Dok su na Šetalištu kralja Nikole odjekivali zvuci devedesetih, na terasi hotela “Princess” maturanti Gimnazije “Niko Rolović” 1984/1985. uživali su uz nezaboravne hitove iz osamdesetih godina prošlog vijeka.

Bilo je to veče sjećanja na najljepše školske dane, ali i više od toga. Ozarena i srećna lica, jos uvijek “dobro držeće” generacije, pokazala su da im turbulentne i teške devedeste godine, nakon bezbrižnih gimnazijskih dana, ali i mnoge lične bitke i nedaća, nisu oduzele ništa od vrijednosti na kojima su vaspitavani i koje su dijelili i prije četiri decenije – radost u “malim” životnim stvarima, druženju, prijateljstvu..

Ljiljana Dabanović, jedna od onih koja je najzaslužnija za redovna, jubilarna okupljanja, pozdravila je školske drugove i profesore sa istim utiskom: “Prošlo je četrdeset godina od kada smo maturirali, a večeras vidim ista ona lica iz školskih klupa – nasmijana i srećna, što me posebno raduje. Hvala što ste ovdje, što smo jedni drugima dio života, posebno pozdravljam naše drage profesore. Želim da se zahvalim u svoje i ime svih nas, Anici, Andru i Krstu, koji su najzaslužniji što smo večeras opet zajedno. I, zapamtite – mi nismo stariji, već samo iskusniji i zreliji. S godinama vrijedimo još više”, kazala je Dabanović.

Poruku generaciji uputila je i Anica Dabović.

“Lijepo je da se vidimo, družimo, podsjetimo na prošla i jače povežemo za buduća vremena, posebno danas kada svjedočimo da su se ljudi otuđili i zaboravili jedni na druge. Ne dozvolimo mi to. Budimo ona ‘stara’ garda koja prkosi novom vremenu i dokazuje da su druženje, razgovor i prijateljstvo jači od mobilnih telefona i društvenih mreža”, istakla je Dabović.

Zaslužni za ono što su bili i što su i danas, jesu i sjajni gimnazijski profesori, od kojih mnogi koji su predavali ovoj generaciji, nažalost, nisu živi. Četrdeset godina mature sinoć su sa svojim nekadašnjim đacima proslavili omiljeni među profesorima – Mira Vučićević, Rajko Ćalasan i Miloje Knežević.