Gošća Radio Bara u emisiji “Sunčanom stranom ulice” bila je likovna umjetnica Seada Škrijelj, koja se prije nekoliko dana vratila iz Prizrena, gdje je šestu godinu zaredom učestvovala na međunarodnom festivalu “Buđenje umjetnosti”.

RB/BI: Seada, iz Bara ste stigli u Prizren na međunarodni festival „Buđenje umjetnosti“. Kako je uopšte došlo do toga da budete među učesnicima ovog festivala?

Škrijelj: Priliku da budem na tom festivalu mi je obezbijedio njegov organizator i direktor Etem Bajmak, kojeg sam upoznala prije nekoliko godina na koloniji “Stari most” u Starom Baru, u kompleksu “Stara čaršija”. Bila je to lijepa prilika da se sretnu renomirani stvaraoci iz regiona. Druženje sa Etemom je počelo tada, a odmah potom sam dobila poziv da učestvujem na likovnoj koloniji koja se održava u sklopu festivala “Buđenje umjetnosti”. Od prvog dana sam zavoljela festival, grad Prizren i stekla puno prijatelja.

RB/BI: Na listi učesnika su bili umjetnici iz Bosne i Hercegovine, Kazahstana, Kosova, Uzbekistana, Srbije, Turske i Njemačke. Kako je biti dio jedne tako šarolike međunarodne umjetničke priče?

Škrijelj: Biti dio tako raznolikog međunarodnog skupa je jako inspirativno iskustvo. Kada se na jednom mjestu okupe umjetnici različitih kultura i tradicije, umjetnost postaje univerzalni jezik. Upravo razgovori i razmjena ideja daju posebnu snagu cijelom festivalu, a utisak traje mnogo duže od njega samog.

RB/BI: Festival organizuje turska zajednica u Prizrenu. Koliko vam je bilo zanimljivo upoznati tu specifičnu kulturnu sredinu i spoj različitih kultura koji postoji u Prizrenu?

Škrijelj: Grad Prizren, njegova specifična kultura i dinamika su, sami po sebi, veliko iskustvo. To je grad u kome se istorija, tradicija i različiti kulturni uticaji prepliću. Uloga turske zajednice u organizaciji festivala dodatno obogaćuje atmosferu gostoprimstvom. Posebno mi je drago vidjeti kako umjetnost djeluje kao univerzalni jezik koji na jednom mjestu uvezuje različitosti.

RB/BI: Šta je tema ili osnovna ideja Vašeg rada kojim ste se predstavili na festival i šta ste željeli da prezentujete?

Škrijelj: Tema rada je bila preplitanje tradicije i prirode, koje sam pokušala da sastavim. Jedan od motiva bila je tkalja, koja je u svim kulturama bila jako bitna kao simbol prenošenja umjetnosti određenog vremena, a simbolizuje stvaranje i očuvanje identiteta. Drugi motiv je bio Prizren, grad bogat istoprijskim znamenitostima, čiji je duh prostora jako inspirativan. Na kraju, naravno, maslina, prepoznatljivi motiv mog stvaralaštva, simbol dugovječnosti, mira. Ukratko – djelima sam željela da prezentujem ljepotu onoga što traje kroz vjekove.

RB/BI: Naziv festivala – „Buđenje umjetnosti“, zvuči vrlo simbolično. Šta za Vas znači „buđenje umjetnosti“ i imate li utisak da je umjetnosti danas potrebno neko novo „buđenje“ kako bi zauzela mjesto koje zaslužuje u društvu?

Škrijelj: Za mene buđenje umjetnosti predstavlja trenutak kada umjetničko djelo prestane biti samo vizuelni ili estetski doživljaj, već postaje pokretač unutrašnjeg dijaloga. Danas nam je više nego potrebno novo, kolektivno buđenje jer živimo u vremenu brzine, površnosti i previše informacija. Umjetnost je nepravedno potisnuta. Mislim da joj se treba vratiti, jer je ona ogledalo društva, slobode i snažan je most među ljudima.

RB/BI: Koliko ovakvi međunarodni susreti mijenjaju samog umjetnika i da li iz Prizrena nosite nešto što će se odraziti na Vaš rad?

Škrijelj: Susreti ovog tipa imaju snagu da izmjeste umjetnika iz njegove svakodnevne rutine i otvore prostor za unutrašnju promjenu. Kada se na jednom mjestu spoje različite kulture, dolazi do širenja sopstvenih granica i prevazilaženja pogrešnih uvjerenja. Iz Prizrena nosim jake utiske i, prije svega, tu neposrednu energiju ljudi, specifičan duh grada, sva iskustva, razgovori, druženja, ostavljaju trag koji će sigurno naći odraz u mojim djelima.

