Baranka Milica M. Vukmanović, poetesa specifičnog senzibiliteta, nakon 26 godina pauze pojavljuje se pred čitalačkom publikom sa novom zbirkom, koja obuhvata izbor iz ranijih knjiga i nove pjesme. “Itija -rukopis iz sna” premijerno je predstavljena u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović” u Podgorici.
“Iz asketski ogoljelog predjela duše, iz esencijalne nutrine složenih psihičkih procesa, umjetnički libido pjesnikinje Vukmanović započinje svoj suptilni ples zavodeći veličanstvenim metaforama i različitim tematskim inscenacijama kako podijum pjesme, tako i hronotop trajanja sa svim svojim bremenitim oscilacijama emocije, vođena prvenstveno snagom ljubavi, tom bezrezervnom poklonjenom istinom, o sebi ponuđenoj, o sebi predatoj, o sebi rezigniranoj, lucidnoj, razigranoj i pomalo izgubljenoj”, kazala je na večeri jedna od recenzentkinja mr Ana Pejović, koja je svoj kritički osvrt na poetsko stvaralaštvo Milice Vukmanović naslovila stihom iz jedne njene pjesme koji glasi: “Ljubav je kad i smrt u meni pjeva”.
Pjesnikinja je govorila svoje pjesme na oduševljenje publike, a u razgovoru sa voditeljkom, novinarkom Vesnom Šoškić , otkrila je zašto je više od dvije decenije bila u sjenci, što je “Itija”, njena boginja poezije, zašto su neke pjesme, nekarakteristično za stvaralački opus ove autorke, posvećene nekim značajnim ličnostima, poput Jelene Savojske, Majke Tereze, Vladimira i Kosare. Govorila je i o svom odnosu prema poeziji i o sebi kao pjesniku,ali i o tome zašto je “Itija” njen pjesnički lajt motiv.
“’Itija’ je to vječito traženje one druge polovine, da i ‘Ti’ postane ‘Ja’. Tako ’Itija’ traži duhovnu, poetsku, ljubavnu i svaku drugu ravnosuštvenost. Zato je i ’Itija’ ostala zauvijek”, kazala je Milica Vukmanović.
Na večeri je pročitan i kritički osvrt na zbirku dr Miluna Lutovca, drugog recenzenta knjige.
“Mudra i osjetljiva, na neki, samo svoj tihi način, Milica M.Vukmanović po stihovanoj srči ’Itije’ kreće se na prstima i lebdi na onoj tananoj niti koja dijeli misao od osjećanja. Njen pjesnički jezik nema oštre ivice, već se kao vino iz molitvene čaše stapa s riječima, dajući im nešto od svog višeznačnog i bogougodnog tona. Nad ambisom jezika, gdje se, kako sama kaže, ‘ispod zemlje ukazuje kao crkva’, misao začas može da se pretvori u nešto što nije osjećaj, nije pjesma. Zato Milica neprekidno, od prve do izabrane, bdi nad svojom pjesmom s pogledom.
“Ako bih tražila pjesmu / tražila bih je opet
s pogledom duše / i dodirom srca
koji ne mijenjaju / u njoj tek začeti san”.
Knjigu “Itija – rukopis iz sna” objavio je KC Bar, u ediciji “Barski ljetopis”.
Na poetskoj večeri u podgoričkoj biblioteci “Radosav Ljumović” u muzičkom dijelu nastupio je Sari Šaćiri, na violončelu.
