Danas, 22. maja, se obilježava Svjetski dan preeklampsije – komplikacije u trudnoći koja pogađa 10% žena u svijetu.

Svijest o preeklampsiji, njenom dijagnostikovanju i praćenju je u Crnoj Gori izuzetno mala, skoro ravna nuli. Rotary klub Bar je ove godine pokrenuo Global Grant “Udahni život” u vrijednosti od 65 000€ koji će obezbjediti medicinsku opremu – anesteziološku stanicu za Opštu bolnicu Bar i 2 CTG aparata za Klinički centar CG, Odjeljenje patologije trudnoće.

Projekat je, sem na poboljšanje zdravstvene njege trudnica i porodilja, usredsređen na podizanje svjesti o preeklampsiji, uvođenju skrininga na preeklampsiju u medicinske protokole, kao i preeklampsija skrining testova u sve laboratorije.

“Preeklampsija je stanje koje se javlja isključivo u trudnoći i to najčešće u drugoj polovini trudnoće. Ovo stanje karakterišu izrazito visok krvni pritisak, otoci ekstremiteta i lica, problimi sa radom jetre i bubrega trudnice i anemija. Uzrok pojave ovog stanja je nepoznat, ali povezuje se sa preopterećenjem organizma za vreme trudnoće. Može biti blaga i teška. Blag oblik preeklampsije se odražava u manjem skoku pritiska uz osrednje otoke, a teži može ugroziti i bebu i majku jer dolazi do problema u radu jetre i bubrega žene, anemije, a u najtežem obliku, i do smrtnog ishoda. Ovo stanje se razvije i kod žena koje prije trudnoće nisu imale problema, ali je češće kod žena koje su pre trudnoće imale visok pritisak, šećernu bolest ili neko oboljenje bubrega. Isto tako, češće će do nje doći kod starijih trudnica, žena koje su i u prethodnoj trudnoći imale preeklampsiju i kod žena koje imaju višeplodnu trudnoću.

Najčešće se javlja u periodu drugog trimestra trudnoće, tačnije između 14. i 26. nedjelje, ali dešava se i da se ona pojavi i nešto kasnije, poslije 34. nedjelje. Rana preeklampsija ukazuje na to da je u pitanju teži oblik oboljenja i uglavnom zahtjeva prijevremeni porođaj, kako se zdravlje majke i bebe ne bi dodatno pogoršalo ili čak završilo sa fatalnim posljedicama. Važno je reagovati u što kraćem roku nakon dijagnoze rane preeklampsije, jer se ona progresivno pogoršava kako trudnoća odmiče.

Prvi simptomi preeklampsije su blago povećan pritisak, kao i povećana količina proteina u urinu. Većina budućih majki sa preeklampsijom nikada ne iskusi ništa više od blago povećanog pritiska. Postoje i drugi simptomi koji mogu da ukažu na pojavu preeklampsije, kao što su: uporna i jaka glavobolja, izraženo zamućen vid, slabo mokrenje, gubitak svijesti. Jedan od vodećih uzroka smrtnosti majke i fetusa u trudnoći je upravo preeklampsija, zbog čega je važno informisati se na vrijeme i sprovesti adekvatnu terapiju.

Posljedice preeklampsije mogu biti tragične, jer je upravo ova komplikacija u trudnoći vodeći uzrok smrtnosti, kako majke, tako i fetusa. Zanemarivanje preeklampsije u trudnoći ne mora nužno dovesti do tragičnih posljedica, ali može do moždanog udara, oslabljenog rada srca, smanjenja funkcionalnosti jetre i bubrega, edemapluća, slepila, HELLP sindroma… Najčešće komplikacije trudnoće kod fetusa, koje nastaju kao posljedica preeklampsije su: slabo napredovanje ploda (intrauterusni zastoj u rastu ploda), potreba za prijevremenim porođajem zbog ugroženosti ploda i/ili trudnice, komplikacije usljed nezrelosti novorođenčeta uzrokovane prijevremenim rađanjem, prijevremeno odvajanje posteljice (abrupcija) i smrt ploda u materici.

Najbolji način da se spriječi preeklampsija jeste preventiva, kao i za većinu drugih ozbiljnih oboljenja. U ovom slučaju preventiva je zdrav način života, pravilan režim ishrane i uspostavljanje drugih navika koje doprinose boljem kvalitetu života trudnice. Trudnicama se preporučuje uravnotežena ishrana i raznovrsnost namirnica: sveže voće i povrće, jaja, mliječni proizvodi, meso, riba, žitarice. Osim toga, preporučuje se i redovna, ali umjerena fizička aktivnost, u skladu sa kondicijom i fizičkom spremnošću trudnice. Lagana šetnja i svjež vazduh su dovoljni. Pored toga što trudnice same za sebe mogu uraditi kako bi sprečile pojavu preeklampsije, dio preventive je i redovan ljekarski pregled. Svaki simptom bi trebalo provjeriti jer od zdravlja trudnice zavisi i zdravlje bebe u stomaku.

Skrining na preeklampsiju omogućava da veoma rano u trudnoći, već krajem prvog trimestra, dođemo do informacija o tome, koje trudnice imaju povećan rizik da ispolje ovaj poremećaj. Time se stiču uslovi da se adekvatnim praćenjem, uz intenzivan nadzor, blagovremeno pristupi liječenju, čime se učestalost komplikacija može smanjiti. Vrijeme skrininga na preeklampsiju se poklapa sa periodom kada se radi i skrining prvog trimestra (“Dabl-test”), a to je između 11 i 14 nedjelje trudnoće.  

Za svaku pacijentkinju se procijenjuje individualni rizik za ispoljavanje preeklampsije”, stoji u dopisu Rotary kluba Bar.