RB/BI: Na festivalu su bili zastupljeni likovni stvaraoci iz različitih zemalja i različitih kulturnih tradicija. Jeste li primijetili da umjetnost zaista uspijeva da prevaziđe jezičke, nacionalne i političke granice?

Škrijelj: Itekako. Jasno se to, kroz radove i komunikaciju, vidjelo. Umjetnost koristi univerzalni vizuelni jezik koji je svima razumljiv, pa se sve prepreke pred tom snagom povlače. Čim smo počeli da razmjenjujemo ideje i zajedno stvaramo, nije bilo nikakvih barijera.

RB/BI: Kako su reagovali ostali učesnici kada su čuli da dolazite iz Bara? Da li poznaju naš grad i Crnu Goru?

Škrijelj: Mnogi znaju za našu zemlju, a neki su čak i posjetili Crnu Goru. Reagovali su pozitivno, čuli su za naše prirodne ljepote, mnoge ovdašnje umjetnike i rado bi došli da ovdje provedu odmor.

RB/BI: Bar ima veoma bogatu kulturnu i istorijsku baštinu – od Starog Bara do savremene umjetničke scene. Šta biste Vi voljeli da međunarodna publika zna o Baru?

Škrijelj: Voljela bih da znaju da Bar nije samo primorski grad, već grad sa velikim kulturnim i istorijskim identitetom. Voljela bih da znaju da se naše nasljeđe izuzetno bogato, o čemu svjedoče i manifestacije poput upravo završenog Barskog ljetopisa – događaja sa kojim bi se mogle ponositi i mnogo veće sredine od naše. Moram pomenuti i Stari grad Bar, koji je kao muzej na otvorenom, potom Staru maslinu, simbol mira i dugovječnosti. Ipak, najveće bogatstvo Bara su suživot i harmonija njegovih žitelja.

RB/BI: Smatrate li da Bar dovoljno koristi svoju multikulturalnost i istoriju kao inspiraciju za savremenu umjetnost i može li jedan ovakav festival biti i svojevrsna promocija Bara, odnosno prilika da umjetnici iz našeg grada otvore vrata za neke nove međunarodne saradnje?

Škrijelj: Bar ima veliki potencijal, a za takvu inicijativu je nužno da se umjetnici odvaže i naprave prvi pa, potom i drugi, korak… Mene uvijek gura naprijed ideja da bi neki korak koji ja napravim mogao da inspiriše i ohrabri još nekoga. Vjerujem da su veze koje stvaraju umjetnici zaista dragocjene – da su umjetnici zaista ambasadori svoje zemlje, grada… Kako je Bar za mene, sa svojim ključnim simbolima, izvor neiscrpne inspiracije, tako se nadam da sam svojim djelom uspjela da na dostojan način promovišem grad koji iskreno volim.

RB/BI: Šta je ono što vas je u Prizrenu najviše iznenadilo – kao umjetnicu, ali i kao Baranku?

Škrijelj: Povezanost među ljudima. Razgovor za stolom je, iako se koriste četiri, pet jezika u jednom momentu, tako normalan, opušten, srdačan. Fascinirala me je živopisna arhitektura koja, zaista, ostavlja bez daha, kao i spoj starog i savremenog, a posebno mjera po kojoj lokalna zajednica živi sa umjetnošću.

RB/BI: Da li je bilo nekog umjetnika ili rada sa festivala koji Vas je posebno zainteresovao ili inspirisao i da li se iz ovakvih festivalskih priča vraćamo samo sa lijepim uspomenama i poznanstvima, ili se zaista mogu otvoriti vrata za nešto mnogo veće?

Škrijelj: Nekoliko umjetnika me oduševilo i ostavilo utisak jak u mjeri da me podstakao da razmišljam o novim tehnikama. Festivali ovog tipa su odskočna daska za razmjenu ideja, grade se nova prijateljstva, prave planovi za zajedničke izložbe i nove radne projekte.

RB/BI: Ako se umjetnost „budi“, šta biste voljeli da se nakon ovog festivala probudi u Baru?

Škrijelj: Voljela bih da se probudi ambiciozna energija kod umjetnika i osjećaj da Bar može biti živ i inspirativan centar u službi umjetnosti tokom cijele godine. Želim da pomenem “Street in art” koji pomaže na tom putu, okuplja umjetnike i djeluje nu procesu stvaranja nove energije u sferi umjetnosti.

RB/BI: I za kraj – šta biste poručili mladom umjetniku iz Bara koji ima talenat, ali još nema hrabrosti da izađe iz lokalnih okvira?

Škrijelj: Poručila bih mu da ne čeka “savršen trenutak”, jer talenat vrijedi tek kada se podijeli i pokaže svijetu. Hrabrost je u pokazivanju svog rada jer, bez obzira na neke trenutne neuspjehe, moramo biti istrajni i strpljivi i graditi svoj svijet u umjetnosti.