Priča koja slijedi ne bi izazvala veću pažnju da živimo u normalnom vremenu. Ovako, prijateljstvo između Milice i Nejre, kao i Elmazina dobrota, tjeraju suze na oči.
Nejra je do oktobra živjela u Bosni. Njeni roditelji nisu imali mogućnosti da je dalje školuju i Nejra je tugovala kod kuće. Onda je njena baka Elmaza došla iz Bara, uzela je za ruku i dovela u svoj skromni dom koji dijeli sa suprugom, u jednom barskom prigradskom naselju. Zapravo, Nejra je kćerka Elmazine snahe iz prvog braka. Na papiru nije joj baka, ali dušom i srcem jeste. Tako je Nejra nastavila školovanje u petom dva, kod učiteljice Snežane Turković, u Osnovnoj školi „Blažo Jokov Orlandić“, u kojoj je njena baka higijeničarka.
Ali, Nejri nije bilo lako da se prilagodi. Činilo joj je da svi u razredu znaju mnogo više od nje koja nije znala ni ćirilicu. Bilo joj je teško, prvih dana osjećala se usamljenom i sve je više ostajala po strani.
„Razumjela sam njenu usamljenost jer sam se isto osjećala kada sam počela da idem na folklor. Zato sam joj, na podsticaj učiteljice Snežane, prišla i pitala je treba li joj pomoć i da li želi da se družimo. Odmah je pristala. Pozvala sam je kod mene da se popodne družimo i zajedno učimo. Mama je spremila ručak i kolače. U razgovoru s Nejrom shvatila sam da ona ne jede meso koje je bilo spremljeno. Mama je naručila picu koju, ispostavilo se, obje obožavamo. Imamo dosta sličnih osobina. Pored ostalog, volimo životinje i lijepo se osjećamo kad nekome pomognemo. I za vrijeme raspusta vidjele smo se nekoliko puta i tako je naše drugarstvo preraslo u prijateljstvo“, ispričala nam je Milica.
A Miličinoj mami Dragici nije bilo teško da svaki put kad treba, svojim vozilom ode po Nejru, spremi nešto po njenoj želji za jelo i kasnije je vrati kod babe i djeda.
Priča o prijateljstvu dvije djevojčice objavljena je na fejsbuk strani škole – „Pitalište“, koju uređuje pedagog Tanja Vujović. Za srećan početak drugog polugodišta „Pitalište“ je februar proglasilo mjesecom prijateljstva. „Gradeći prijateljstva, učimo šta su empatija, saradnja, samopoštovanje, kako se donose odluke i rješavaju problemi i kako se stiče povjerenje i bliskost“, piše na ovoj fejsbuk strani, na kojoj stoji i da im je drago što su među prvim prilozima za februarski kalendar posvećen prijateljstvu, dobili priču o prijateljstvu između dvije divne djevojčice, Milice i Nejre iz V2.
Ova priča ima i dodatak. Komšija Miličinih roditelja u Baru, koji, inače, živi u Danskoj, Šućko Mahović, vidio je video zapis sastava koji je Milica napisala o svom prijateljstvu s Nejrom. Pitao je njene roditelje da li je to zaista istinita priča. Nije krio oduševljenje i odlučio je da pomogne Elmazi, brižnoj i nježnoj Nejrinoj baki. Posredstvom Miličine majke Dragice uručio je novčanu pomoć i poklon Nejri uz obećanje da će po povratku u Dansku preko udruženja iseljenika iz Crne Gore uputiti pomoć Elmazi za njegu i školovanje svoje unuke.
Lijepo je kad se dobrota umnožava i širi.
