U nedjelju je, na katolički Đurđevdan, u čast sv. Đorđa, srednjevjekovnog zaštitnika grada Bara, održana svečana misa sa predavanjem na ostacima katedrale u starom gradu Baru, nekada najznačajnijeg crkvenog objekta na ovom dijelu Jadrana.
Misu je držao don Kelmend Spaqi, župnik Bara i Zubaca, u koncelebraciji sa don Dejanom Turzom, upraviteljem župe Sutomore i Brce, uz prisustvo vjernika Kotorske biskupije i Barske nadbiskupije i učešće članova hora iz katedrale Svetog Petra sa Topolice.
Mr. Ivan Jovović održao je predavanje – istorijski presjek o katedrali sv. Đorđa u Starom Baru,
“Višedecenijska tradicija obilježavanja Đurđevdana na temeljima stare katedrale, kao i 6. avgusta, kao pomen na pad Bara pod osmansku vlast 1571. godine, predstavlja kolektivnu memoriju, koja osim duhovne svakako ima i kulturološku dimenziju.
Među sakralnim spomenicima srednjevjekovnog Bara izdaja se katedralna crkva posvećena Sv. Đorđu, zaštitniku grada Bara i Barske nadbiskupije. Na osnovu arhivskih i arheoloških istraživanja danas znamo da je podignuta na temeljima ranije stolne tj. biskupske crkve posvećene Sv. Teodoru, koja je izgorjela u požaru, negdje do prve polovine XI stoljeća. Prvi pouzdan pomen katedrale dovodi se u vezu s poveljom pape Klementa III od 8. 1. 1089. godine, kojom dukljansko-barskom nadbiskupu Petru dodjeljuje plašt kao simbol vlasti nad svih 10 biskupija, kao i nad svim samostanima Latina, Grka i Slovena u Dukljanskoj kraljevini. Papa je 1077. godine krunisao Mihala Vojislavljevića na ovom mjestu, a za vrijeme vladavine njegovog sina kralja Bodina, nadbiskupska katedra je iz Duklje premještena u Bar, zbog čega je papskim aktom iz 1089. godine Barska nadbiskupija nasljednik drevne hrišćanske crkve, tj. tradicije počev od IV vijeka, kada se hrišćansko širi na današnji prostor Crne Gore.
Katedrala je tokom svog viševjekovnog trajanja dijelila sudbinu naroda. Upamtila je brojne nadbiskupe, papske poklisare, vladare i njihove izaslanike, pred njom su održavani brojni narodni zborovi i crkveni sabori, čak je u jednom trenutku u XVI vijeku bila utočište barskim plemićima pred naletom obespravljenih pučana. Na ovom mjestu nalazio se nekad Kaptol Barske nadbiskupije.
Posljednji barski nadbiskup koji je u katedrali Sv. Đorđa služio sv. Misu bio je Ambrozije Kapić, gdje je oko 1585. godine, nakon jedne vatrene propovijedi, bio zatvoren od lokalnih osmanskih moćnika, a Osmanlije odlučile da katedralu pretvore u Sultan-Ahmedovu džamiju.
Tokom vjekova džamija je više puta prepravljanja usljed brojnih zemljotresa, mada je za cijelo vrijeme tristogodišnje osmanske dominacije zadržala gotovo u potpunosti konture nekadašnje katedrale uključujući enterijer (natpise, freske i druge crkvene iskaze). Nažalost, nestala je srednjevjekovna arhiva Barske nadbiskupije, kao i brojni spisi nastali u skriptorijumima i bibliotekama ovog grada, uključujući i izvornik Ljetopisa Popa dukljanina.
Prilikom operacija za oslobođenje Bara 1877-78. godine, crnogorska vojska je topovima teško oštetila sve zgrade u gradu, osim džamiju-sultan Ahmetovu na Londži, koja je bila pošteđena ratnih razaranja, jer je u njoj se nalazila privremeno prihvatilište za ranjene turske vojnike i gradsko muslimansko stanovništvo. Nakon predaje grada, tadašnja crnogorska vlast se nemarno odnosila prema ovom sakralnom objektu, vjerovatno ne znajući da je to nekadašnja prvostolna crkva, pretvarajući džamiju u skladište municije, što će se ubrzo pokazati pogubnim. U noći između 21. i 22. januara 1881. godine grom je udario u džamiju i izazvao eksploziju. Potres od eksplozije mogao se porediti samo sa katastrofalnim zemljotresom. Pričinjena je velika materijalna šteta koja se ogleda u totalnom uništenju džamije i teškim oštećenjima na okolnim objektima,dok je u eksploziji živote izgubilo 60 ljudi. Uništenjem ovog reprezantativnog monumenta nestalo je materijalno svjedočanstvo koje govori o civilizacijskom dometu naših predaka.
Zahvaljući barskom nadbiskupu Carlu Pootenu sredinom XIX vijeka prepisani epitafi barskih nadbiskupa iz XI i XII stoljeća, koji spadaju u najstarija književna ostvarenja na latinskom jeziku na crnogorskom prostoru. U znak sjećanja na nekadašnju građevinu, u katedrali Blažene djevice Marije u Gretvi postojao je bočni drveni oltar Sv. Đorđa, koji je stradao u zemljotresu 1979. godine.
Sa gravura iz 1500. i 1571. godine, potom izvještaja barskih nadbiskupa, kao i arheoloških istraživanja, jasno se može uočiti da je katedrala sv. Đorđa imala oblik trobrodne bazilike građene u romanogotskom stilu. Bila je dugačka 20 m, a široka oko 11 m, dok se na jugozapadnom dijelu nalazio četvorougaoni zvonik. Zahvaljujući radu dr.sc. Sava Markovića, po prvi put, 2014. godine stručnoj i široj javnosti prikazana je hipotetička rekonstrukcija katedrale Sv.Đorđa, čiju kompjutersku animaciju su uradili, shodno postulatima informatike, stručna lica iz Austrije, tako da danas imamo vizuru ove crkvene građevine“, istakao je, pored ostalog, mr Ivan Jovović.
On je podsjetio da je 2000. godine bio formiran Odbor za obnovu katedrale Sv. Đorđa, za vrijeme mandata nadbiskupa barskog Zefa Gašija, koji je pozvao lokalne i republičke organe i ustanove da podrže ovu inicijativu.
„Zbog nedostatka sredstava i drugih razloga odlučeno je da se umjesto toga obnovi crkva Sv. Katarine u Starom Baru, što je takođe bila urgentna potreba. Svakako da tadašnja inicijativa i danas obavezuje i crkvu i državu, s obzirom da postojeće stanje zahtijeva humanizaciju ovog prostora“, zaključio je Jovović.
