Gost emisije Priče talasa je bio Ivan Lukšić, predsjednik sportsko ribolovačkog kluba „Spič“.
PT: Zanimljivo je da, iako ste najmlađi barski klub kojem je sjedište u Sutomoru, imate članove iz cijele barske opštine?
IL: Pa jeste. Imamo članova sa svih strana opštine. I to ne samo iz Bara, već i iz Podgorice. Dođu ljudi i iz Budve, o strancima da ne pričam.
PT: Kako je došlo do toga da osnujete klub baš u Sutomoru, znamo da je tamo nije bilo kluba…
IL: Pa generalno je bilo uvijek nekih problema oko dobijanja dozvola. I onda smo dva moja prijatelja i ja smo rekli – “Ajde, nema što, nego da pravimo taj klub da imamo tih 10 -15 dozvola za nas i još nekome da izdamo”. I to je krenulo iz nekog entuzijazma najviše. Nismo ni znali u što ulazimo u tom momentu. I evo, već pet godina smo tu.
PT: To je, pretpostavljam za tebe kao predsjednika, prvo dosta papirologije i drugih obaveza…
IL: Opet se vraćam na to, nisam znao što me očekuje kad smo osnivali klub. Ali, onda sam vidio da to nije baš mala rabota, što bi se reklo. Kad se klub napravi, postoje obaveze koje ti savez nalaže – da moraš ideš na takmičenja, da imaš školu ribolova itd.
U suštini jednaki smo kao svi ostali sportovi – fudbal, košarka ili odbojka. To ljudi ne shvataju, misle da je to ribolov, pa ajde. U suštini funkcionišemo kao svih klubovi regularni.
PT: Koliko članova imate?
IL: Oko 60-70 članova. To je koliko nam savez na godišnjem nivou propiše dozvola.
PT: Kroz razgovor sa predsjednicima drugih klubova, ukazali su da je poskupljenje dozvola malo usporilo njihovo izdavanje. Da li imate taj osjećaj ili se odvija otprilike kao prošle godine?
IL: S obzirom da nemamo toliko dozvola kao što imaju drugi klubovi koji su stariji, a normalno i treba da imaju, nisam osjetio nekakvu razliku. Od ove godine su i pravila malo drugačija, mogu i stranci da dobiju godišnju dozvolu regularno, do sad je to bila neka privremena.
Što se tiče tog poskupljenja, kad pogledamo cijene dozvola u regionu, mislim da smo dosta jeftiniji.
PT: Kada Barani idu da love sa obale, nekako su im više pri ruci tereni prema Volujici i Velikom Pijesku. Prema Sutomoru se išlo tu do Ratca. Kakvi su tereni kojima vi gravitirate?
IL: Dosta se lovi sa sutomorske plaže, zatim tamo prema Ineksu i Ratcu. Onda, ovamo kod Maljevika, na pontu od Štrbine i iza Golog brda kroz tunel. Tako to su ti tereni na koje može da se ide sa obale.
A što se tiče ribolova iz barke, kada sam bio mali, nije bilo ponte. Nije bilo ništa. Barke su bile sve onamo na početku plaže. Vadile su se ručno, gurali smo ih i ređali po plaži. Kada bi bilo lijepo vrijeme, bile su u moru, na sidru. I baš tu sam, idući sa ocem na more, dobio ljubav prema ribanju.
U Sutomoru imamo veliku ribolovačku tradiciju. Još poslije rata postojala je ribarska zadruga. Ljudi su išli u ribolov, živjelo se od toga. Tu sam rođen, po prirodi stvari tako i bude da se to zavoli.
PT: Koji ti je omiljeni način ribolova?
IL: Volim da idem na pendulu i na dubinca, na arbune i bukve. Nijesam imao nekih velikih trofeja, ali je bilo finih ulova. Što je za mene zadovoljavajuće, jer to volim da radim.
PT: Kako se u porodici odnose prema toj strasti?
IL: Imam podršku porodice, za sve ti treba to. Mislim, to je prosto ljubav i kad se vidi da to ljudi vole, onda nema problema. Sve se uskladi, koliko je moguće sa ostalim obavezama. Ne može se baš to tako često ići, ali kad se nađe vrijeme, obavezno sam na vodi.
