Gost prve emisije Priče talasa bio je Zvonko Radević, predsjednik Kluba sportskih ribolovaca „Pristan“.
PT: Danas ćemo po strani ostaviti Zvonkovu strast prema moru i ribolovu, za koju tvrdim da je danas prava rijetkost, već ćemo razgovor usmjeriti na jednu veliku novost, a to je novi format ribolovnih dozvola. Za razliku od prethodnih godina, dozvole će se moći registrovati i on-line. Moram da primjetim da ko god je odlučivao o formatu dozvola je loše procijenio veličinu naših novčanika. Dozvole su veličine, ako bih htio da se našalim, poput novina na trafici. Zašto je tako i koja je logika u tome?
Radević: Da, imamo novi format i sadržaj dozvola, koji je odluka Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Mi nemamo mogućnost, ni kao klub ni kao savez da djelujemo na to kako će te dozvole izgledati. To se odluči na nekoj višoj instanci. Ne mogu reći da se neko tamo ne trudi ili ne radi da unaprijedi neke stvari, posebno što se tiče ovog online unosa i registracije ribolovaca ali nedostaje komunikacija. Imali bismo dosta dobrih ideja da stvari profunkcionišu mnogo bolje. Na kraju krajeva, zašto ne i bolje nego kod komšija, čije zakone je prosto kopiramo. Recimo, online dozvole, bez papirne forme, bi bile pun pogodak. Olakšalo bi se i izdavanje, bila bi dovoljna samo lična karta prilikom kontrole inspektora.
PT: Nove dozvole za razliku od starih imaju i QR kod. Čemu on služi?
Radević: Trenutno nema funkciju. Trebalo bi da u budućnosti funkcioniše tako što će kontrola, policija ili inspektor, imati aplikaciju, u telefonu ili nekom drugom uređaju, da provjere validnost dozvole.
PT: To nam daje neku nadu da u budućnosti nećemo morati da nosimo cijelu ovu dozvolu.
Radević: Nadam se da će biti tako.
PT: Još jedna novost je evidencioni karton, koji je vezan za dozvolu. Na njemu se, koliko vidim, upisuju datum ribolova, vrste ribe, pa čak i njihova težina. Kome se to predaje?
Radević: Dugo se već pričalo o evidenciji ulova sportskih ribolovaca. Trebalo bi da imamo uvid u količinu ulova, da bismo kao partneri sa državnim institucijama mogli da poboljšamo naš status, da uvedemo nova pravila ili ih olabavimo. Tek se novim pravilnikom to uradilo, ali opet nema konkretnih smjernica kako se koristi, što se upisuje… Vidimo tu rubrike „datum“ i „vrste ribe“, tu ćemo upisati, recimo arbun i pola kilograma ukupne ribe. Dobili smo usmene instrukcije da kad se taj karton popuni treba da se preda klubu, koji je dužan da sadržinu tog kartona unese, za svakog ribolovca pojedinačno. Opet upis dupli, sa papira na elektronski. Postoji mogućnost i direktnog unosa ulova preko aplikacije, za sad samo za android telefone. Ali to, da se blago izrazim, ne radi uopšte. Krene instalacija softvera, javi neki problem da je zastarjela verzija i to staje. Tu se vraćamo na onaj prvi dio problema, nedostaje komunikacija, neki feedback sa naše strane… U pravilniku nema čak ni kaznenih odredbi za one koje ne unose.
PT: Kad bi ribolovac trebao da ispuni taj karton? U toku ribolova, nakon ribolova, dan poslije?
Radević: I to su nedoumice koje nijesu objašnjene, niti su date instrukcije. Pretpostavljamo da je to nakon ribolova, u kući ili u barci… Nemamo neke detaljne informacije o tome, ali evo radimo sve da saznamo, i u klubu i preko saveza.
PT: Moramo se dotaći sad i jedne nepopularne teme. Ribolovna dozvola za 2025. godinu je, u odnosu na prošlu godinu, poskupjela prilično. Sad je dozvola, sa članarinom kluba, ukupno 40 eura. Koliko će to uticati na broj izdatih dozvola, da li je interesovanje opalo?
Radević: Cijenu dozvole određuje Ministarstvo, ona je ribolovom udicom 30 eura, a za udičarenje i podvodni ribolov 50 eura. Uz tu dozvolu, ribolovac je dužan platiti članarinu klubu, to je 10 eura, koje određuje Savez za sportski ribolov na moru. To ona kraju ukupno izađe 40, odnosno 60 eura, i za tu cijenu dobijate dozvolu koja važi od Ulcinja do Herceg Novog, za cijelu kalendarsku godinu. Osim udicom, ribolovac može loviti i jednom vršom. Tri kilograma dnevno može da ulovi i jednu kapitalnu ribu preko tri kilograma, uz to.
