Danas se obilježava 8. april – Svjetski dan Roma. Tim povodom gost emisije „Od doručka do ručka“ na talasima Radio Bara, bio je potpredsjednik Romskog savjeta u Crnoj Gori Senad Sejdović.
RB/BI: Na koji način se ove godine obilježava Svjetski dan Roma?
Sejdović: U Crnoj Gori i zemljama regiona događaji organizovani povodom ovog praznika premašuju očekivan broj. Obilježavanje je započelo 5, nastavilo se i 6. aprila… Skupština Crne Gore u saradnji sa Ministarstvom ljudskih i manjinskih prava i Zaštitnikom ljudskih prava i sloboda, organizovali su prvi Parlament za Rome. Međutim, Romski savjet je mišljenja da mi kao najmarginalizovanija grupa zaslužujemo da budemo uključeni i budemo dio Skupštine Crne Gore tokom cijele godine, a ne samo povodom Međunarodnog dana Roma. Ali, prilika da mladi iz NVO postavljaju direktno pitanja poslanicima je sasvim korektna, svakako i način da nekako pokažu, bar toj izvršnoj vlasti, da Romi postoje. Ovih dana organizovana je prezentacija Prvog romskog stripa. Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina, u saradnji sa Romskim savjetom, napravili su prezentaciju i priču o kulturnoj baštini, jeziku i njegovoj standartizaciji. Osim toga, tu je još niz manifestacija koje su, svaka na svoj prigodan način, obilježile ovaj dan.
RB/BI: Prema posljednjem popisu stanovništva u Crnoj Gori živi 8.000 Roma i Egipćana, mada, procenjuje se da ih ima i preko 12.000. Koji su podaci sa kojima Vi raspolažete?
Sejdović: To je sad pitanje identiteta. Ako se sjetimo, popisa iz 2003. tada je izjašnjenih Roma bilo 2601. S obzirom da se pitanje identiteta pokrenulo u civilnom sektoru i sa Romskim savjetom, broj lica koja su se izjasnila da su Crnogorci romskog porijekla, popeo se na 6.250. Egipćanaje bilo oko 2.000, a raseljeih preko 3.700, tako da zbirno to jeste oko 12.000. Naravno, smatramo da ih, po nekim istraživanjama civilnog sektora, ima puno više. Pitanje identiteta je individualno. Treba raditi na jačanju svijesti ljudi da iskažu svoje potrebe, svoju pripadnost – to stoji, a na njima je da odluče da li će se tako izjasniti ili ne.
RB/BI: S kojim problemima se Romi susrijeću u Crnoj Gori?
Sejdović: Po ljestvici etiničke distance, romska populacija i egipćanska zajedno s njom, pripada tom neslavnom zadnjem mjestu. Takođe, problem je i ako neko u društvu ne želi da ima nekog pripadnika romske populacije za komšiju, ili u krajnjem, da bude uveden u familiju preko nekih srodnih veza… Svakako da treba da se zapitamo čemu to vodi ovo društvo, i da li integracija treba da se poboljša nizom aspekata koje Vlada treba da ponudi, ali još bitnije da realizuje.
RB/BI: Brojne su predrasude o Romima. Jedna od njih je da ne žele da se školuju. Koliko se odmaklo u tom smislu obrazovanja?
Sejdović: Romska populacija je 2005. imala preko 70% nepismenih. U toku je realizacija Akcionog plana za rješavanje ovih problema. Najveći napori su uloženi upravo u cilju poboljšanja položaja što se tiče obrazovanja. Trenutno imamo preko 1700 učenika u osnovnim školama. Taj broj se povećava iz godine i godinu. Tu je niz akcija za spečavanje “drop outa” i razne sankcije zbog nesprovođenja tog obaveznog obrazovanja. Sve to dovodi do željenih rezultata. Međutim, imamo posustajanje što se tiče upisa u srednju školu. Naime, prošle godine bilo je preko 178 srednjoškolaca koji su bili aktivni učesnici i korisnici stipendije za Rome i Egipćane. Ove školske godine primjećujemo, mali pad od 10%, tako da je taj broj 169. Vidimo da taj broj opada. Takođe, broj onih koji su završili srednju školu a na Birou su, se povećava, što ne bi trebalo. Jer, to je stimulacija, pored te afirmativne akcije, koja bi trebalo da bude kruna. Poslije srednje škole ide fakultetsko obrazovanie, koje je završilo 14 Roma, a nemaju posao. Kada kruna tog obrazovanja izostane, gubi se smisao, a da bi stigli do nekog cilja, da bi mogli ne samo svojoj zajednici, no i cijelom društvu da vrate uloženo, treba ti ljudi da se angažuju, da svojim pozitivnim primjerima daju postrek svojoj populaciji, ali i društvu da pokažu šta umiju.
