Gost “Promenade četvrtkom” bio je Ranko Aligrudić, naš Baranin, vd direktora Fonda PIO CG.
RB/BI:Pretposlednjeg dana 2023. u Skupštini Crne Gore, usvojen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o PIO. Koje su to osnovne novine koje predviđa ovaj zakon?
Aligrudić: Dvije su osnovne novine. Jedna je da se popuni pravna praznina koja je nastala nakon odluke Ustavnog suda koji je poništio član 17, stav 1, Zakona o PIO, a koji je regulisao prava na penziju u različitim uslovima, za žene i za muškarce. Bilo je 64 godine za žene, 66 godina za muškarce, sada, s novim izmjenama i dopunama zakona o PIO, ta granica je 65 godina i za žene i za muškarce. To je ključna novina. I druga je: povećanje najniže penzije na 450 eura. To je krucijalna stvar iz razloga što je nekih 74.000 korisnika penzije obuhvaćeno upravo ovom izmjenom Zakona PIO.
RB/BI: Dakle, žene i muškarci su izjednačeni, ipak ima li kakvih olakšica kad je u pitanju ovaj takozvani nježni, odnosno slabiji pol? Prije svega to mislim zbog rađanja djece?
Aligrudić: Kako da ne, i do sad su bile na snazi prelazne odredbe vezane za uslove za penzionisanje, kada su u pitanju žene. Uslov da žene mogu poći u penziju prije ovog roka od 65 godina (koji je dat za žene i za muškarce), jeste da žene mogu poći u penziju sa navršenih 62 godine i devet mjeseci u ovoj kalendarskoj godini i najmanje 15 godina staža, odnosno, sa navršenih 37 godina i devet mjeseci staža, i najmanje 57 godina i devet mjeseci života.
Za muškarce prijevremena starosna penzija, znači sa umanjenjem, za svaki mjesec života koji imaju manje od zakonom propisanih uslova, a koji su sada 65 godina života (umanjenje je 0,35 odsto), uslov je da u ovoj godini imaju 62 godine i 10 mjeseci života i najmanje 15 godina staža. Da ne zaboravim da je izmjenama i dopunama Zakona o PIO ostala na snazi Odredba da korisnici mogu poći u penziju ukoliko imaju navršenih 40 godina staža osiguranja, ali najmanje 61 godinu života. Pritom, dodat je još jedan stav koji kaže da osiguranici, znači žene i muškarci koji imaju 40 godina efektivno provedenih staža osiguranja, mogu poći u penziju bez obzira na godine života. Znači, tu nema ograničenja kada je u pitanju starosna dob.
RB/BI: Dobio sam sijaset pitanja kada sam najavio da ćete biti gost u „Promenadi“. Evo jednog: kad žena koja danas ima 35 godina radnog staža i 58 godina života, može da ode u prijevremenu penziju?
Aligrudić: Za žene nema prijevremene penzije. Znači, ovi uslovi o kojima sam govorio kao prelaznim odredbama, to nije prijevremenost nego je prelazni period kada žene mogu da pođu u penziju prije ispunjenja ovih opštih uslova. Za muškarce je prijevremena penzija i ona podrazumijeva umanjenje, u startu, 0,35 odsto za svaki mjesec, od propisanih godina života. Znači, ova gospođa je daleko od ostvarenja prava na starosnu penziju i po godinama staža i po godinama života. Moraće da radi još najmanje tri ili četiri godine. Ja sam pomenuo uslove, a da pomenem sad ovaj dio koji nju možda interesuje. U konkretnom slučaju: 37 godina i devet mjeseci staža i najmanje 57 godina i 9 mjeseci života u ovoj godini. Dogodine je to za tri mjeseca više, a odnosi se i na jedan i na drugi uslov. Tako je i one sledeće, dakle za još tri mjeseca više; ona bi morala da prati, da vidi kad bi to stiglo, kad bi se otprilike ispunili ti uslovi, a neće biti u narednih tri, četiri godine.