Nije uopšte popularna cijena, pogotovo jer je prošle godine bila ukupno 30, to je dosta veliko povećanje. Razumijem da ljudima ne prija što je cijena skočila, pogotovo jer smo u januaru, kad dolaze na naplatu i ostale dažbine – vez, parking…
Nijesam primjetio da je opalo interesovanje. Ljudi koji voli ribolov su planirali taj trošak…
PT: Dakle, da pozovemo ministarstvo – dižite još cijene!
Radević: Nemojte, nemojte! (Smijeh). Naši ribolovci vole da budu legalni i mislim da ova cijene neće uticati na broj izdatih dozvola.
PT: Da se malo okrenemo prema klubu Pristan, koji ima posebno poštovanje prema svojim najmlađim i najstarijim članovima. Vaši veterani dobijaju besplatne godišnje dozvole.
Radević: Jeste, to su naši članovi koji su napunili 80 godina. Kad je klub osnova 2010. godine, prvi motiv je bio da se izdaju dozvole. Međutim, od kako je promijenjeno rukovodstvo, 2016. godine, od kada sam ja predsjednik kluba, jedna od naših prvih odluka je da se juniorima ne naplaćuju dozvole. U tom trenu smo imali samo dva ili tri juniora, koji su bili potpuno neaktivni.
PT: To se ispostavilo kao mnogo dobar potez, jer ste ubrzo stekli dosta mladih članova i napravili vrlo dobru školu mladih ribolovaca, koju vodi Nebojša Tomašević.
Radević: On predano radi sa juniorima, sad ih imamo preko 30. Nijesu svi aktivni, ali se stalno novi pojavljuju. A što se tiče seniora, imamo ih pet u klubu. To su Radomir Balandžić, Momčilo Lončarević, Sinan Duraković, Dragoljub Klikovac i Janča Petrović. Nama je to mala stvar, a njima to sigurno znači kao jedan znak pažnje i uvažavanja.
PT: Sad kad smo načeli tu temu, kaži nam nešto o klubu?
Radević: Imamo 260 članova, od kojih je 200 stalnih. Oni svake godine uzimaju kod nas dozvolu, dok ovaj ostatak prelazi iz kluba u klub. Mi smo posebno ponosni na rezultate naših juniora. Imali smo reprezentativca Petra Kapetanova, koji je 2019. godine išao na takmičenje u Sloveniju. Ove godine imamo još jednog – Konstantina Žarkovića, koji bi u novembru trebao da, sa još dva mlada Baranina iz drugih klubova, ide na U21 prvenstvo u Irsku. To znači da će mladi ribolovci iz našeg grada činiti polovinu reprezentacije, a kakve su naznake u mlađim kategorijama, Barani će činiti kompletnu mladu reprezentaciju u ribolovu u bliskoj budućnosti.
PT: To treba da nas raduje, jer je sportski ribolov bio godinama u zapećku kod nas. Posljednjih godina, na svim takmičenjima mladih kod nas, uvijek u vrhu iskoči neki Baranin. U prvom krugu državnog prvenstva, prva četiri mjesta su osvojili mladi ribolovci iz Bara. Dakle, rade se dobre stvari.
Radević: Tu moram da napomenem i odličnu saradnju koju imamo sa roditeljima djece. Daju maksimalnu podršku i njima i nama. Često se desi, pošto su takmičenja u drugim gradovima, Herceg Novom ili Igalu, da treba izdvojiti cio dan za prevoz i organizaciju. Nekad mi nemamo vremena za to, pa neko od roditelja uskoči, i to baš rado, da ih poveze, vrati, sačeka. Tu sam im zahvalan, jer shvataju da ovo nije bezvezna stvar i da djeci znači puno.
PT: Pomenuo sam prije vašu školu ribolova, koju vodi Nebojša Tomašević.
Radević: Ove godine ćemo organizovati desetu, jubilarnu, školi ribolova u maju. Tu se svake godine okupi dvadesetak novih polaznika i tu isfiltrira uvijek nekoliko mladih ribolovaca koji ostanu aktivni. Škola je potpuno besplatna, naša je kompletna oprema, mamci, štapovi…
PT: Pristan je, osim što je učesnik, i organizator brojnih takmičenja.
