično motivisao da razmotrimo mogućnosti kako da usmjerimo pažnju u valorizaciju kulturne baštine, jer jako veliki broj stranaca posjećuje te lokalitete, posjećuje i lokalitet Brca. Zabrinjava činjenica da oni koji su još uvijek vlasnici tih objekata ne pokazuju dovoljno volje da krenu u valorizaciju, jer svaki može generisati dovoljno ekonomske dobiti za vlasnike. U razgovoru sa predsjednikom Savjeta Mjesne zajednice Spič – Sutomore sam dogovorio prošle sedmice da obiđemo te lokalitete, međutim vremenski uslovi nisu dozvolili, ali svakako ću u narednim danima lično da se uvjerim u ono što sam vidio na filmu.

PRIMORKA, KRAJINA

RB / BI: U čijem je sada vlasništvu kompleks kompanije “Primorka”. Imate li informaciju da će se tu graditi hotel?

Raičević: Dosta sam puta čuo da na tom lokalitetu treba da se grade i hoteli i stambeni kompleksi, pa je čak bilo i najavljeno otvaranje lanca hipermarketa svjetskog renomea. Nisam upoznat sa tim planovima. Ono što znam sa sigurnošću je da se još uvijek vodi sudski spor i postavlja pitanje na koji način će se okončati. Neizvjesnost koja prati cjelokupnu priču, odnosno neizvjesnost u dijelu raspolaganja imovine, nešto je što me lično zabrinjava, jer smatram da je “Primorka” mogla, a još uvijek može, da bude pokretač ekonomskog razvoja u našem gradu.

RB / BI: Kako “još uvijek može” kad više ništa nema tamo?

Raičević: Može, može, vjerujte da može. Bilo je zainteresovanih privrednih subjekata i iz zemlje i iz regiona koji su htjeli ponovo da pokrenu proizvodnju. Ja želim da vjerujem da tako nešto može i da ćemo doći u poziciju da tako nešto realizujemo u narednom periodu.

RB / BI: Opština decenijama ne ulaže ništa u Krajinu i Šestane, ništa se nije otvorilo, mladi odlaze u inostranstvo, a mi stariji u Ulcinj i Bar, zašto je to tako?

Raičević: To je pitanje koje zahtijeva širu elaboraciju i nikako nije vezano za rad lokalne uprave u prethodna dva mandata, već je to višedecenijska problematika ovog kraja. Iseljavanje iz Krajine i Šestana je počelo pedesetih ili šezdesetih, naravno u prirodi je čovjeka da traži bolje uslove za život, i negdje je to manje-više perspektiva svih razvijenih zemalja. Svjedočimo takođe još jednoj situaciji u našem komšiluku – Hrvatska, s obzirom da je članica EU i da je evropsko tržište otvoreno i za angažman radne snage iz drugih zemalja, takođe bilježi značajnu stopu iseljavanja.

Što se tiče samih uslova, odnosno investicije Opštine, mi iz godinu u godinu značajna sredstva ulažemo u infrastrukturu i Krajine i Šestana. Dovoljno je samo pogledati koliko je putnih pravaca u prethodnoj godini asfaltirano. Dosta često smo znali da budemo i kritikovani zbog toga što toliko investiramo i toliko ulažamo u Krajinu i Šestane, posebno u putnu infrastrukturu, pa dođu i pitaju – kome vi to radite, kome vi to asfaltirate? Upravo je želja svih nas da kroz izgradnju putne infrastrukture animiramo i podstaknemo sve naše sugrađane koje imaju imovinu na tim lokalitetima, da se vrate ognjištima, da pokrenu neki biznis.

Ima dobrih primjera, prije par dana sam razgovarao s jednom mladim čovjekom iz Ostrosa koji na porodičnom imanju želi da pokrene sopstveni biznis, otvara farmu koza. Baviće se proizvodnjom mlijeka i sira, a sve će to uvezati sa turizmom. Jako je dobro što za ovakve inicijative postoje mehanizmi podrške Europske unije, tako da treba iskoristiti sve te prilike koje nam se otvaraju.