Slušateljka: Htjela sam samo da pitam, pod kojim uslovima, žena u slučaju smrti supružnika može da naslijedi njegovu penziju?
Aligrudić: Po sada važećim propisima, supruga umrlog korisnika penzije može da ostavi pravo na penziju ukoliko ima navršenih 52 godine života.
RB/BI: Dvoje naših Amerikanaca pitaju šta im treba od dokumenata da bi imali penziju za ono vrijeme za koje su radili u Crnoj Gori. Imaju 12, odnosno 13 godina radnog staža u Crnoj Gori. Mogu li da dokupe koju godinu radnog staža ili nešto slično?
Aligrudić: Nažalost, ako je tačno da oni imaju 12 ili 13 godina, neće moći da ostvare starosnu penziju. Mi sa Amerikancima nemamo sporazum o socijalnom osiguranju, a 12 godina ili 13 godina nisu dovoljni da bi mogli da ostvare pravo na starosnu penziju. Da imaju 15 godina ili da imaju iz neke druge države s kojom imamo sporazum, još te tri ili četiri godine, onda bi mogli da ostvare pravo na srazmjerni dio penzije za ovaj dio staža. Ovako, nažalost, nemaju pravo.
RB/BI: Sad pitanje za jednog čovjeka kojeg prilično dobro znam. Taj čovjek ovog ljeta puni 65 godina, a ima 37 godina radnog staža. Sa 65 godina može da ide u penziju, a može da radi do 66 godina. Ovo prvo je po Zakonu o radu, a ovo drugo je po Zakonu o PIO. Da li mu se umanjuje penzija ako produži da radi još godinu?
Aligrudić: Potpuno ste u pravu, zakon o PIO reguliše pravo na penziju, starosnu, invalidsku, porodičnu, čak i ovu prijevremenu. A Zakon o radu i državnim službenicima i namještenicima reguliše prestanak radnog odnosa po sili zakona, 66 po Zakonu o radu, 67 o Zakonu o državnim službenicima i namještenicima. Još uvijek to nije usaglašeno kao starosna dob, ali to su propisi koji regulišu pitanje prestanka. Zakon o PIO propisuje pravo na penziju i to kao mogućnost. Ovih 65 godina sada propisanih, znači da osiguranik koji radi može, kad ispuni taj uslov, da pođe u starosnu penziju, ali ne mora. Može da ostane da radi. Inače, intencija nadležnih ministarstava, Vlade, Fonda PIO, jeste da ljudi što više i što duže ostanu na tržištu rada. Veći su nam doprinosi za PIO, znate da kod nas važi sistem međugeneracijske solidarnosti, i da sada zaposleni iz tih doprinosa se isplaćuju penzije penzionera koji su ranije pošli u penzoiju. Tako da nam je stalo da što više ljudi uplaćuju doprinose za PIO. A umanjenje penzije za tih 12 mjeseci ako ne produži rad je zanemarljivo malo.
RB/BI: A ona žena koja treba da čeka još tri ili četiri godine do penzije, da li može da prekine radni odnos i da doplaćuje do penzije te godine još koje joj nedostaju, pa da na osnovu toga poslije stekne pravo na penziju?
Aligrudić: Otkupa staža nema. To je bilo u jednom periodu kad smo imali velikih problema, kad su firme bile u problemima pa su prestajale sa radom, otvarao se stečaj, gasile se firme, pa je tada država omogućavala otkup staža. Toga odavno nema u sistemu PIO. I neće ga sigurno ni biti.
RB/BI: Da li onaj ko ima 40 godina staža osiguranja, a manje od 65 godina života, može nastavi da radi i do kada?
Aligrudić: Može da nastavi da radi poštujući Zakon o radu i Zakon o državnim službenicima i namještenicima, do 66 odnosno do 67 godina života. I da kažem još jedan benefit koji bi imao taj osiguranik. Fond PIO, shodno zakonskim propisima, uvećava staž ostvaren preko 40 godina za 40 odsto.
