Nevladina organizacija „Novo i ljepše Sutomore“ organizovala je sinoć u restoranu „Izvor“ promociju knjige Vladimira Vlada Lukšića „Spič – Šušanj – Zupci iz tradicionalne baštine“. Na jedinstven način ovo djelo, uz govornike mr Ivana Jovovića, profesora Anta Tonija Zgradića i samog autora, nošnjama su predstavile spičanske žene i djeca, a članovi KUD „Jedinstvo“ pjesmama.
Moderatorka večeri, Ana Čakalović, kazala je da je ovo drugi događaj iz ovogodišnjeg kulturnog kalendara NVO „Novo Sutomore“. Ona je naglasila da je knjiga rađena dugo i temeljito, ali i da je jednako čekala svoju promociju zbog pandemije, a cijeli tiraž je već rasprodat.
U ime domaćina, prisutne je pozdravio Aleksandar Ćaki Petrović, iskazavši zadovoljstvo što se „opet okupljamo lijepim povodom, a niko nas ljepše ne može okupiti nego Vlado Lukšić“.
Svoje viđenje o knjizi dao je mr Ivan Jovović koji Lukšićev rad prati od samog početka. On je kazao da je ovo jedna u nizu Lukšićevih knjiga koja je namijenjena zavičajnoj, tj lokalnoj tematici, ali da često ta tematika, kada se nađe u jednom širem kontekstu, dobija sasvim drugu dimenziju.
„Vlado Lukšić, iako je po osnovnoj vokaciji diplomirani ekonomista, mnogo je uradio za kulturnu istoriju jedne regije, Spiča prije svega, a ovom knjigom je proširio svoje istraživanje koje se odnosi na druge oblasti, a to su Šušanj i Zupci. I naziv ove knjige ima svoje utemeljenje, s obzirom da se radi o gotovo identičnim kulturno-istorijskim, vjerskim, socijalnim sredinama… Ovo je izazov koji je Vlado uputio, kako lokalnim, tako i nacionalnim kulturnim ustanovama Crne Gore, jer, nažalost, naše ustanove, u odnosu na okruženje, debelo kaskaju kada je u pitanju zaštita i valorizacija kulturne baštine“, istakao je Jovović.
U daljem izlaganju, Jovović je naveo da su naše narodne nošnje svugdje u svijetu bile obrazac ponašanja sve do unatrag pola vijeka.
„Čak na ovom našem području, pogotovo ženska nošnja, zbog patrijarhata, bila je u upotrebi do 50 godina unazad. Zanimljivo je da se za proteklih nekoliko decenija ona gotovo izgubila iz javne upotrebe, što jasno govori koliki je proces urbanizacije i globalizacije uticao na promjenu našeg ponašanja, ali i na gubljenju kolektivne memorije. Ono što se može na osnovu istorijskih pokazatelja saopštiti, pogotovo kada je u pitanju ženska nošnja Spiča, Zubaca i Šušanja, jeste da je to nošnja koja ima svoju autentičnost i osobenost. Nošnja koja nije pretrpjela unifikacije, kao što je pretrpjela muška narodna nošnja, koja je već od 19. vijeka crnogorska narodna nošnja, dok je ženska zadržala sve one lokalne karakteristike koje imaju sve tri oblasti. A čak i u okviru ove tri oblasti postoje određene specifičnosti između tih nošnji. Svakako bi trebalo razdvojiti tokove, odnosno razvoj nošnje, jer nijedna nije bila konstanta, nego se mijenjala kroz vijekove, kulturno istorijske obrasce i ekonomske tokove“, objasnio je.
Kada je riječ o knjizi, Jovović je dodao da se ne mogu izostaviti ni istorijski tokovi, naglasio da su Spič, Šušanj i Zupci imali burnu, tešku i napornu prošlost, te da su to područja koja su bila i ostala graničnik – medijum civilizacija.
O knjizi je govorio i profesor Anto Toni Zgradić, glavni konsultant na pripremi ovog djela. Zgradić je kazao da nas je Lukšić „i ovog puta obradovao uspjelim ostvarenjem – monografijom koja na skoro 200 strana riječju i slikom podsjeća na bogato nasljeđe koje ga je duhovno iznjedrilo i kojem on bogato uzvraća“.
