U galeriji „Velimir A. Leković“ promovisana je druga zbirka poezije Ane Pejaković, „Srce ti dajem“.
Ana Pejaković je rođena u Kotoru. Školovala se u Baru i Podgorici. Živi i stvara u Beogradu. Prvu zbirku pjesama „Mesečev cvet“, u izdanju IK „Ars Librisa“, zadužbina Vladete Jerotića, objavila je 2016. godine. Za nju je recenziju pisala pjesnikinja i književna kritičarka iz Beograda mr Milica Ilić, a drugu zbirku pjesama „Srce ti dajem“, u izdanju IK „Štampar Makarije“ iz Beograda i „Obodsko slovo“ iz Podgorice, koja je izašla u maju ove godine, recenziju je pisao filozof Toma Papić.
Otvarajući promociju, novinar Milan Vujović je kazao: “Ovo bi trebalo da bude jedno ozbiljno književno veče, jer je Ana Pejaković veoma ozbiljna pjesnikinja. Međutim, kad vidim Steva, Nina, Moma, Deja, Sava, Veska… postoji mogućnost da skliznem u Popoviće šezdesetih i sedamdesetih godina, u ono ‘barsko Dedinje’, u vrijeme bezbrižnosti, zezanja, optimizma, smijeha, koje je determinisao upravo otac naše pjesnikinje, čuveni barski gitarista, fudbaler i bankar Slavko Popović“.
“Sa druge strane, može se desiti da me razvali jedan d-moll, odnosno sjeta i nostalgija, jer su te šezdesete i sedamdesete godine u Popovićima, uostalom kao i na prostoru bivše Jugoslavije, bile najbolje godine za život u čitavom 20. vijeku. Bile su to godine stabilnosti, napretka, i što je najvažnije – nade. Ali, kao što rekoh: ovo je ozbiljna poezija, pa ćemo preskočiti moguću komiku i patetiku.
Dakle, pred nama su lirski, suptilni stihovi Ane Pejaković, rođene Popović, iz njene druge zbirke ‘Srce ti dajem’, koju sam s pažnjom i respektom pročitao jer volim poeziju rime, deskripcija prirode, nježnih, a pažljivo odabranih, kao, isklesanih, riječi, liriku čežnje, ljubavi (ne samo u relacijama muško – žensko, nego i u odnosu na svoje najbliže). Uživao sam, recimo, čitajući stihove posvećene ocu Slavku i majci Vidi, možda i zbog toga što sam ih godinama znao.
Ova lirika, koja pršti od emocija, otkriva i jednu snažnu damu, koja dozvoljava da je zavedu maštanja i snovi, uznese ljubav, ali koja zna da stvari postavi na svoje mjesto i koja duboko proživaljava i promišlja ono o čemu piše”, rekao je Vujović.
U nastavku promocije Ana Pejaković je odgovarala na pitanja o svom stvaralaštvu. Objasnila je da je njena druga zbirka bila spremna još 2019. godine.
“Međutim, počele su se dešavati neke lijepe i manje lijepe stvari. Lijepo je to što je moja kćerka dobila sina, ali taj srećan događaj me usporio u svim mojim daljim aktivnostima i planovima. Naravno, zbog toga nimalo ne žalim, naprotiv. Zbirka je izašla nakon sedam godina od prve. Kad je poezija u pitanju, to i nisu neke godine. Jednostavno, tok života je bio takav“, kazala je Ana.
Na pitanje o rimi u svojim pjesmama, rekla je da ona za nju nema suštinsko značenje niti bilo kakvo ograničenje, ona se spontano javlja u njenim pjesmama. Nema posebne uslove za pisanje poezije (mogu to biti razna mjesta), niti određeno vrijeme (može to biti bilo kada) za stihove.
“Jedino je bitno da se prihvatim pera kad mi sine ideja i da, makar u naznakama, zapišem ono o čemu ću kasnije pisati stihove, jer ako misao odleti više se nikad, ili gotovo nikad, ne vraća“, naglasila je pjesnikinja.
Moderator je primijetio da pažljivo bira riječi za svoje pjeme, da ih „dugo kleše“ i da mu se često učini da u njenim pjesmama istovremeno zazvuče Ilić, Dučić, Rakić, Desanka… i upitao da li se vraća svojim pjesmama, da li ih dorađuje i da li ima uzora u poeziji.
„Dok ne objavim pjesmu, pokušavam temeljno da nađem pravu riječ, a kad je objavim više o njoj ne mislim, prepuštam je čitaocima. Inače, nemam uzora, ali mi prija kad me uporede sa tim velikanima srpskog pjesništva“, odgovorila je Ana Pejaković.
Ona je, na kraju, upoznala brojne posjetioce u gradskoj Galeriji da je njena naredna zbirka već spremna za objavljivanje. U pitanju je duhovna poezija.
Pjesnikinja i voditelj su, tokom večeri, pročitali po nekoliko pjesama iz zbirke „Srce ti dajem“, od kojih je posebno emotivna bila pjesma „Otac“ koju je Ana napamet nadahnuto kazala, a posvećena je njenom ocu Slavku Popoviću. Djelove iz recenzije Tome Papića, čitala je Tamara Marković iz Radio Bara.