RB/BI: Osiguranik, žena, stiče pravo na starosnu penziju izuzetno od osnovne odredbe kada navrši 40 godina staža osiguranja, pa tako u ovoj godini, žene koje imaju 37 godina i 9 mjeseci staža osiguranja, i 57 godina 9 mjeseci života, mogu ići u starosnu penziju. Ukoliko iskoriste to pravo, za koliko će im penzija biti manja od one koju bi primile za puni radni staž?
Aligrudić: Mi više nemamo klasični puni radni staž, to smo uzimali žargonski, to je bilo nekih 40 godina. Ranije, do 2003. godine je bio drugačiji način izračuna penzije, a sada smo prešli na bodovni sistem i na švajcarsku formulu izračuna visine penzije, gdje su tri osnovna parametra. Prvi parametar je dužina staža, znači generalno, što duži staž – to bolja penzija. Pričamo, recimo o dva osiguranika koji imaju identične ostale podatke, ali se ovdje razlikuju, ovaj koji ima malo duži staž, pa makar neka je jedan jedini dan duži, on će imati sa 0,0000 ne znam koliko, imaće veću penziju. Znači dužina staža bitno opredjeljuje visinu penzije. Drugi dio su lični koeficijenti. Lični koeficijent je vaš odnos, vaše plate, u odnosu na prosječnu platu na nivou Crne Gore iz tih godina, i onda se uzima prosjek za godine koje se uzimaju za penzijski osnov. Znate i vi da se jedna četvrtina najnepovoljnijih godina sada izuzima iz izračuna penzijskog osnova. Od ovih ostalih se pravi prosječan lični koeficijent i on se utvrđuje po drugom parametru, to znači, što bolja plata, što veća ulaganja, znači što više odbijanja od doprinosa za PIO, je mnogo bolje za visinu vaše penzije. I treći parametar je vrijednost penzije za jedan lični bod, a on je jednak za sve. To Upravni odbor Fonda PIO donosi odluku, na osnovu koje se utvrđuje koliko ta vrijednost penzije za granični bod iznosi.
RB/BI: Šta znači poseban staž, i zbog čega je on važan?
Aligrudić: Sad možete da primijetite da je u našim propisima i definisano kao uslov, staž osiguranja. Imate penzijski staž, i staž osiguranja. To su dva različita instituta. Staž osiguranja je onaj za koji je plaćen doprinos. Poseban staž je staž za koji nije plaćen doprinos, ali se priznaje iz nekih razloga značajnih za društvo, državu, korisnika osiguranika, poseban staž za žene. Žene dobijaju po šest mjeseci za svako rođenje djeteta, to je poseban staž. Ranije je to bilo poseban staž ostvaren u onim ratnim rezervama ’91, ’92, u onoj ratnoj NATO rezervi ’99 godine, ratnom zarobljeništvu, poslije rata.
RB/BI: Da li se u poseban staž računa što sam bio u vojsci, iako nisam bio zaposlen u to vrijeme?
Aligrudić: Nema to nikakve veze, računa se kao poseban staž za muškarce, to je pravljena određena kompenzacija, jer je ženama dato ovo što sam pomenuo po osnovu rođenja djeteta šest mjeseci za svako rođeno dijete. Znači, kad se stekne uslov po opštim propisima onda se dodaje ovaj staž za izračun penzije i u svakom slučaju taj koji ima poseban staž, njemu će penzija biti povoljnija po osnovu toga da li ima godinu recimo vojske ili ima dvoje, troje ili četvoro djece pa po osnovu toga ima šest, 18, 20, 24 mjeseca…
RB/BI: Kad zaposleni po sili zakona mora da ode u penziju?