Radević: Kalendar, sa okvirnim datumima, za ovu godinu je već objavljen. Tradicionalno, dobijamo prvi krug državnog prvenstva. U suštini organizator je Savez za sportski ribolov, mi smo, kao klubovi, suorganizatori. Na naša leđa pada kompletna logistička organizacija – barke, mjerenje, ručak, moramo imati i ljekara…
Ove godine će biti ponovo održan Kup Bara, gdje ćemo biti organizatori zajedno sa ostalim barskim klubovima – „Rumija“, „Free divers“, „Lampuga“ i „Spič“.
Čeka nas i još takmičenje u penduli, koju drugi klubovi izbjegavaju, a mi u Baru baš volimo taj način ribolova. Prošle godine, zbog zgusnutog kalendara smo je morali otkazati. Dali smo prijedlog da se to ove godine organizuje nešto ranije, i nadamo se da ćemo uspjeti da provučemo neka nova pravila, po sugestijama ribolovaca. Recimo, da budu po dva čovjeka u čamcu, iz istog kluba. Da bude zanimljivije, da malo podignemo takmičarski duh.
PT: Klub takmičarima obezbeđuje opremu, putne troškove?
Radević: Tako je, sve je o trošku kluba, ali je seniore malo teže motivisati. Naši ljudi odu na takmičenje iz čiste ljubavi prema ribolovu, ne prema nadmetanju. To treba da se usađuje od malena. Teško je nekome objasniti, ko je počeo da se bavi tim u starijim godinama, da tu postoje striktna pravila koja treba poštovati. Recimo, oni puštaju svaku malu ribu odmah nazad u more, ali ne smije tako. Riba se mora izmjeriti, pa ako je u mjeri, u skladu sa propozicijama, ona se zadržava. Pa se onda pitaju što će im to sitno, ali to je takmičenje, tu niko ne zadržava ribu zbog konzumacije. Da napomenem, tu ne važi ono pravilo od tri kilograma ribe dnevno…
PT: Pa kakva su pojedina takmičenja bila, malo bi ko u prekršaju bio… (smijeh)
Radević: Pa bude rijetko i dobrih ulova, pogotovo kad je bio Kup Bara, poklopi se sa sezonom arbuna. Pretprošle godine je bilo 165 kilograma ribe. Ta se riba uglavnom pokloni, obično uzmu ribolovci, čak i prolaznicima dajemo. Najveći dio damo Ženama Bara za Narodnu kuhinju.
PT: U sportskom ribolova se ne viđaju često pripadnice ljepšeg pola. Kako Pristan stoji sa ženskim članstvom?
Radević: Na žalost, baš slabo. Prošle godine smo imali samo pet članica, među kojima nije bilo takmičarki. Imali smo takmičarku pretprošle godine, Anđelu Krlović, i odmah je osvojila bronzanu medalju. Nadam se da će malo više angažovati ove godine. Pozivam i druge Baranke, bilo juniorke ili starije, da se prijave i oprobaju u ovom zaraznom sportu.
PT: I na kraju, ono što je danas najbitnije, koliko je zahtjevno finansirati sve u klubu?
Radević: Sve u klubu radimo volonterski. Škola, organizacija i odlasci na takmičenja – sve to finansiramo od dozvola. Od cijene dozvole 80 odsto ide klubu, 20 odsto savezu. Finansijski stojimo dobro, i tu se moram zahvaliti Opštini jer godinama dobijamo značajna sredstva putem konkursa za sufinansiranje sportskih organizacija. Taj iznos je prošle godine bio značajno povećan, dobili smo informacije da će ta sredstva biti još i veća ove godine. To će nam omogućiti odlaske u inostranstvo na neka revijalna takmičenja, čak i da organizujemo neke nove događaje. Već neko vrijeme pominjemo nadmetanje u lignjolovu. To imaju Petrovčani, ali je to dosta zatvoreno, ne zovu nikoga sa strane. Praktično za to saznamo kad se sve završi. Želimo da napravimo nešto što bi okupilo mnogo širu javnost.
Na kraju, moram posebno da se zahvalim Aleksandru Vukićeviću, članu našeg kluba, koji je nam je poklonio mnogo ribolovačkog pribora – desetak štapova i mašinica, tridesetak varalica i dosta ostale opreme. To smo odmah proslijedili našim juniorima, koji su bili, malo reći oduševljeni.
