Jadransko more, sa svojom izuzetnom bioraznolikošću, se sve više suočava s izazovom koji ne poznaje granice – invazivnim vrstama. Ove vrste, donijete iz dalekih i bližih mora i okeana, postaju tihi osvajači, mijenjajući ravnotežu ekosistema i ugrožavajući autohtone vrste.
Kako dolaze i zašto su opasne?
Invazivne vrste, ili alohtone vrste, kako ih još nazivamo, organizmi su koji se unose u nova područja izvan svog prirodnog staništa. Njihova sposobnost brzog razmnožavanja i prilagođavanja novim uslovima čini ih izuzetno opasnima za lokalne ekosisteme. Glavni putevi njihovog dolaska su:
Balastne vode brodova: Ogromni teretni brodovi, prevozeći robu širom svijeta, u svojim balastnim vodama prenose i brojne morske organizme. Kada se te vode ispuštaju, organizmi se oslobađaju i mogu započeti kolonizaciju.
Klimatske promjene: Globalno zagrijavanje mijenja temperaturu mora, čineći Jadran pogodnim za vrste koje su ranije preferirale toplije vode.
Suecki kanal: Otvaranjem Sueckog kanala, vrste iz Crvenog mora dobile su direktan pristup Mediteranu, a time i Jadranu. Te vrste se nazivaju i lesepsijanske vrste, nazvane po Ferdinandu de Lessepsu, francuskom diplomati koji je najzaslužniji za probijanje Suecskog kanala.
U prošlom tekstu smo predstavili alge roda Caulerpa i atlantskog plavog raka. Danas ćemo vas upoznati sa otrovnim došljacima – ribom lav i četvorozupkom.
***
Riba lav, Pterois miles, je egzotična riba prepoznatljiva po dugim, otrovnim bodljama i crveno-bijelim prugama. Prirodno stanište ove vrste su tropske vode Indijskog i Tihog okeana, ali je zbog ljudske nepažnje dospjela u druge ekosisteme, gdje sada predstavlja ozbiljnu prijetnju autohtonim ribljim populacijama.
Ova vrsta je izuzetno prilagodljiva i brzo se razmnožava – jedna jedinka može proizvesti do dva miliona jaja godišnje. Osim toga, skoro da nema prirodnih predatora u vodama gdje je postala invazivna, što joj omogućava nesmetano širenje.
Prvi put je primijećena u Atlantskom okeanu krajem 20. vijeka, a danas je velika prijetnja ekosistemima Kariba, Meksičkog zaliva i obala SAD-a. Njen dolazak u Sredozemno more zabilježen je 2012. godine, a sada se brzo širi istočnim dijelovima Jadrana, posebno duž obala Crne Gore i Hrvatske.
Riba lav je izuzetno proždrljiva i hrani se manjim ribama i račićima, ugrožavajući lokalne vrste i narušavajući ekološku ravnotežu. Njeno prisustvo može smanjiti populaciju komercijalno važnih riba, čime indirektno utiče na ribarstvo i turizam.
Riba lav u Mediteranu nema mnogo prirodnih neprijatelja, što je jedan od glavnih razloga njenog brzog širenja.
Tu nam ni klima ne može mnogo pomoći, jer se zna da riba lav može preživjeti temperaturu mora iznad 10 stepeni.
Ona najbolje uspijeva u toplim vodama između 24°C i 30°C, što objašnjava njeno prisustvo u tropskim i suptropskim morima.
Kada temperatura padne ispod 15°C, riba lav postaje letargična i može uginuti samo ako se dugotrajno izloži još hladnijim temperaturama.
Jadransko more, posebno južni dijelovi, imaju temperaturne uslove koji omogućavaju preživljavanje ribe lav, ali hladnije zime na sjeveru Jadrana mogu ograničiti njeno trajno naseljavanje u tim regijama.
S obzirom na to da prirodni predatori nisu dovoljni, a more je sve toplije, najbolja strategija za kontrolisanje populacije ove ribe ostaje intenzivni podvodni ribolov i konzumacija. U mnogim zemljama, poput SAD-a i Meksika, organizuju se takmičenja u lovu na ribu lav, a restorani je promovišu kao delikates. Sličan pristup mogao bi se primijeniti i u Jadranu.
Riba lav posjeduje snažan neurotoksin u svojim dugim bodljama na leđnim, prsnim i analnim perajama. Iako njen otrov nije smrtonosan za ljude, ubod može izazvati jake bolove, oticanje, crvenilo, mučninu, vrtoglavicu, pa čak i probleme sa disanjem kod osjetljivijih osoba.
