Skuša je riba koja će uskoro početi da puni mreže i udice ribara. Najčešće je brkaju sa lokardom – zbog velike sličnosti ih samo iskusnije oko može razaznati. Po kvalitetu mesa su slične i kod nas ih ili obožavaju ili potpuno preskaču, ali su nezamjenjiv dio mediteranske kuhinje.
Skuša ima izduženo, vretenasto tijelo, hidrodinamičnog oblika koji podsjeća na torpedo, što joj omogućava izuzetnu brzinu i okretnost u vodi. Njenu prepoznatljivu boju čini metalik plava do zelenkasto-plava nijansa leđa, ukrašena sa 20 do 30 tamnih, valovitih, vertikalnih pruga koje se protežu niz bokove, postepeno prelazeći u sjajnu srebrnu boju na donjem dijelu tijela i trbuhu. Ova živopisna obojenost brzo blijedi nakon što riba ugine.
U Jadranskom moru, prosječna dužina skuše varira između 15 i 50 centimetara. Dostiže težinu do jednog kilograma, dok u Atlantiku može narasti znatno veća, do 60 centimetara dužine i 3,4 kilograma težine. Njena koža ima vrlo sitne krljušti, koje su vidljive tek pri pažljivom pregledu. Jedna od ključnih karakteristika skuše je odsustvo vazdušnog mjehura, što znači da mora neprestano plivati kako bi održala položaj u vodi i disala pasivnom ventilacijom škrga.
Ova riba je rasprostranjena i u umjerenim vodama sjevernog Atlantskog okeana, kao i u Sredozemnom, Crnom i Baltičkom moru. U zapadnom Atlantiku, njen areal se proteže od Labradora u Kanadi do rta Hateras u Sjevernoj Karolini, dok se u istočnom Atlantiku može naći od Islanda i Norveške, na sjeveru, do Mauritanije na jugu.
U Atlantiku skuša preferira hladne do umjerene vode, obično u gornjih 200 metara vodenog stuba, iako se ponekad može naći i na većim dubinama, do 1000 metara. Tamo bira vodu koja je iznad 8°C, ali je česta i u hladnijim vodama, ponekad čak i do 4.5°C. Ona je migratorna vrsta, koja provodi proljeće i ljeto bliže obali radi mriješćenja i hranjenja, a u jesen i zimu se povlači u dublje, toplije vode dalje od obale.
Skuša je izuzetno brza riba. Poznata je po tome što formira velika jata koja broje hiljade jedinki. Ovo ponašanje im pruža zaštitu od predatora i olakšava pronalaženje hrane. U Atlantiku ova jata ponekad mogu biti dugačka i do 20 milja.
Životni ciklus skuše počinje mriješćenjem u proljeće i ljeto, uglavnom u priobalnim vodama. Ženke su izuzetno plodne, sposobne da polože stotine hiljada, pa čak i do dva miliona jaja po sezoni. Jaja i larve su pelagični, što znači da plutaju, nošeni strujama, u gornjim slojevima vode (obično do 15-25 metara dubine).
Mladi primjerci skuše rastu relativno brzo i dostižu polnu zrelost u dobi od 2 do 4 godine. Atlantska skuša može doživjeti značajnu starost, sa životnim vijekom od 17 do 20 godina. Njena ishrana se uglavnom sastoji od zooplanktona (kopepoda, krila, škampa) i ribe, ali može uključivati rakove i lignje. Prirodni neprijatelji skuše uključuju veće predatorske ribe poput tune, gofa, igluna, kao i morske sisare delfine, kitove i foke, zatim ajkule i morske ptice. Visoka stopa reprodukcije i relativno kratko vrijeme do zrelosti ukazuju na potencijalno otpornu vrstu, ali visoka smrtnost jaja i larvi, zajedno s pritiskom grabljivica i ribolovom, vjerovatno utiču na dinamiku populacije u Jadranu.
Prisustvo skuše i srodnih vrsta iz porodice Scombridae u jadranskom regionu zabilježeno je još u antici. Ova riba je bila uobičajeni sastojak u receptima za garum, fermentisani riblji umak, koji je bio široko rasprostranjen kao začin. To ukazuje na njenu dostupnost i ekonomski značaj u Sredozemlju, uključujući i Jadransko more, još u doba Rimskog carstva.
Populacija skuše u Jadranskom moru je varirala tokom istorije. Posebno je zabilježen značajan pad brojnosti tokom 1970-ih u različitim dijelovima Jadrana, nakon čega je uslijedio period sa malo ili nimalo znakova oporavka, sve do nedavno. Ovaj dramatični pad i produženi period niske brojnosti ukazuju na potencijalnu ranjivost jadranske populacije skuše na faktore kao što su intenzivan ribolovni pritisak ili značajne promjene u okruženju. Takođe je primijećen pad maksimalne starosti i ukupne dužine atlantske skuše u sjevernom i srednjem Jadranu od 1990-ih godina do danas, što bi moglo biti povezano s prekomjernim izlovom. Ovaj trend sugeriše da ribolovni pritisak možda uklanja veće, starije jedinke iz populacije prije nego što one u potpunosti doprinesu reprodukciji, što ima ozbiljne implikacije na dugoročno zdravlje ribljeg fonda.
