Gošća emisije “Sunčanom stranom ulice” bila je Vesna Radonjić, psihološkinja iz barskog Biroa rada. Fokus razgovora, koji je vodila Vjera Knežević Vučićević je na aktuelnom momentu – sezonskom zapošljavanju.
RB/BI: Koliko Barana prema poslednjoj evidenciji traži posao posredstvom Biroa rada?
Radonjić: Imamo ukupno 1.122 lica na evidenciji barskog Bira rada.
RB/BI: Svakako je zanimljiv podatak kakva je struktura nezaposlenih, koja zanimanja su deficitarna, a u kojim branšama vlada veća ponuda od potražnje?
Radonjić: S obzirom da mi živimo na moru, zanimanja koja se traže su vezana upravo za turizam i ona su deficitarna. Svake godine imamo pripremu za sezonsko zapošljavanje koje bukvalno traju od početka godine. Konkretno, od prvog februara organizujemo niz aktivnosti koje sve imaju za cilj da sezonsko zapošljavanje bude što uspješnije, pa nastojimo da animiramo što više lica sa evidencije da prihvate sezonske poslove. To je ono što je sigurno zapošljavanje u našoj opštini. Čitava Crna Gora ne može da podmiri potrebe sezonskog zapošljavanja na našem primorju. To je priča koju svi odavno znaju. Na evidenciji sa prvim i drugim stepenom imamo 382 lica, sa trećim stepenom 189 i sa četvrtim stepenom 309 lica. Svi oni, ako žele mogu da rade tokom sezone, jer kod sezonskih poslova kao što su pomoćni radnik u kuhinji, rad u trgovini, struka nije bitna. Oni koji imaju sedmi stepen i viši, teže prihvataju sezonske poslove. Kod lica koja imaju četvrti stepen i ispod toga, najvažniji momenat njihove motivacije je da li su spremni da se upuste u sezonski rad. Ako su imaju ispod 50 godina, ali i stariji, ako imaju isustva i voljni su, radimo sa njima u sklopu onoga što zovemo priprema za sezonsko zapošljavanje. Ove godine sam baš konkretno ja to radila, tako da raspolažem podacima dobijenim kroz grupno informisanje naših nezaposlenih, kako izgleda sezonski rad, šta mogu da očekuju, kakav je odnos sa poslodavcem. Imamo ulogu i posrednika, zato što puno poslodavaca oglašava potrebu za radnom snagom. Kroz to grupno informisanje je prošlo oko 160 lica, a pored toga smo radili i informativno motivacione seminare. To je jednodnevni seminar, radionica koja traje po nekoliko sati, a realizuje se kroz brojne aktivnosti – vježbamo razgovor sa poslodavcem, situacije na poslu… Najbolji odaziv je od strane mlađe generacije koja je spremna da radi.
RB/BI: Da rezimirano – jeste li zadovoljni učinkovitošću tih programa i aktivnostima koje Zavod za zapošljavanje, i u sklopu njega i Biro rada Bar, realizuje sa ciljem smanjenja broja lica bez posla?
Radonjić: Što se tiče nas koji radimo ovdje u Birou, mogu da kažem da se svi, a naročito koleginice na pozicijama savjetodavaca nezaposlenima, maksimalno trude i daju sve od sebe da animiraju sve sa evidencije. Naravno, osobama koje imaju neku vrstu invaliditeta, ne možete ni pomenuti, a kamoli ponuditi, sezonski posao. Od februara smo imali 26 selekcija za poslodavce i većina je bila upravo za sezonske poslove. Kada nam se poslodavac obrati, odmah kontaktiramo stranke i obavjestimo ih da je posao dostupan.
RB/BI: Koja je najveća barijera tokom pokušaja da se dođe do posla?
Radonjić: Što se tiče sezonskih poslova, ko je voljan da radi, ne postoji barijera. S druge strane, zbog strukture nezaposlenih lica, veliki broj sa naše evidencije više i ne želi, niti je spreman da ulazi u sezonske poslove. Što se tiče dugoročnijih poslova, barijera je što se najviše oglašavaju neka medicinska zanimanja. I ranije kada sam gostovala u tvojoj emisiji, pričale smo o obrazovanju. Tada sam se bavila mladima i profesionalnim usmjeravanjem. Ono što se nama desilo jeste inflacija visokog obrazovanja, naročito što se tiče društvenih smjerova, pa na evidenciji imamo oko 240 lica sa sedmim stepenom. Od toga su 177 žene. Pitanje je da li se žene više odlučuju da se školuju, ili je među onima koji su završili sedmi stepen obrazovanja ženama teže da dođu do posla, jer imaju porodicu, ili ih i neki drugi faktori sprječavaju da dođu do zaposlenja. Mi kroz statistiku taj podatak ne možemo imati, ali mislim da je i jedno i drugo.