Aligrudić: Sad moramo da napravimo razliku jer ovakvo pitanje ne ide. Penzija se ne ostvaruje po sili zakona. Prestaje radni odnos po sili zakona. Penzija je lično pravo. Da li će neko kad stekne uslov za penziju da ga iskoristi, to je stvar njegove dobre volje. Znači, on može od onoga momenta kad ostane bez posla da se naljuti na Fond PIO, na državu, na mene lično, i da kaže: „Neću u penziju.“ Znači, to je u stvari lično pravo, od njegove volje zavisi. Prestanak radnog odnosa po sili zakona reguliše Zakon o radu, i Zakon o državnim službenicima i namještenicima. Pravo na penziju vam omogućava da ostvarite pravo na penziju, a ovu distinkciju sam pomenuo jer moramo da pravimo razliku, nisu je pravili čak ni mnogo stručniji ljudi vezano za odlazak u penziju sudija, prestanak sudijske funkcije. Ne vodeći računa da je Ustavom propisano da jedan od uslova prestanka funkcije za sudije (za sudije čak i Ustavnog suda) jeste ispunjenje uslova za starosnu penziju. Znači, tamo su sa jednom neprecizno definisanom odredbom vezali to za ispunjenje uslova za penziju i tako se kaže ne odlazi u penziju, nego „prestaje funkcija“. Što je velika razlika. I ti ljudi su po pravilu mogli da ostanu u tim institucijama do ispunjenja ovih uslova, 66 po Zakonu o radu i 67 državni službenici, odnosno namještenici. Međutim, to se odmah povezivalo sa ispunjenjem uslova za penziju i sa odlaskom u penziju. I bukvalno su ti ljudi poslati u penziju, a nisu trebali. Trebalo je samo da im prestane funkcija na koju su imenovani, a da onda oni traže neko svoje pravu u okviru institucije u kojoj su radili.
RB/BI: Malo komplikovano, ali idemo dalje. Kako će se obračunavati porodične penzije, da li će se, kao i do sada, umanjivati kao postotak po broju članova domaćinstava, ili i one ne mogu da budu manje od 450 eura?
Aligrudić: Zakon garantuje i korisnicima porodičnih penzija, ukoliko njihova porodična penzija bude manja od 450 eura, da im se isplaćuje iznos od 450 eura. Znači, kao i do sada, jedan član porodičnog domaćinstva ako ima pravo na porodičnu penziju, ima pravo na 70 odsto od penzije pokojnika.
Najnižu penziju od 450 eura primaće 74.000 penzionera. Ali, zakonom je precizirano da se korisnicima najniže penzije na dan 1. septembra 2023. godine, znači kada je najniža penzija bila 296,35 eura, neće uvećavati penzija u naredne dvije godine. A penzija u intervalu od 296,35 do 450 će se uvećavati, ali će im se isplaćivati 450 eura sve do onog trena dok sa uvećanjem oni ne pređu taj iznos.
Slušalac: Evo već 15 godina radim u jednoj firmi, s tim što su mi dvije godine uskraćene od strane njihove agencije u Podgorici. Šta da radim?
Aligrudić: Morate da znate da Fond PIO priznaje samo onaj staž za koji postaje dokazi da je uredno plaćen doprinos. Znači, ukoliko te dvije godine nisu uplaćene, vi morate to da regulišete, naravno i uz pomoć državnih organa: Inspekcije rada, Poreske uprave, ali se to mora regulisati. Obveznik uplate doprinosa je firma u kojoj ste radili. Morate vidjeti sa firmom s kojom radite da vam se taj doprinos uplati ili taj staž izmiri.
Slušalac: Od svoje 24. godine radim kao trgovac. Sa 26 godina staža, da li imam pravo za penziju? Imam 40 godina života.
Aligrudić: Ne, još ste daleko od starosne penzije. I po godinama staža i po godinama života, nemojte da žurite.
RB/BI: Ima li Fond PIO para da 20. februara isplati sve ove penzije od 450 eura za 74.000 penzionera?
