Priča o maslinaru Saidu Čantiću, koji je iskrčio šumu i posadio 800 maslina, dobija drugu dimenziju kada nakon kraćeg putovanja od Mrkovskog polja, iskrčenim tragom nekadašnjih staza, u Baramatici stanete pred redove maslina, usađene “pod konac”. Korijenje i stijenje, sklonjeno sa tog terena, stoje kao podsjetnik da se za svaki pedalj ovog maslinjaka dobro namučio. Cijelog vijeka živi od poljoprivrede, ističe da ono što ne bi iznio na svoju trpezu, ne bi ni drugom ponudio.
Osim cetinjske pijace, na kojoj je svakog pazarnog dana skoro tri decenije, svoje proizvode prodaje i online. Pored maslinjaka, ima i 150 smokava, a i njih, kaže, planira još da posadi. Zajedno sa članovima Društva maslinara Bar, znanja o maslini i maslinovom ulju usavršavao je na brojnim seminarima. O maslinarstvu govori sa strašću pravog zaljubljenika, ističući da “maslina daje mir kraju” i da nije važno da li će on imati koristi od ovih zasada, jer one ostaju tu, “neće niđe otići”, biće za đecu i unuke.
Vlasnik ste najvećeg mladog maslinjaka u Baru, možda i u Crnoj Gori?
Sve je počelo iz razmišljanja kako da stvorim kapital. Imao sam nešto ušteđevine i razmišljao da kupim jedan stan. Ali, ja imam dvije kćerke i to nije bilo dovoljno za dva stana. Dobio sam ideju kad sam čuo da se pruža pomoć Ministarstva poljoprivrede. Kad sam kući pomenuo krčenje Baramatice, otac me je pitao: “Koliko godina imaš sine, jesi li poluđeo? O čemu pričaš?”. Prijavio sam se. Slavica Kontić iz Savjetodavne službe u biljnoj proizvodnji, kad je došla da vidi lokalitet, bila je ubijeđena da to neću moći da uradim, jer najveća suma koja se davala bila je 10.000 eura. Znači, nekih 5.000 povraćaja, a kad izračunaš PDV, to dođe malo manje od 4.000 pomoći. Tako sam počeo prvu parcelu, tu mi je zet pomogao bagerom i kamionima. Sredili smo prvo dio bliže putu, bio je izgorio u požaru.
Je li bilo lakše tu raditi?
Nije, to sam poslije shvatio. Lakše je šumu krčiti nego taj izgorjeli dio. Kad sam završio, dopalo mi se kako se moje selo, koje je prekoputa, dobro vidi. Onda sam odlučio da predam zahtjev i Sekretarijatu za poljoprivredu Opštine Bar. Kad su došli na teren, i oni su bili ubijeđeni da hoću samo da uzmem novac. Među njima je bio i Marko Novaković, koga odavno znam i kome sam rekao da ću ja to raditi, sa njihovom pomoći ili bez nje. Sredstva su mi odobrili, uložio sam sav svoj novac, iskrčio preko polovine, 12 hiljada kvadrata, te godine. I to stvarno odvaja, kao pečat usred šume. Dogodine, prijavljujem investiciju i iskrčim drugu parcelu. Tu je bila jedna mala lokva za napajanje stoke, đed mi je pričao o njoj, ali nismo mogli da je nađemo, tek kad smo iskrčili šumu vidio sam đe je. Bagerista Mirel Perazić i moj sestrić kopali su ovdje, da vidimo ima li žive vode. Zemlju smo širili kroz maslinjak, jer je tu bio čisti kamenjar, svaka rupa za masline izbušena je pikamerom. Dvije, tri godine rada je tu bilo. Na prvoj parceli, masline sam posadio već druge godine, da prije stasaju. Treće godine došli su iz Sekretarijata svo četvoro na teren. Bili su zabezeknuti, shvatili su da se ne šalim.
Koliko je vremena prošlo otkad ste počeli i koliko maslina je usađeno?
Pet godina. Usađeno je 700 stabala. Ovdje tačno 680. Ovđe je devet sorti masline. Birao sam ih po preporuci, počev od Ćazima Alkovića, Dina Mujića, Slavice Kontić i svih maslinara Bara. Ali, ja imam stari maslinjak od 350 stabala, imam u Brinje jednu lokaciju, a druga je preko puta nas, ispod kuće. Nju sam posadio prije 15 godina. Tu je 280 stabala žutice. One rađaju, formirao sam ih nisko, nisam ih pustio, tako da mogu da ih održavam. Za tri-četiri godine, kad ove masline dolje nastanu, nastaviću da krčim i ovđe. Ove godine imam namjeru da se prijavim za pomoć pri izgradnji pomoćnog objekta, da sklonim alat, pumpu, agregat…
Ovo vrijedi mnogo više nego dva stana?
To mi je bila želja. I sad, da neko želi da kupi ovaj dio, ja bih im kupio ta dva stana, ali bih drugu parcelu, iste veličine, ako ne i duplo veću zasadio maslinama, da bude i dvije hiljade stabala. Čak i ako bih prodao, masline ne bi otišle niđe, ostale bi tu, zauvijek. Ne mogu da shvatim ljude koji me pitaju što sadim toliko, jer neću dočekati da ih iskoristim. Ja živim skromno, od svoga rada. Jeste, velika je investicija, a pomoć je mala po ovakvim kriterijumima. Mnogo bi nam olakšali kada bi se ukinuo PDV za poljoprivredu. Izdataka imam dosta – plaćam porez na imovinu, na tezgu, kuću, sto puta mi je oporezovano dok dođe do finalnog proizvoda. A ja pet godina u ovaj maslinjak samo ulažem, evo, sad samo đubrenje, sve to košta, treba se izboriti dok počne da rađa. Opština mi je pomogla i za bazen, mada sam ja uložio veći dio novca. Za maslinarstvo treba drugačije osmisliti pomoć, ono ne može da se uporedi sa zasadima drugih kultura, jer maslinar treba da održava maslinjak punih pet godina do prvog roda. Za maslinarstvo treba imati razumijevanje, evo, nudim se Opštini da besplatno pomognem ako neko počinje da sadi maslinjak, ali da mu se skine PDV. Poštujem svakog, ali se iz fotelje i sa terena stvari drugačije vide. Nije isto saditi masline u kamenu i u polju.
Vi primjenjujete sve savjete o proizvodnji i čuvanju ulja?
Upravo gradim jednu prostoriju za čuvanje maslinovog ulja. Primijeniću savjete maslinara iz inostranstva, koji tako čuvaju maslinovo ulje. Biće klimatizovana i namijenjena samo za masline i maslinovo ulje. Svo moje ulje je i sad je u demidžanama, sve su zapečaćene, u posebnoj prostoriji. Na taj način ulje ne oksidiše. Naučio sam i da u Hrvatskoj maslinari u maslinjake sade lavandu, jer njen miris tjera mušicu, a ulje poprima aromu lavande. Ako su pored masline zasađeni lovorika ili ruzmarin, oni koji poznaju maslinovo ulje, osjetiće u njemu njihov miris. Ulje ima tri neprijatelja – kiseonik, svjetlost i temperaturu. Moje masline ne čekaju preradu, ja kod Dragana Vukčevića odnesem masline, sačekam i uzmem svoje ulje, ponesem kući, poslije sedam dana (nakon što se talog slegne) prespem u demidžane i zapečatim. Talog od maslina je jestiv, mi ga kući koristimo, ako pretekne, napravimo sapun, ništa se ne baca.