RB/BI: Da li se i dalje srijećete sa situacijom da su lica koja su na evidenciji prijavljuju na Biro rada samo zbog benefita koje time dobijaju, pa kada im ponudite priliku da rade, oni to odbiju, smišljaju razloge protiv?
Radonjić: Naravno da da, mi imamo vrlo blisku saradnju sa Centrom za socijalni rad i baš sam ove godine ja imala taj zadatak. Dobila sam spisak nezaposlenih lica koji su na našoj evidenciji, a ujedno su i korisnici MOP-a. Većinu lica sa tog spiska sam pozvala na razgovor da popričamo šta je to što možemo da uradimo, šta je to što mi nudimo, a šta oni sa svoje strane traže, ne bi li se „pomjerili s mjesta“ i izmjestili iz pozicije u kojoj su, iz njihovog „mindset“-a (načina razmišljanja, gledanja na stvari).
RB/BI: Kako ih motivišete, šta radite?
Radonjić: Ono što je glavna stvar je da procedura vraćanja na to pravo sada vrlo olakšana. Bojazan da neće moći ponovo da steknu pravo da budu korisnici MOP-a je jedna od glavnih prepreka. To mi je potvrdila i koleginica iz Centra za socijalni rad. Struktura tih porodica je da obično muž privređuje radeći „na crno“ čime obezbjeđuje porodicu. Obično naprave računicu i procijene da bi, kada bi se zaposlili izgubili ta primanja i benefite, a „u plusu“ bi bili oko 50 eura zbog kojih nisu voljni da izgube pravo. Potrošila sam veliku energiju da ih uvjerim da će ga lako vratiti. U pitanju su radno sposobni muškarci i žene. Kod žena sam primijetila da ne rade jer smatraju da je njihov zadatak da brinu o porodici. Pokušala sam da im dam do znanja da se isplati da rade od juna do oktobra, pa da se nakon toga vrate na Biro rada i u roku od nekoliko dana, ponovo ostvare pravo na isplatu nadoknade iz oblasti MOP-a.
RB/BI: Ali, ne svodi se posao isključivo na materijalnu dobit.
Radonjić: Ti znaš da je profesionalno usmjeravanje moja prava ljubav i da ja to radim s mladima. U čovjekovom životu postoje dvije sfere – jedna je porodična, a druga je poslovna. Mladima uvijek kažem da posao biraju kao što biraju partnera – ako se ne bira srcem onda prije ili kasnije (a uvijek se desi prije) čovjek uvidi da je pogriješio.
RB/BI: Pričali smo o licima sa vaše evidencije. U kojim oblastima i na koje barijere se najviše žale poslodavci?
Radonjić: Od februara je oglašeno oko 110 oglasa za sezonsko zapošljavanje, s tim što kada se donese jedan oglas, to može da bude više radnih mjesta. Do 10. juna se oko 140 lica zaposlilo sezonski, s tim što smatramo da je taj broj sigurno veći, jer kako je državna uprava umrežena, dobijamo podatke iz Uprave prihoda kome je otpočelo osiguranje, odnosno kome je počeo radni odnos. Međutim, u poslednje vrijeme ta konekcija ne radi kako bi trebalo, tako da podatke iz Uprave prihoda ne dobijamo. Poslodavci imaju svoj interes i traže nekoga ko će sezonski da prihvati sve uslove koje sezona nosi. To su uslovi koji se najbolje podnose u nekom mlađem dobu. Prije nekoliko dana sam razgovarala sa klincima koji rade na ovdašnjoj plaži. Puni su entuzijazma i veseli. Kažu da im nije ni vruće, druže se, vrijeme brzo prođe. Možda će drugu priču pričati u avgustu… Kada sam dolazila u Radio Bar čula sam sa vaših talasa jednu divnu pjesmu „Prljavog kazališta“ (baš volim Radio Bar zbog sjajne muzike) „Sve je lako kad si mlad“. Mislim da (ovo je moje lično mišljenje) sezonski poslovi mnogo više pašu ljudima koji se još nisu profesionalno isprofilisali, pa su oni način da uđu u proces rada, u smislu da ojačaju samopouzdanje, da potvrde sebi da mogu, jer ih kroz proces obrazovanja, u stvari, uljuljkujemo i šaljemo informacije da ne mogu, da će biti na testu, da će biti ispitivani, tako da stalno imaju negativni feedback. Oni na svijet odraslih gledaju kao na neki bauk, plaše se kako će se snaći, kako će izaći na kraj sa svim što donosi svijet odraslih. Vidim da se klinci koji ranije krenu da rade sezonske poslove, na taj način „kale“, odnosno stiču zdravo samopouzdanje i sebi dokazuju da mogu. To sticanje zdravog samopouzdanja je od ključne važnosti za sve ostalo u životu, jer kad je samopouzdanje na staklenim nogama, onda će ono da se kad-tad, slomi.