Aligrudić: Za Fond PIO, za menadžment Fonda PIO, za mene lično, velika je sreća da je država garant isplate penzija. Mi smo u ovoj prošloj godini imali jako dobar ostvaren prihod po osnovu izvornih prihoda Fonda, po osnovu doprinosa za PIO. Znači, više smo nego iznenađeni da se stvarno radi o velikom iznosu koji je ostvaren putem doprinosa za PIO. Ovdje imam podatak koji ću iznijeti: 520 miliona i 224 hiljade eura je faktički izvorni prihod Fonda PIO. To je 91,97 odsto od potreba Fonda PIO vezano za isplatu penzija. Deficit Fonda PIO, ono što je faktički uzeto iz državnog budžeta, jeste 45 miliona i 448 hiljada, odnosno 8,3 odsto. Ako znamo da je u pretprošloj godini bio 17,4, a da je u onoj godini tamo bio 21,4, ovo je nikada bolji ili nikada manji deficit Fonda PIO. Mi smo planirali sa Ministarstvom finansija i rada i socijalnog staranja budžet za ovu godinu i on je drastično uvećan, iznosi 743 miliona eura. U odnosu na 569 miliona, koliko je bio u prošloj godini, nakon rebalansa od 25 miliona, to je drastično uvećanje. Penzioneri ne moraju da brinu, što se tiče para biće penzija, jer još jednom ponavljam: država je ta koja ih garantuje.
RB/BI: Znači, biće i 20. marta, i 20. aprila, itd. A moram da Vas pitam ovo, kako prvi čovjek Fonda PIO reaguje na povremene konstatacije da je ova mjera malo i diskriminatorska u odnosu na one koji su, recimo, imali penziju 465 eura, odnosno da su ih stigli oni sa penzijom od 200 i nešto eura? Kako vi to komentarišete?
Aligrudić: Ja ću se ponoviti sa pozicije koju obavljam: moram da se radujem svakom povećanju penzija, bez obzira kako je ono bilo definisano i koji odsjek penzionera obuhvata. Znači, radujemo se svakom povećanju penzija. Mi ovo ne bi nazvali diskriminacijom, jer radi se ipak o 74.000 penzionera, odnosno 2/3 ukupno penzionera u Crnoj Gori kojima se ovom mjerom poboljšava standard. Tako da ne možemo reći da je riječ o diskriminaciji, ali da se pravi određeni nesklad, pravi se. Jer, ipak dalo se povećanje jednoj kategoriji penzionera, a opet drugi nisu dobili ništa ili su makar mogli dobiti u nekom manjem iznosu. Međutim, šta je tu je, mi smo u obavezi da primjenjujemo ovu normu. I među ovom grupom penzionera ima onih koji imaju ono što mi žargonski kažemo „puni staž“. Nažalost, to su bili ljudi koji su radili u propalim firmama, firmama koje su pošle rano u stečaj, firmama kojima je Vlada povezivala staž ili one isplaćivale na minimalac.
Ne možemo govoriti o diskriminaciji, ja to tako ne bih nazvao, ali razumijem i ljutnju onih kojima su se bukvalno približili ovi koji imaju mnogo manje staža, da su manje godina ulagali ili manji iznos ulagali u Fond PIO.
RB/BI: A gdje su tu majke sa troje ili više djece?
Aligrudić: Majke sa troje ili više djece nam se sada vraćaju. Nekih 4.200 majki je od prošlog 1. aprila napustilo Fond PIO i prešlo na novčanu naknadu (tada i sada iznosi 326 eura), sad sa ovih 450 eura to je drastična razlika u korist penzije. Sve one nam se vraćaju, ili su nam se već vratile. Pravo na penziju je lično pravo, stečeno pravo, niko im ga ne može oduzeti, one mogu da raspolažu sa iznosom, one su samo obustavile isplatu penzija, sad se vraćaju i traže da im aktiviramo tu isplatu penzija i mi to već radimo.
