Najpoznatiji crnogorski galerista, Gajo Vojvodić, preminuo je danas u Tivtu nakon duge bolesti
Bio je osnivač i vlasnik prve privatne galerije u Crnoj Gori – “Gayo” – osnovane 1989. godine u Podgorici, a u Baru je ostao upamćen kao vlasnik galerije “King’s Art” devedesetih, smještene u prostorijama nekadašnje dvorske kapele (danas pizzerija “Ćao”). U njoj su godinama bili izloženi radovi najboljih crnogorskih i regionalnih umjetnika. Galerija “Gayo” nalazi se i u Tivtu, u sklopu Porto Montenegra.
Konstantno je bio aktivan na prezentaciji crnogorskih slikara van granica naše države. Posebno je radio na promociji stvaralaštva Voja Stanića, sa velikim izložbama u Rusiji, Kini, Italiji, ali i Ratka Odalovića kome je organizovao izložbe u Rimu i Dubaiju…
Vojvodić je živio u Rimu, ali je u svakoj prilici isticao da je iz Crne Gore, koja je bila i ostala njegove prva domovina. U teškim decenijama za Balkan, uspostavljao je kontakte sa poznatim svjetskim džet-seterima, ubjeđujući ih da dođu i upoznaju Crnu Goru. U njegovoj najpoznatijoj galeriji, “Gayo” u Podgorici, kako je isticao medijima, bila su “u stalnoj ponudi djela velikana Dada Đurića, Voja Stanića, Fila Filipovića i Ratka Odalovića”, a u Tivtu su zidove galerije krasile umjetnine likovnih majstora iz Kine, Rusije, Italije, ali i djela crnogorskih autora.
“Kod nas ko voli umjetnost – nema ‘vitamina’, a oni koji imaju kapital – u većini slučajeva sliku kupuju kao investiciju”, govorio je sredinom 2015. za “Monitor”.
Uz “žaljenje što je otišao čovjek pred kojim su bili još brojni projekti u svijetu likovne umjetnosti”, istoričarka umjetnosti dr Anastazija Miranović je za Radio Bar i Bar Info izjavila: “Dugi niz godina sam poznavala Gaja Vojvodića i sa njime povremeno sarađivala. Gajo Vojvodić je bio jedan od prvih privatnih galerista likovne umjetnosti u Crnoj Gori, takođe, među prvima je prepoznao benefite umrežavanja umjetnosti i biznisa, dokazavši da se od izlaganja i prodaje umjetničkih djela može uspješno živjeti. Duži niz godina živio je i radio u Rimu, a njegova veza sa ‘vječnim gradom’ seže još od velike izložbe crnogorske likovne umjetnosti u Palazzo delle esposizioni u Rimu (1996), kada Gajo uspostavlja bitne korelacije u svijetu likovnih umjetnosti, koje će se kasnije reflektovati na njegovo određenije bavljenje umjetnošću. U Baru je držao prvu privatnu, prodajnu galeriju na mjestu današnjeg restorana ‘Ćao’ na barskom Šetalištu kralja Nikole, među prvim te vrste u Crnoj Gori. Naš posljednji zajednički projekat bio je realizacija izložbe Uroša Toškovića u Porto Montenegru prije nekoliko godina”.
Po riječima dr Miranović, “Gajo je bio galerista koji je afirmisao brojne crnogorske likovne umjetnike van granica Crne Gore, među kojima je poseban senzibilitet imao prema djelu Voja Stanića”.
“Osim galerijskog posla, bio je zaslužan i za izradu monografskih izdanja naših likovnih umjetnika, od kojih se upravo izdvaja ona posvecena Staniću”, istakla je dr AMiranović.