RB/BI: Kakva je saradnja sa lokalnom zajednicom, možda prije sa lokalnom upravom u Baru? Imate li podršku, neke zajedničke projekte, znam da ste prethodnih godina dosta dobro sarađivali, kakva je sad situacija?
Radonjić: Vrlo sam zadovoljna stvarima koje radi lokalna samouprava, mislim da se zaista trude. Mi smo u poziciji da smo državni resurs, Biro rada nema moć da donosi odluke. Odluke se donose u centrali i kasnije sprovode po područnim službama. To što nemamo samostalnost, naš je vrlo ograničavajući faktor.
RB/BI: Kako se i da li se uopšte možete izboriti sa tim u praksi?
Radonjić: Sve aktivnosti koje radimo u smislu pripreme, obuke za nezaposlene, prekvalifikacije, dokvalifikacije, treba da se odrade prije maja, jer tada kreće sezona, pa ne možemo više da se bavimo tim stvarima, već se fokusiramo na ono što je udarno.
RB/BI: Dakle, pripremu za sezonu počinjete od februara?
Radonjić: Jeste, zato što je to glavni proizvod u našoj opštini. Da smo kao Biro samostalniji, imali bismo mnogo bolju saradnju sa lokalnom samoupravom jer, što je organizacija manja, ona je fleksibilnija. Ako veliki brod ide prema grebenu, ne možete da ga zaustavite, a ako je mali, lako će da se okrene. Manevri su mnogo lakši kad ste manji. Kada bi imali tu vrstu samostalnosti, mislim da bi naša saradnja sa lokalnom samoupravom i sa svima na lokalnom nivou bila mnogo bolja, jer radimo sa lokalnim ljudima i poznajemo njihove potrebe.
RB/BI: Organizovali ste Sajam sezonskog zapošljavanja. Kakvo je bilo interesovanje?
Radonjić: Jeste, to je jedna od aktivnosti koju smo odradili sa lokalnom samoupravom i bila je sjajna. Ove godine je posjećenost bila nešto manja, ali to nam je bila vrlo korisna informacija da sljedeće godine pristupimo sa više „frontova“.
RB/BI: Da bude malo jača kampanja, možda?
Radonjić: Upravo to sam htjela i da zamolim Radio Bar, kao infornativnu kuću, da nam izađete u susret, pa da ta medijska kampanja krene ranije, da mladi ljudi koji imaju priliku jer žive u gradu mogu lagano da dođu. Sezonsko zapošljavanje je mladima sjajna prilika da uđu u svijet rada. S tim ciljem smo i započeli priču „Sajam sezonskog zapošljavanja za mlade“ prije tri godine. Tokom juna ćemo imati sastanak, jer postoji lokalni tim za sprovođenje lokalnog plana akcije za mlade. Osim medijske podrške, ja sam voljna i da mladima koji se odluče za sezonske poslove, održim prezentacije o benefitima za njihovo samopouzdanje.
RB/BI: Vesna, za kraj ovog razgovora, zamoliću Vas za smjernice, kako da se budući sezonski radnici prijave, i da podsjetimo koje je radno vrijeme Biroa sa strankama?
Radonjić: Naše radno vrijeme sa strankama je od osam do 14 časova, s tim što je od 11 do 11:30 pauza. Takođe, svako ko je zainteresovan, dovoljno je samo da kupi radnu knjižicu u knjižari i da je u Građanskom birou ovjeri, apotom odnese poslodavcu.
RB/BI: Koja je donja granica da se mlada osoba prijavi da radi tokom sezone?
Radonjić: Navršenih petnaest godina.