RB/BI: Pretpostavljam da ni tu nema nikakve diskriminacije – majke koje su bile na birou nekih 30 godina i podizale djecu i ove majke koje su radile 30 godina, isto podizale djecu, a sad su barabar s penzijama?
Aligrudić: Tu ću se suzdržati od komentara, jer to nije dio sistema PIO. Riječ je o naknadi, to je u nadležnosti Centara za rad i Ministarstva rada i socijalnog staranja, nije moje da komentarišem. Neću iznositi lični stav. I Ustavni sad je jednom dao ocjenu svega toga, ja sam negdje ugrabio da vidim da je ponovo pokrenuta inicijativa za ocjenu ustavnosti i ovog novog Zakona o obeštećnju za majke sa troje ili više djece. Njihove se naknade ne uvećavaju, što je malo simptomatično. Te naknade ostaju na istom, morate da znate da se i nekoliko onih koje su bile u penziji i prije ovog uvećanja penzija već vraćalo u penziju, upravo iz razloga što nisu mogle da ostvare pravo na kredit, na neke subvencije, na odmor i oporavak koji koriste penzioneri, itd. Tako da nisu bile baš mnogo privilegovane. A da je i tu bilo mnogih nelogičnosti, bilo je. Evo vi ste pomenuli jednu od njih, te koje su bile na biroima rada, krajnje neobično, ali to je tako.
RB/BI: Možemo li na kraju da konstatujemo da se status penzionera popravlja, i da se našim dragim sugrađanima tzv. „trećeg doba“ polako vraća dostojanstvo?
Aligrudić: Ja mislim da su ovo pokazatelji da i Vlada CG, naravno Ministarstvo, Fond PIO, vode računa o najstarijoj kategoriji, najranjivijoj, najosjetljivijoj… Tu se sve radi o zaslužnim građanima, koji su svoj radni vijek proveli ovdje, utkali veliki dio sebe u razvoj i državne i društvene zajednice. I mislim da su to i čak najredovniji građani Crne Gore u izvršavanju svojih obeveza. Kad prime penziju, mislim da prvo što rade to je da izmire svoje zakonske obaveze. Oni su najredovnije platiše i mi u Fondu PIO imamo prema njima poseban odnos. U prethodne dvije i po godine 33 miliona eura jednokratne pomoći podijeljeno je penzionerima sa najnižim primanjima. Nikad se nije desilo u ranijem periodu da se toliki iznos novca podijeli najugroženijim penzionerima. A još jedan dokaz da vodimo računa, jeste nešto što je sada već pretvoreno u tradiciju. U maloj Crnoj Gori imamo 16 korisnika, korisnica penzija, koji imaju preko 100 godina. I mi smo, evo treću godinu zaredom, pred Novu godinu, tim korisnicima dodijelili jednokratnu novčanu pomoć u iznosu od 250 eura, čisto kao znak pažnje, jer ipak nismo očekivali da imamo toliki broj penzionera preko 100 godina. I kuriozitet: među tih 16 je šest iz Nikšića i četiri iz Herceg Novog. Znači, vrlo specifično i možda za neku sociološku analizu – kako baš u tim opštinama ima tako dugovječnih penzionera? Poželjeli smo im dugo zdravlje, evo i sad da im kažem da ne štede Fond PIO. U Baru je bio poznati slučaj Pera Šoća, on se uzima kao reper, koji je preko 50 godina koristio penziju. Želim da je što više stogodišnjaka – penzionera.
RB/BI: Rekli smo da nećemo pričati ni o čemu drugo osim o penzijama, odnosno o ovoj problematici, ali mogu samo da konstatujem da je bilo lijepo kad smo pročitali na društvenim mrežama, kad su bile neke turbulentne teme u vezi s našim Baraninom, koji je vd direktora Fonda PIO Crne Gore, kakvu je nepodijeljenu podršku dobio i koliko je lijepih riječi bilo o njemu napisano. U odjavi ove emisije mogu samo da kažem da mi je drago što je pravi čovjek na pravom mjestu.
