Ansambl Gradskog pozorišta sinoć je pred punom salom Doma kulture izveo predstavu “Pogled s mosta”, rađenu po drami američkog književnika Artura Milera, u režiji Milana Karadžića.
Poznata glumačka imena i način na koji su izveli predstavu u trajanju od sat i po vremena, oduševila su barsku publiku koja je aktere pozdravila višeminutnim aplauzom i vraćanjem na bis.
Priča je smještena u vrijeme Velike ekonomske krize u Americi 1929, a govori o Ediju Karboneu, lučkom radniku na bruklinskim dokovima, koji živi u sicilijanskoj emigrantskoj zajednici sa suprugom Bitris i njenom sedamnaestogodišnjom sestričnom Ketrin, kojom je Edi opsjednut. Zaplet nastaje kada u njihovu kuću dođu rođaci iz Italije, a Edija obuzima strah od Ketinog zaljubljivanja I odlaska. Ovaj komad prikazuje muke radničke klase i breme časti, jedino što im je ostalo, jer na taj način preživljavaju i moraju da nađu nešto za šta će da osjete da su živi i da su dio ovog svijeta.
Mladen Nelević, koji u predstavi igra Edija, kazao je da je ovo svevremenska priča, te da nije bitno što se događa u Americi i što su emigranti iz Italije, jer se tiče isto toliko i nas: “Priča je bliska svima, pogotovo ako se dobro uradi i ako publika zavoli likove kao što je barska publika pozdravila predstavu, što me raduje. I sa dobrom režijom i dramatizacijom mislim da smo uspjeli da napravimo jedan komad od sat i po vremena da publika uživa”.
On je prokomentarisao i lik kojeg tumači – čovjeka opsjednutog ženinom sestričinom, ljubavlju koja se kreće između očinske i strastvene. “Ne valja kada ima previše ljubavi u nečemu. Treba da je ima, ali kad je previše to nije dobro. Treba voljeti normalno i ničega ne treba da bude previše, čak ni novca, jer to iskvari ljude. Postaje sumnjivo zašto on nju baš toliko voli, što prelazi granice normalnog, a kada se pređu te granice, vjerovatno nastaje tragedija”, objasnio je Nelević, kazavši da su na stvaranju ovog komada svi odlično radili, te da su učili jedni od drugih.
Oduševljenje nakon uspješno odigrane predstave nije krio ni Dejan Đonović, istakavši da mu je “puno srce jer je sala bila popunjena do posljednjeg mjesta”. Đonović je kazao i to da nije bio u prvoj postavi, već da je zamijenio Bora Stjepanovića koji je izrazio želju da izađe iz predstave.
“To je za mene predstavljalo veliku odgovornost, obavezu, ali i čast da se borim sa ovom ulogom koju je on tako divno uradio. Kad je Boro Stjepanović radio ovu ulogu, već je završio sav posao i za mene, pa prosto nisam mogao da tražim drugi put i način jer je on to uradio izvanredno. Bilo je besmisleno da ja na bilo koji način nešto mijenjam”.
U predstavi, osim što glumi advokata, Đonović ima ulogu i pripovjedača. “Ova predstava je zaista višeslojna, ona se obraća svim generacijama i nisam siguran da će skoro prestati da bude aktuelna. Ona predstavlja ozbiljan tekst koja govori o ljudima sa dna, a svi možemo biti na dnu. Čovjek je stalno u rascjepu, bori se sa sobom, svojim predrasudama i navikama, sa onim što očekuju drugi od njega. Šta bi bilo kad bismo malo bolje i kvalitetnije živjeli, da li bismo zaboravili neke stvari kao što je čast… Te etičke norme se mijenjaju, izboriti se sa sobom i svojim emocijama nije lako. Vrlo je kompleksna i aktelna tema, zato sam srećan što sa dragim kolegama imam priliku da dijelim scenu i da pričamo jednu izvanredno napisanu priču, izrežiranu od strane Milana Karadžića”, istakao je Đonović.
Mlada glumica Marija Đurić u predstavi igra sedamnaestogodišnju Ketrin. Ona je napravila paralelu tog vremena sa današnjim načinom života. “Ako ništa drugo, sve češće se govori kako se generacije mijenjaju. Igram lik Ketrin koja ima 17 godina I koja pokušava da se odupre i postane samostalna. Pokušava da se osamostali, ali ne ide joj tako dobro, u međuvremenu se i zaljubljuje, i mnogo teže nego današnja omladina postiže svoj cilj i slobodu” kazala je Đurić sa nadom da će ponovo ubrzo zaigrati na barskoj sceni.
Osim Mladena Nelevića, Dejana Đonovića i Marije Đurić, u predstavi igraju Ivana Mrvaljević, Emir Ćatović, Željko Radunović i Vule Marković. Pored reditelja Milana Karadžića, autorski tim još čine: dramaturg Nebojša Bradić, koji je realizovao i idejno rješenje scenografije, kostimografkinja Dragica Laušević, koreografkinja Slavka Nelević koja je sa Karadžićem uradila i izbor muzike, lektorka Dubravka Drakić i korepetitorka Vjera Nikolić. Tekst je preveo Đorđe Krivokapić.
