U jednom od najupečatljivih programa u šestogodišnjem postojanju bARS-a, sinoć je Marko Vukosavović predstavio dvotomnu studiju na engleskom jeziku “The Finest Sons and Daughters“ (“Najsvjetliji sinovi i kćeri”) koja daje detaljan, objektivan i dokumentovan uvid u crnogorski antifašistički pokret tokom Drugog svjetskog rata. Brojna publika je sa izuzetnom pažnjom, duže od sat vremena, pratila razgovor koji je sa autorom vodio Željko Milović.

Milović je podsjetio da je Vukosavović svjetski poznati stručnjak za finansije i strateški razvoj, te da je cijenjeni istoričar – publicista, inače sin legendarnog generala Raška Vukosavovića – komandanta prve oslobođene teritorije u Drugom svjetskom ratu,

“Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, u Pensilvaniji završio Master of Bussines Administration iz međunarodnog poslovanja. Bio je dio tima koji je uspješno izveo moge kompanije na najveće i napoznatije berze, sve do Wall Streeta. Finansijski je direktor Akademije za menadžment (AOM) u Njujorku i suosnivač Crnogorske akademije za menadžment (MAOM). Glavni je finansijski analitičar za ‘Geneva Global’, kompaniju koja pomaže fondacijama, organizacijama i pojedincima da postignu pozitivne društvene promjene kroz efikasnu filantropiju. Predsjednik je Upravnog odbora za ‘Hope for Ukraine’, kao i Fondacije ‘Urban Mosaic’, koja više od deceniju pomaže ekonomski razvoj urbanih sirotinjskih zajednica u Meksiko Sitiju”, rekao je Milović.

Takođe je naveo da Vukosavović posjeduje najveći privatni arhiv crnogorskih dokumenata na svijetu, kao i podatke o crnogorskim plemenima i porodicama koje je prikupio u Istanbulu. Iz muzeja Češke je otkupio nekoliko vrijednih slika Jaroslava Čermaka i ponudio Narodnom muzeju Crne Gore, na poklon. Trenutno aktivno radi na umrežavanju i povezivanju univerziteta iz SAD (Boston) sa univerzitetima na prostoru bivše Jugoslavije.

Na pitanje kako je, pored toga što je ekonomski stručnjak, došlo do toga da postane istoričar, Vukosavović je odgovorio da “sadašnjost ne postoji bez prošlosti”.

“Sve što radimo danas je rezultat prošlosti, a često nismo svjesni toga. Postoje mnoge rasprave o istoriji, ali se ona gleda iz današnje perspektive, što je potpuno pogrešno. Vraćanje u prošlost, razumijevanje prošlosti meni je bilo veoma bitno”, objasnio je on.

Tokom razgovora publika je bila u prilici da po prvi put čuje detalje o razvoju otpora, ustanku, prvoj slobodnoj teritoriji, slomu ustanka i predaji, o rijetkim politički motivisanim ubistvima, ali i o onima “koja nisu trebala da se dese”, kao i o tome kako je došlo do toga da veliki broj ustanika – 1.400 ljudi iz Crmnice završi u italijanskim logorima.

Bilo je riječi i o “lijevim skretanjima”, a zanimljiv je i podatak da su dvadeset odsto partizana u Crmnici bile žene i da, za razliku od muškaraca “nijedna od njih nije dezertirala”. Još jedan podatak je zanimljiv – u pet proleterskih brigada više od 60 odsto boraca bili su Crnogorci.

Vukosavović je iznio podatak da do septembra 1941. godine nije postojao naziv “partizani”, nego “gerilci”, te da su im uzor bili borci u Španskom građanskom ratu.

Drugi dio večeri bio je posvećen IV Crnogorskoj proleterskoj brigadi i njenom slavnom putu kroz bitke na Neretvi, Zelengori, Sutjesci… uz mnoštvo do sada nepoznatih detalja koje je Vukosavović iznio sa izuzetnom preciznošću. Posebnu pažnju izazvala su njegova prisjećanja na očeve priče o smrti Rista Lekića, pogibiji na Ljubinom grobu, njemačkim zločinima nad ranjenicima, pogrešnim procjenama Vrhovnog štaba radi kojih je Sava Kovačević bio ljut…

Knjiga je napravljena iz dva dijela i napisana je na engleskom jeziku.

“Meni je bilo lakše da radim istraživanje na engleskom jeziku. Druga stvar, ja sam pristupio ovoj knjizi kao veliki ljubitelj istorije, ali ljubitelj istine, koja je najbitnija u svemu tome. Postoji ideja da se prevede, bila bi mi želja da se to desi, ali opet, svaka istorijska stvar koja se prevede ovdje dosta se politički iskrivi. Tako da je možda moj strah da ne bude politički iskrivljena razlog zašto je nisam prevodio” objasnio je on.

Knjiga je trebalo da se zove “Sa druge strane srušenog mosta”, kao podsjećanje na Neretvu i srušenu zemlju.

“Kad sam završio pisanje knjige, ja sam gotovo šest mjeseci imao noćne more, zbog svjedočanstava ljudi o kojima sam pisao. Ostalo mi je u glavi ono što je moj otac uvijek govorio: ‘Ovo su najslavniji sinovi i kćeri’, zato sam tako i nazvao djelo”, kazao je Vukosavović, dodavši da je napisao u želji da od zaborava sačuva svjedočanstva svog oca i brojnih drugih ljudi.

O ovoj temi govorio je relativno često i u Americi.

“Veoma se malo zna o crnogorskom antifašizmu. Zanimljivo je da je u posljednjih deset, petnaest godina popularnost partizanskog pokreta naglo porasla u Americi. Ima istraživanja o tome, možete vidjeti puno dokumentaraca o partizanima, ali je dosta komplikovano ljudima da razumiju pošto je, kao što znate, i naša istorija dosta komplikovana. Kada sam je napisao, javilo se dosta profesora. Knjiga se baš kupuje, po cijeloj Americi”, objasnio je Vukosavović tokom večeri.

U razgovoru za Radio Bar i Bar Info naveo je kako je “interesovanje u svijetu za partizanski pokret sve veće jer postoji sličnost današnjice sa vremenom iz 1930-ih, kada se pojavio fašistički pokret i kada se netolerancija pojavljivala u svakom aspektu društva”.

“Moja poruka svim mladima, bilo da su potomci partizana ili ne, jeste da istražuju istinu. Ta istina će dovesti do toga da je u tom periodu svaka osoba donosila odluku. Odluka koju su lično pravili je odluka ljudskosti. Ići u partizanski pokret je značilo žrtvovanje za svoju porodicu, za svoje društvo i za svoju zemlju. U tom trenutku ne ići u partizanski pokret ili ići u kolaboracijske jedinice je značilo, u stvari, saradnju sa neprijateljem”, kazao je Vukosavović.

U uvodnom dijelu promocije, Elena Tomanović govorila je pjesmu Izeta Sarajlića “Mala, velika moja”, a kasnije je otpjevala i socijalističku pjesmu iz tridesetih “Crveni makovi”.