TROVANJE PASA, STAZA PORED KATEDRALE

RB/ BI: Može li se stati na put masovnom trovanju uličnih pasa koje uvijek počinje pred novu godinu? Otrovan je još jedan pas u Ilinu, prije nekoliko dana jedan kod “Idee” i fale dva sa marine.

Raičević: Prilično sam zabrinut zbog činjenice da, i pored toga što imamo najmodernije, najsavremenije sklonište za napuštene životinje na Kufinu, koje je opravdalo ne samo naša očekivanja ispred lokalne administracije, već i predstavnika nevladinog sektora koji se bave zašitom životinja, još uvijek u našem gradu postoje ljudi koji su spremni da se na tako jedan zvjerski način obračunaju sa životinjama. Na žalost postoje. Ja i ovom prilikom apelujem na sve koji se možda osjećaju ugroženim ili im neki od pasa smeta, da pozovu službe našeg lokalnog preduzeća koje upravlja skloništem za napuštene životinje, da na human način dođemo do pozicije da ih zbrinemo. Pokazali smo više puta da to umijemo, uz veliku pomoć i podršku nevladinog sektora. Osuđujem takav čin i molim moje sugrađane da ne praktikuju nešto što su pokušaji koji ne šalju lijepu sliku o našem gradu.

RB/ BI: Ne treba ni da govorimo da otrov potencijalno donosi opasnost za djecu?

Raičević: Nažalost, o tome se ne razmišlja, ali molim sve koji praktikuju tako nešto da prestanu sa tim praksama. Lično me zabrinjava da su napuštene životinje dominantno bili vlasnički psi čije gazde prosto ne žele više da vode brigu njima, pa ih prepuste samom skloništu ili pošalju na udomljavanje. Raduje činjenica da je jako veliki broj pasa kroz aktivnosti skloništa udomljeno, tako da to treba dodatno da promovišemo, da praktikujemo, i da se svi zajedno izborimo sa ovim anomalijama u našem društvu.

RB / BI: Ovo nije pitanje, već molba desetak slušalaca gradonačelniku. Možete li dati nalog da se izgradi pješačka staza od ćoška Kongrapovih zgrada pored katedrale do Bulevara, jer je neophodna, pogotovo kad su kiše. To je jedini slijepi dio grada što se prolaska pješaka tiče.

Raičević: Igrom slučaja, dosta često prolazim tim dijelom grada. Nažalost, mnogi naši sugrađeni su u velikom izazovu kako da prođu tuda, posebno roditelji, odnosno majke sa malom djecom u kolicima. Pokušaćemo da ponudimo kvalitetno rješenje, da se izgradi trotoarska staza, odnosno pješačka komunikacija koja će povezati Kongrapove zgrade sa Bulevarom dinastije Petrović. Mislim da je to više nego opravdana inicijativa i zahvaljujem na ovom pitanju, s nadom da ćemo vrlo brzo reagovati u tom dijelu.

NAPLAĆIVANJE PARKINGA

RB / BI: Mnoge zgrade u Baru su za vrijeme SFRJ bile vlasnice parkinga i prostora ispred njih i malih garaža. Etažni vlasnici danas bi trebalo da imaju naslijeđeno to pravo. Po kom osnovu će Opština Bar naplaćivati nama parking na mjestu koje pripada nama?

Raičević: Svakako bi morali da se vratimo 30, 40 ili 50 godina unazad, pa da pogledamo i malo konsultujemo arhivu kako su te stambene jedinice dodjeljivane, ali mislim da ni u jednom od tih ugovora ili ovlašćenja ili ugovora o poklonu ili kako god je to već bilo definisano, nije stajalo da je zagarantovano pravo na parking prostor ispred samog stambenog objekta. Ništa drugačije neće biti u Baru nego u svim drugim opštinama u Crnoj Gori, s obzirom da Bar među posljednjima uvodi parking-servis.

