Prvi maj

Danas je Prvi maj, međunarodni Dan rada. Na taj dan 1886. godine radnici su izašli na ulice da bi zahtijevali opšte prihvatanje osmočasovnog radnog dana.

Čikago je bio centar pokreta. Radnici su tamo mjesecima agitovali za osmočasovno radno vrijeme, i uoči 1. maja njih 50.000 je već bilo u štrajku. Novih 30.000 pridružilo im se sljedećeg dana, to je dovelo veći dio čikaške proizvodnje do zastoja.

Tokom 3. maja, tuča u kojoj su učestvovale stotine izbila je u “Mc Cormick Reaperu” između radnika članova Sindikata, koji su spriječeni da dođu na posao, i onih koji nisu pripadali Sindikatu koje je “Mc Cormick” zaposlio umesto njih. Mnogobrojna i dobro naoružana policija brzo se palicama i vatrenim oružjem umiješala kako bi povratila red. Ubili su četiri člana Sindikata, a povrijeđenih je bilo mnogo.

Pobješnjela zbog zločina policije, grupa anarhista, predvođena Avgustom Spajsom i Albertom Parsonsom pozvala je radnike da se i sami naoružaju, i u utorak uveče (4. maj) učestvuju u masovnim demonstracijama na Trgu Haymarket. Pred sam kraj demonstracija, osoba čiji identitet nikad nije utvrđen (vjeruje se da je u pitanju policijski agent, provokator) bacila je bombu koja je ubila 7 i ranila 67 policajaca.

Gradske i državne vlasti pohapsile su osam anarhista, optužile ih za ubistvo i osudile na smrt. Četvorica su, uključujući Parsonsa i Spajsa, pogubljeni 11. novembra 1887. godine. Svi pogubljeni zagovarali su oružanu borbu i nasilje kao revolucionarne metode, ali njihovi tužioci nisu našli nikakve dokaze da je iko od njih zaista bacio bombu. Duž ulica Čikaga postrojilo se 250.000 ljudi dok je Parsonova pogrebna povorka prolazila gradom, kako bi izrazili svoju posramljenost sudskim promašajem i solidarnost sa nepravedno pogubljenim radnicima.

Na Prvom kongresu 2. Internacionale održanom 1889. odlučeno je: “Prvi maj je zajednički praznik svih zemalja, na kojima radnička klasa treba da manifestuje jedinstvo svojih zahtjeva i svoju klasnu solidarnost”. Od tada se svake godine obilježava 1. maj kao Dan međunarodne radničke solidarnosti.

* * * * *

I ove godine, zbog pandemije su izostali protesti radnika širom svijeta, koji su se organizovali zbog sve manjih prava zaposlenih i pada životnog standarda.

Share.

Comments are closed.