Doktorka Vesna Jovanović i profesorica Selena Stojanović Tatalović našle su se i posljednjeg vikenda januara na Velikom pijesku, kao što se tu, u uvali svog djetinjstva i mladosti, često nalaze, još od 1969. godine. S godinama je bliskost sve veća.
Vesna je anesteziolog u Opštoj bolnici u Nikšiću, a rođena je prije 70 godina u Kraljevu. Njen otac Dimitrije Popović, građevinski inženjer, kupio je plac, te 1969, od čika Jusufa Perazića i od tada ona koristi svaki vikend da dođe u Dobru Vodu, na Veliki pijesak.
Selena živi u Zagrebu. Njena majka je 1950. godine došla u Dobru Vodu, kod svoje majke, da se porodi i tu je Selena ugledala svijet. Ona je u penziji, bila je prevodilac, govori pet jezika, a simultano prevodi sa italijanskog i engleskog. Ima supruga i sina u Zagrebu i majku u Dobroj Vodi koja, kako kaže, ima stotinu minus pet godina. Inače, roditelji su kupili kuću na Velikom pijesku 1975. godine. Selenina majka i majka Slavka Petrovića, poznatog ugostitelja s Velikog pijeska su bliznakinje.
A Selena i Vesna su se upoznale na plaži kao djevojčice. Svako ljeto provodile su zajedno. Putevi su ih odveli na različite strane, ali ih, makar jednom mjesečno, vode na Veliki pijesak i u redovnoj su komunikaciji.
„U to vrijeme, a druženje je najintezivnije bilo sedamdeseth godina, ovdje ničeg nije bilo: ni struje, ni vode, ni puta, živjeli smo čitavo ljeto na plaži, razapinjali šatore od čaršava za murve i tu konačili. Znali smo koliko je sati tek kad ugledamo oko 13,30 brod na liniji Rijeka-Ulcinj ili radnički kamion na Gornjoj džadi u 15,30, jer časovnik niko od nas tridesetak nije imao. Hrana nam je uglavnom bila riba. Jedna grupa je pecala, druga čistila, treća pržila. Bilo je gitare, poezije, uživali smo… Jednog ljeta ovdje je gostovala grupa „S vremena na vreme“ i ti neposredni, prijatni momci družili su se s nama na plaži,. Društvo je bilo veliko, ali nijedno prijateljstvo se nije održalo kao ovo naše, iako je desetak nas u stalnoj komunikaciji“, ispričale su nam Selena i Vesna.
Njih dvije plivaju i u zimskim mjesecima. Kažu da toliko vole Veliki pijesak da mu mane ne vide, iako je ljeti pravi „mravinjak“ i ne prilaze mu, osim s mora, plivajući od Malog pijeska.
„Volimo sve njegovo – ovaj kamen njegov oblik, vizuru“, ističe Selena i dodaje da je moto svih koje dotiče Veliki pijesak naslov Balaševićeve pjesme „Život je more“.
U njihovom društvu je bila i Gordana Zdravković iz Beograda, koja je produžila boravak na Velikom pijesku kad je čula da stiže Selena. Ona je njihova nerazdvojna drugarica iz novijeg perioda. Taksirala je u Beogradu i dobro im dođe njeno umijeće za volanom.
„Drago mi je što sam s njima, ali prijateljstvo njih dvije je, zaista, nesvakidašnje…“, ističe Gordana.