„Autor nam nudi bogatstvo onoga što se moglo naći u porodičnim kolekcijama i depou muzeja grada Bara. Nošnja ovog kraja nestala je iz upotrebe krajem 20. vijeka, a zadržala se izuzetno o porodičnim i vjerskim svečanostima i djelimično kroz djelovanje kulturno – umjetničkog duštva. Kao neko ko je, igrom slučaja, bio svjedok nastajanja monografije, moram naglasiti da je sačuvan samo manji dio tog neprocjenjivog blaga. Tekstil i odjeća zbog svog kratkog trajanja, svakidašnje upotrebe i bez svijesti o važnosti, učinili su da propadne najveći dio baštine. U formiranju monografije autor slijedi primjer Jovana Vukmanovića i njegovog rada iz 1950. godine, obrađujući mušku i žensku nošnju solidnim opisima pojedinih komada i fotografijama koje knjigu čine posebno lijepom. Predstavljen je stariji i noviji tip odjevanja, svakodnevna i svečana nošnja“, kazao je Zgradić.
Kao posebnu vrijednost knjige, Zgradić je istakao pronalazak odjevnih predmeta iz polovine 19. vijeka, a naglasio je i da je najveći dio teksta posvećen djevojačkom i nevjestinjskom uređivanju.
„Upravo ta ženska nošnja je posebnost ovog kraja. Po svojoj formi i kroju nalik je jedino na dobrotsku i na nošnje sa dalekog Zlarina i Ugljana. Po svojim ukrasima ona je orijentalna, jer su je ovdašnji stanovnici obogatili kitnjastim istočnjačkim ukrasima“, objasnio je.
Zgradić navodi da se, listajući stranice knjige, implicitno može pratiti istorija prilika tokom 19. i 20. vijeka, kao i materijalni i civilizacijski napredak ovog kraja.
„Ono što se nameće čitaocu jeste priča o onom drugom blagu koje ne bi trebalo da nagrize ni vrijeme ni moljac – to su priče o dobrim i vrijednim ljudima koji su stvarali kulturu suživota i razumijevanja. Svjesni činjenice o mijenama vremena, oni su sa zapadnjačkom marljivošću i istočnjačkom smirenošću oblikovali svoj svijet i pogled na život koji je bio obojen kosmopolitizmom i lokalpatriotizmom, oni čekaju da se nađu u nekoj novoj Vladovoj knjizi“, poručio je Zgradić.
Autor knjige Vlado Lukšić pozdravio je sve goste, kao svoje iskrene i dobronamjerne prijatelje. Lukšić je je govorio o tome kako je nastajala knjiga i sve zanimljivosti i specifičnosti koje su pratile taj proces.
„Od Mišića do Zubaca napravljeno je 600 fotografija od kojih je 212 ušlo u knjigu. Pokušali smo da sve najljepše stavimo u nju i sačuvamo ovu našu materijalnu vrijednost. Bilo je zadovoljstvo družiti se sa tim ljudima koji su posjedovali odjevne predmete i nakit. Hvala im što su pokazali razumjevanje, a lijepo su nas i dočekali. Bio je to proces koji je trajao godinu i po“, istakao je Lukšić zahvalivši se svojim poznanicama na saznanjima i uvjerenjima koje su podijelile sa njim.
On se na veoma emotivan način zahvalio nekadašnjoj predsjednici NVO „Novo i ljepše Sutomore“ Slobodanki Hrvatin, a novoj predstavnici Ani Čakalović, poželio još mnogo uspješnih akcija. On je ovoj nevladinoj organizaciji uručio svoju knjigu, na cd-u.
„Knjige više nema, cd poklanjam nevladinoj organizaciji sa svim pravima, ne tražim ništa, nadam se da će uspjeti da nađe sponzore kako bi se određeni broj primjeraka doštampao. Prenosim sva prava i nema nikakvih ograničenja sa moje strane“, istakao je Lukšić.
„Koliko vrijednu stvar je Vlado učinio za sve Spičane. Mi ćemo se stvarno potruditi da na pravi način zaštitimo njegovo autorsko djelo i da, koliko je u našoj moći, da ga što više, bolje i dalje promovišemo i objavimo ponovo“, kazala je Čakalović.
Simpatije publike pobrao je i mini skeč koje su izvele spičanska odiva Tanja Nilović, te djevojčice Mija i Marija Zanković, prikazavši kako su nekada babe spremale prćiju unukama.
Na kraju večeri, prisutni su uživali u poznatim i raznim delicijama spičanskog kraja koje je, po tradiciji, pripremila porodica Petrović.