PT: Pošto si ugostitelj, pretpostavlja da je to ljeti teško uskladiti?
IL: Teško, teško. To je rijetko, ako nekad uhvatim vremena da pođem malo da se kupam barkom, pa onda ono čisto pustim pendulu za sobom, da ne idem džabe. Tamo do kraja septembra teško se može…
PT: Više nema one dječije nevinosti ljetnje da se uživa, kupa, roni…
IL: A nema, sad su obaveze druge, veće. Tako je i prirodno, pa vjerovatno, tamo negdje za jedno 20 godina, kad budemo penzioneri, onda će se imati i više vremena da se ide u ribu.
PT: Svi klubovi u Baru imaju neku vrstu škole ribolova, odnosno rada s mladim ribolovcima. Kakva je situacija kod vas?
IL: Trudimo se da animiramo djecu, da idu u ribolov. Ne mogu da kažem da je to na nekom nivou, kao što imaju “Pristan” i “Rumija”. Kad vidim koliko oni djece imaju, to je ozbiljan rad. Kod nas je to na manjem nivou, ali se trudimo da pokrenemo djecu. Oni sad imaju neka druga interesovanja, ali nađemo i djecu koju nešto zanima da im se pokaže. Ribolov je prost – ili ga voliš, ili ga ne voliš! Ako zavoliš ribolov, onda je to potpuno druga priča, ali sad da nekoga na silu držimo tamo, to ne ide.
PT: S obzirom da ste najmlađi barski klub, vi ste došli u okruženje gdje su već postojala četiri kluba u Baru. Kako ste primljeni sa njihove strane?
IL: Moram da kažem da su nas odmah prihvatili kao da postojimo 15 godina! Prije svega moram da naglasim da kada se osnivao naš klub, veliku pomoć nam je pružio predsjednik „Rumije“ Branko Pržica. On nas je uputio što i kako da radimo i dao nam smjernice. Pomogao mi je kao da sam mu dijete, eto.
A da ne pričam za Zvonka Radevića, Marka Krivokapića i Slavka Petrovića. Ne znam kako je u drugim gradovima, kako funkcionišu, ali mi smo pravi drugovi.
To se najbolje vidi kad je Kup Bara u ribolovu, jer se to zajednički organizuje. Svako pomalo nešto odradi, zapne se i organizuje se.
PT: Učestvujete na takmičenjima. Imali ste par zapaženih u nastupa. Recite mi što je naredno, imate li nešto u planu?
IL: Jeste, sad je sezona takmičenja. Mi smo imali pretprošle nedjelje kvalifikaciono takmičenje za seniore. Zatim je juniorsko u Kostanjici. Uglavnom ispratimo sve što treba da se isprati, sva takmičenja, kupove itd…
PT: Koliko vas ograničava, ono da ne možete stalno na more, s obzirom da je to pristanište u Sutomoru, da kažemo, improvizovano?
IL: Mi smo prosto naučili, taj drugi dio, od Ratca, pa prema Crnom rtu i Čanju da idemo da ribamo sa obale. I kad spustimo barke u more ide se na tu desnu stranu, prema Petrovcu i Budvi. Nađe se vremena, za sve što se hoće, uvijek se nađe s vremena, to je vazda bilo.
PT: Sve smo naše goste pitali za neki recept. Kako spremaju ribu?
IL: Najviše volim ribu da jedem sa gradela, onako što se kaže, najprostije. U zavisnosti od perioda godine, kad se koja lovi, ali najčešće arbune, potrefi se poneki sarg ili orada.
PT: Ivane, hvala što si gostovao u našoj emisiji.
IL: Hvala vama što ste pozvali, i drago mi je što se ovako promoviše ribolov. Da ljudi malo čuju o tome, da shvate da u ribolovu postoji i taj važan takmičarski segment. Svi koji žele i hoće mogu da se priključe našim klubovima i da pomognu razvoju ovog sporta. Ovo je jedna vrsta promocije našeg grada, pogotovo kad idemo na takmičenja u druge gradove.