Prva pomoć kod uboda:
* Izvaditi preostale bodlje. Ako su ostale u koži, pažljivo ih ukloniti pincetom.
* Potopiti ubodeno mjesto u toplu vodu (40-45°C) na 30 do 90 minuta – toplota pomaže razgradnju toksina i smanjuje bol.
* Dezinfikovati ranu kako bi se spriječila infekcija.
* Uzimati ljekove protiv bolova ako je potrebno (ibuprofen ili paracetamol).
* Potražiti medicinsku pomoć ako se pojave ozbiljniji simptomi.
Važno je napomenuti da, iako su bodlje otrovne, meso ribe lav je potpuno bezbjedno za jelo i vrlo ukusno, pa ćemo priložiti jedan recept:
Pečena riba lav sa začinskim biljem
Potrebno:
– dva fileta ribe lav
– maslinovo ulje
– sok od jednog limuna
– dva čena bijelog luka (sitno sjeckana)
– grančica ruzmarina i svežanj majčine dušice
– So i biber po ukusu
Priprema:
1. Zagrijati rernu na 200°C.
2. Filete ribe lav posoliti i pobiberiti, zatim preliti maslinovim uljem i limunovim sokom.
3. Dodati bijeli luk i začinsko bilje, ravnomjerno rasporediti po površini ribe.
4. Staviti u pleh obložen papirom za pečenje i peći 15-20 minuta, dok meso ne postane mekano i lako se odvaja viljuškom.
5. Poslužiti uz povrće na žaru ili pire krompir.
***
Četvorozupka, Lagocephalus sceleratus, poznata i kao srebrna napuhača, posljednjih godina se ubrzano širi Mediteranom, predstavljajući ozbiljan ekološki i ekonomski problem. Ova riba, porijeklom iz Indo-Pacifika, ušla je u Sredozemno more kroz Suecki kanal.
Kod nas je bilo zabilježnih ulova, ali je na sreću još uvijek rijetka. Prvi put je ulovljena u Sredozemnom moru početkom 2000-ih, kod nas 2008. godine, a danas je posebno rasprostranjena u istočnom Mediteranu, uključujući obale Turske, Grčke, Kipra i Izraela. Kako se temperatura mora povećava zbog klimatskih promjena, napuhača nastavlja širiti svoj areal prema zapadu.
Zašto je napuhača opasna
Napuhača sadrži tetrodotoksin, izuzetno jak neurotoksin koji može biti smrtonosan za ljude ako se konzumira. Ne postoji poznati protivotrov.
Zbog svoje toksičnosti, većina predatora izbjegava ovu ribu. Nema poznatih prirodnih neprijatelja. Napuhača grize i uništava ribarske mreže i mamce, što uzrokuje velike ekonomske gubitke lokalnim ribarima. Uz to, ova vrsta je proždrljiva i može značajno uticati na populaciju autohtonih riba u Mediteranu.
Turska i Grčka su posebnom pogođene najezdom ove ribe, pa kako se one bore protiv nje?
Turska je uvela nekoliko mjera kako bi smanjila broj napuhača u svojim vodama:
– Otkupljivanje napuhača od ribara: Vlada Turske je pokrenula program u kojem ribari dobijaju novčanu naknadu za svaku uhvaćenu jedinku..
– Istraživanja mogućnosti upotrebe otrova: Naučnici u Turskoj istražuju načine kako bi se tetrodotoksin iz napuhače mogao koristiti u medicinske svrhe.
– Podizanje svijesti: Pokrenute su kampanje kako bi se stanovništvo informisalo o opasnostima konzumacije ove ribe.
Grčka je takođe preduzela korake kako bi kontrolisala populaciju napuhače:
– Edukacija ribara i turista: Ribari su obučeni kako da prepoznaju i pravilno rukuju napuhačom, dok se turistima savjetuje da izbjegavaju konzumaciju ove ribe.
– Istraživanje predatora: Naučnici u Grčkoj istražuju mogućnosti uvođenja prirodnih neprijatelja koji bi mogli smanjiti broj napuhača.
– Eksperimenti sa preradom mesa: Razmatra se mogućnost uklanjanja otrovnih dijelova ribe kako bi se meso učinilo jestivim, slično japanskom „fugu“ specijalitetu.
Napuhača predstavlja ozbiljan problem u Mediteranu, ali zemlje poput Turske i Grčke aktivno rade na kontroli njene populacije. Iako je njena potpuna eliminacija gotovo nemoguća, kroz mjere poput otkupa ribe, edukacije i naučnih istraživanja moguće je ublažiti njen negativan uticaj.
Ovog puta ćemo izostaviti recept, iz razumljivih razloga!