RB / BI: Očekivano pitanje – kada će početi rad parking servisa?

Raičević: S obzirom da je Skupština Opštine tek skoro usvojila cjenovnik usluga, pripremne aktivnosti na terenu se sprovode, obilježavaju se parking mjesta, očekuje se nabavka dodatne opreme za službu Komunalne policije koja će vršiti nadzor nad sprovođenjem, odnosno nad propisnim ili nepropisnim parkiranjem. Čim se ta oprema nabavi, odnosno čim se završe još neke administrativne procedure koje moraju da budu zadovoljene da bi sam parking-servis počeo da radi, u narednih par mjeseci sigurno treba očekivati tako nešto.

RB / BI: Najlakše je iscrtati i naplaćivati, prvo treba svijest naroda dovesti do tog da ne koriste dva parking mjesta, recimo…

Raičević: Svjedočimo prethodnih dana da je i samo iscrtavanje, odnosno obilježavanje parking mjesta ispred mnogih stambenih zgrada u Baru, bilo jedan vid prilagođavanja, s obzirom da nema više parkiranja i zauzimanja više parking mjesta, već se moraju uklopiti u ono što je obilježeno. Taj proces prilagođavanja jeste suština formiranja samog parking-servisa, da uvedemo komunalni red u ovu oblast koja je pokazala da je, i pored tih benefita sa kojima smo raspolagali, bilo evidentno i bahato ponašanje. Ovo je samo način da se izborimo sa takvim pojavom u našem gradu.

MUTNOĆA VODE S KAJNAKA

RB / BI: Kako je moguće da nakon svake jače kiše danima voda za piće sa Kajnaka nije upotrebljiva? Izračunali smo prijatelji i ja da je u ovoj godini to bilo više od mjesec dana. Moramo da izdvajamo novac za vodu iz samoposluge, pored Vodovoda koji naplaćuje svoje usluge?

Raičević: Želim da vjerujem da je upravo ova pojava pokazatelj i dokaz da se u lokalnom Vodovodu itekako vodi računa o kvalitetu vode za piće i da se sve analize sprovode pravovremeno. Da li dolazi do određenog zamućenja? Sigurno da dolazi, ali to opet nije samo pitanje koje možemo da usmjerimo ka Vodovodu. Dolazi do određenih promjena u prirodi, s obzirom da je manje-više naš grad orijentisan ka vodoizvorištima koji su snabdijevali cjelokupan grad, ali izdašnost je iz godinu u godinu sve manja.

Upravo ovih dana se završava jedna značajna investicija, to je nastavak izgradnje magistralnog cjevovoda od Mirovice do Biskupade sa ciljem da iskoristimo dodatno kapacitete rezervoara Regionalnog vodovoda u Zaljevu, jer smo prethodne godine utvrdili da je izdašnost vodoizvorišta Zaljevo značajno manja. Imamo određenih izazova i u dijelu Kajnaka, koji se dešavaju i ljudskim nemarom, pa utiču na izdašnost i kvalitet same vode, tako da je dobro što u tom dijelu imamo pravovremene kvalitetne reakcije od strane vodovodnog preduzeća. Ne zaboravite, obaveza je tog privrednog društva da obezbeđuje kvalitetnu i sanitarno ispravnu vodu za piće. Potpuno je normalno da dođemo u poziciju da usred obilnih padavina, posebno u jesenjem periodu, dođe do zamućenja, nije bolje ni u Podgorici, naprotiv. Dešava se takođe i da dođe do zamućenja vodoizvorišta Bolje sestre i Vrelo – Čanj, tako da su to očigledno neke stvari gdje priroda pokazuje svoju snagu.