Gdje i kako uloviti skušu?
Sportski ribolov skuše u Jadranu je popularna aktivnost, a koriste se različite tehnike, uključujući spinning varalicama (kao što su mali metalni jigovi, vobleri i stickbait-ovi) i trolling. Najefikasniji način lova je sigurno na sabiki, niz od više udica koje su ukrašene peruškama i svjetlucavim nitima. Tipična sezona ribolova skuše u Jadranu traje od maja do oktobra, kada je skuša brojnija bliže obali.
Komercijalni ribolov skuše u Jadranskom moru prvenstveno se obavlja noću uz pomoć svijetla, plivaricama i kao i povlačenjem pelagičnih mreža. Ove metode često ciljaju druge male vrste poput sardina i inćuna, a skuša se ponekad ulovi kao usputni ulov u ovim operacijama.
Skuša ili lokarda, kako ih razlikovati?
Lokarda (Scomber japonicus) je vrsta ribe koja se često miješa sa skušom (Scomber scombrus), iako se radi o dvije različite vrste. Postoje ključne vizuelne razlike koje pomažu u njihovom raspoznavanju. Skuša ima karakteristične valovite, tamne vertikalne pruge duž leđa, dok lokarda ima nepravilnije, cik-cak pruge ili mrlje. Trbuh skuše je neobilježen i srebrnast, dok lokarda može imati tamne mrlje ili tačke ispod bočne linije. Obje vrste imaju perajice iza leđnih i analnih peraja, ali tačan broj i razmak mogu se neznatno razlikovati. Značajna unutrašnja razlika je prisustvo dobro razvijenog mjehura kod lokarde, koji skuša nema. Leđna peraja su bliže postavljena kod lokarde, a prvi leđno peraje ima manji broj bodlji (9-10) u poređenju sa atlantskom skušom (11 ili više). Takođe, lokarda ima nešto veće oči, u odnosu na veličinu tijela, u poređenju sa atlantskom skušom.
Što se tiče staništa i rasprostranjenosti, lokarda se može naći i u Atlantskom i u Tihom okeanu, često u toplijim vodama, dok atlantska skuša ima sjeverniju distribuciju u Atlantiku. U pogledu ukusa i teksture, meso lokarde je nešto mekše od mesa skuše.
Nutritivne vrijednosti skuše
Ova riba je izuzetno bogata omega-3 masnim kiselinama, koje su poznate po svojim blagotvornim efektima na zdravlje srca, funkciju mozga i smanjenje upala u tijelu. Sadržaj omega-3 masnih kiselina u skušama često je veći nego u drugim popularnim ribama poput lososa. Takođe je odličan izvor visokokvalitetnih proteina, neophodnih za izgradnju i obnovu tkiva, kao i za opšte funkcionisanje organizma. Skuša je bogata vitaminom B12, koji je ključan za funkciju nervnog sistema, stvaranje crvenih krvnih zrnaca i sintezu DNK. Sadrži i druge važne vitamine i minerale, uključujući vitamin D (važan za zdravlje kostiju i imunološki sistem), selen (antioksidans), niacin (vitamin B3, uključen u metabolizam energije), gvožđe, magnezijum, fosfor i kalijum.
Važno je napomenuti da skuša ima nizak nivo žive u poređenju sa drugim masnim ribama poput tune i sabljarke, što je čini sigurnijom opcijom za redovnu konzumaciju.
Kad se sve sabere konzumacija skuše može donijeti brojne zdravstvene prednosti, uključujući poboljšano zdravlje srca, potencijalno smanjenje rizika od kognitivnog pada povezanog sa starenjem i prevenciju nutritivnih nedostataka poput anemije.
Recept: Skuše na žaru
Sastojci:
Skuše, očišćene i oprane, maslinovo ulje, jedan limun, nasjeckano svježe začinsko bilje (ruzmarin, majčina dušica ili peršun), so
Priprema:
Skuše dobro isperite pod hladnom vodom i osušite papirnim ubrusima. Napravite nekoliko plitkih dijagonalnih rezova sa obje strane ribe. Ribu iznutra i izvana premažite maslinovim uljem. Posolite. U stomaku svake skuše stavite nekoliko kolutova limuna i nasjeckano svježe začinsko bilje.
Zagrijte roštilj na srednje jaku vatru. Rešetke roštilja lagano nauljite kako se riba ne bi zalijepila. Skuše stavite na roštilj i pecite otprilike oko pet minuta po strani, ili dok meso ne postane neprozirno i lako se odvaja viljuškom. Vrijeme pečenja zavisi od veličine ribe.
Poslužite odmah, ukrašeno dodatnim svježim začinskim biljem i kriškama limuna.
Uz pečenu skušu možete poslužiti pečeno povrće (paprike, tikvice, patlidžan), kuvani ili pečeni krompir, ili svježu salatu začinjenu maslinovim uljem i sirćetom.
