Večeras je u “Dublin Pubu”, u opuštenoj atmosferi i uz brojne goste, promovisan roman “Indira” barske spisateljice Tanje Sekulić.
Književno veče je, prema zamisli organizatora, bilo podijeljeno u dva dijela. U prvom je ulogu moderatora preuzeo Radovan Ritchie Orlandić, jedan od suvlasnika “Dublin Puba”, lingvista po zvanju, a u drugom je uslijedio set pitanja ljudi iz publike, na koje je Sekulić odgovarala sa njoj svojstvenom ležernošću i uz puno duha.
Orlandić je ustvrdio da “roman koji počinje kamijevskom rečenicom mora da bude mučan i krvav”, te da su detalji i Tanjini specifični opisi ti koji knjigu čine neodoljivom.
“Raspon likova je nevjerovatno upečatljiv, a događaji znalački pocrtavaju njihove osobine, od silovane Indire do kapetana, od slučajnih prolaznika do Sonje Savić čiji se lik pojavljuje na početku i kraju knjige. U svakoj od rečenica to je Tanja, brutalna i uvijek otvorena, beskompromisna da ispriča i tamnu stranu života, skrivanu od većine”, rekao je, pored ostalog, Orlandić.
Tanja Sekulić se dotakla života u Parizu “i Ulice maršala Tita kao najvažnijeg toponima života”.
“Nju sam izmaštala u glavnom gradu Francuske, jer sve te ‘naše’ ulice pronalazimo u gradovima širom svijeta. One nisu stvarne, već fikcija koju mi stvaramo, a takav je u konačnom i život. ‘Indira’ je čučala u meni godinama, i u Parizu, i u Crnoj Gori, ali nije bilo vrijeme da izađe vani. A kad je već odlučila, njeno nastajanje je bilo začuđujuće lako. Do jednog trena sam znala o čemu i kako pišem, a onda se ‘otvorilo’ i neka viša sila je razradila i završila roman. Svi ovdje prisutni umjetnici znaju o čemu govorim”.
Upitana odakle Sonja Savić kao lik koji se pojavljuje u knjizi, autorka je istakla da joj je dužna, “jer su mi u mladosti toliko puta prilazili i govorili kako ličim na nju, i da li sam ja u stvari ona”: “Da preskočim tu ličnu crtu, dužna sam joj i zbog načina na koji je oplemenila naše živote i kinematografiju, svoja i u vječnom raskoraku sa stvarnošću”.
Sekulić je potencirala priču o mladim, nezaštićenim ženama koje su “na ovaj ili onaj način silovane, u mladosti ili u braku, u patrijarhalnoj zemlji u kojoj se i dalje ne gleda isto na mušku i žensku djecu” – “Tako je i Indira u romanu živjela, sa biljegom na sebi, uprtim prstom da je kriva za nešto u čemu je bila žrtva. To sam ime za glavnu junakinju odabrala jer je moja majka željela da se tako zovem, ali je otac bio kategorički protiv”.
U nastavku večeri, sa Tanjom Sekulić, i o njoj, govorili su pisci Željko Milović i Savo Markoč, a poseban ugođaj donio je “stric” Rajko Orlandić, ulazeći u raspravu sa autorkom o položaju žena kod nas.
Na kraju promocije, najavljeno je osnivanje prodajne biblioteke barskih pisaca u “Dublin Pubu”, te serijal književnih večeri. Kao prvo naredno, predviđeno je veče Sava Markoča.