RB / BI: I mi ljubomorno volimo da kažemo da je naša voda najljepša na svijetu.

Raičević: Budite sigurni da jeste.

PREDSJEDNIK DRŽAVE, OPOZICIJA

RB / BI: Tokom sjednice 24. novembra bili su primjetni neočekivano isti ili slični stavovi Vas i predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića o budućnosti Bara. Vrlo brzo nakon toga bili ste skupa u okviru akcije “Boranka”. Šta se politički krije iza tog novog prijateljstva?

Raičević: Nema tu nikakve prikrivene igre. Ja apsolutno uvažavam instituciju predsjednika države. On pokazuje spremnost i volju da komunicira i da se upozna sa problemima koji prate nas u našem gradu. U pripremi njegovog dolaska u opštinu Bar iskazao je spremnost i da se susretne sa građanima i razgovara sa njima. Takođe je bio gost ovdje u Radio Baru. U razgovoru koji sam imao sa njegovim savjetnicima i timom sam istakao ono što zaista smatram da jesu apsolutni prioriteti u dijelu razvoja našeg grada. Došlo je do poklapanja u dijelu mog govora i govora predsjednika države, i to u dijelu dodatnih iskorištavanja kapaciteta same Luke Bar koja je prepoznata kao najjači ekonomski generator u našem gradu. I on je poslao poruku, a i ja, da Vlada Crne Gore mora konačno da se jasno opredijeli i da napravi određenu strategiju vezanu za Luku. Mislim da je to manje-više svima nama u Baru jasno, tako da tu nema apsolutno nikakve skrivene namjere.

RB / BI: Zašto kad pravite planove i programe rada Opštine ili Budžet nikad ne poslušate prijedloge opozicije, ima ih izvanrednih, a vi ih čak i ne saslušate?

Raičević: Ja lično pročitam i upoznam se sa svim izvještajima koji su upućeni, odnosno prijedlozima koji su upućeni tokom javne rasprave. Nije istina da nismo prihvatali inicijative, više puta smo to radili. Igrom slučaja, sjećam se, prije dvije ili tri godine od opozicije je bio upućen prijedlog da se značajno uvećaju sredstva za ono što sprovodimo u kontinuitetu i ovih dana jeste aktuelno – sredstva za medicinski potpomognutu oplodnju.

Na prijedlog opozicije došlo je do uvećanja tih sredstava i vidimo da je to bilo više nego opravdano. Dosta često ih saslušamo, te prijedloge dosta često uvažimo, naravno ne mogu baš svi biti uvaženi, ni prihvaćeni, pogotovo što neke ideje, ako bi trebale da budu inkorporirane u Budžetu, moraju pratiti određenu proceduru. Lako je predložiti ideju, ali ako nemate to jasno pozicionirano i isplanirano u budžetu, teško da može doći do realizacije.

RB/ BI: Kad smo kod toga, u razgovoru sa nekim mojim kolegama iz Crne Gore, shvatio sam da su vrlo začuđeni količinom novca koji Opština odvaja za vještačku oplodnju.

Raičević: Mislim da smo bili prva opština u Crnoj Gori koje je počela sa tim projektom i bili smo prilično zabrinuti kako ćemo da ga sprovedemo i realizujemo, s obzirom da nema dovoljno znanja među zaposlenima u lokalnoj administraciji. Zato smo se oslonili na ljude koji su stručnjaci u toj oblasti, koji nam daju smjernice, pomažu kako da koncipiramo taj plan, i vjerujte da sam bio prilično iznenađen, a s druge strane i zadovoljan, što smo bili u poziciji da već tokom drugog javnog poziva uvećamo ta sredstva, pomognemo mnogim parovima ili drugima koji žele da pokuše i da se ostvare kao roditelji. Mislim da je to jedan od dobrih projekata, primjer dobre prakse koji mnoge druge opštine ovih dana prihvataju i inkorporiraju u svojim budžetima.