RB/BI: “Za potpunu inkluziju Roma najvažnije je prevazići često prisutnu jezičku barieru, naročito u školskom uzrastu. U obrazovanju se vidi najveći nedostatak u 7. i 8. razredu, tu najveći “dropaut”, upravo zbog jezičke barijere, koje se “ad hoc” primjenjuju u nekim drugim aspektima, ali, bez standardizovanog jezika koji će se uvesti u škole da se prebrodi ta barijera, ne može se napred”. Citirala sam vašu izjavu iz novembra prošle godine, da ovom prilikom čujemo Vaš komentar na to?
Sejdović: Da, to je činjenica. Ta jezička barijera dovodi do toga da ne razumiju nastavnika ili profesora i da ne mogu da nauče lekciju onoliko koliko bi trebalo. Ali, nije samo nerazumijevanje problem, to je jedan u nizu, pored ekonomskog statusa, rasizma, anticiganizma… Sve to dovodi do toga da djeca lakše odustanu od obrazovanja, nego da nastave. A što se tiče “ad hoc” jezika, to je jedan segment naše kulture. Bez jezika ne postoji narod. Romski jezik koji je Ustavom zagarantovan, a koji se ne primjenjuje, jer nema standardizacije, samim tim i kvalifikacije pored obrazovanja, nije samo tu nedostatak. Nego i u npr. Tužilaštvu i u svakodnevnom životu, da se jedna osoba romskog porijekla, osjeća kao ravnopravan član crnogorskog društva.
RB/BI: Da bismo bolje upoznali kulturu i identitet Roma, kad već pominjemo novembar, tada ste u Podgorici organizovali i Prvi festival romske kulture. Da li bi takvih događaja trebalo biti još više tokom godine?
Sejdović: Svakako. Mislimo da je potrebno. Jer, jednostavno ono što ne znamo i ne volimo. Trebalo bi na taj način da prezentujemo našu kulturu. Jer, obično su prisutni stereotipi i predrasude koji se ponavljuju. Čini mi se, da nažalost, civilni sektor pretenduje takvim stvarima i prikazuje Rome u negativnom smislu, zarad nekih projekata, ličnih, trenutnih aktivnosti i pogodnosti koje bi mogli da dobiju. Prosjačanje je postojalo prije i posle ovih projekata, i ostajaće u onoj mere koju budu oni smatrali. Jer, što se tiče prosjačenja ili tih loših aspekata tradicije, ugovorenih brakova, jednostavno to je bilo i ostaće dok se ne o tome ne promijeni svijest.
RB/BI: Jeste li zadovoljni primjenom “Strategije za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana od 2021. do 2024. godine”?
Sejdović: Uvijek je sprovođenje problem. Prilikom stvaranja Radne grupe, uvijek je priča da je ako se sprovede i 10% da ćemo biti inkluzivni. Međutim, dešava se da rezultati strategiji izostanu. Prva je bila 2008-2012, pa od 2012-2016, potom i 2016 -2020. Evo sad je aktuelna strategija do 2025. Svaka strategija je imala nekih fokusa. Sve što se napiše, kad bi se realizovalo, barem jedan određeni dio, to bi bilo odlično. Krajnji rezultati prikažu se u Izvještaje za Evropsku komisiju za priključenje EU. U posljednjem izvještaju stoji da nije bilo nazadovanja, ali nije bilo ni progresa. Ako se vratimo na 2019. godinu, mi smo tu imali rezultat od 4,4 poena za priključenje. Sada je ta ocjena 3,4. Tako da stoje naznake i za standardizaciju, i za inkluziju, za povećavanje diskriminacije, netrepeljivosti… Ovakve aktivnosti koje se sprovode trenutno samo će dovesti do toga da bude status quo, ako ne i gore. Bez pojačavanja komunikacije izmeđuju institucija sistema, Romskog saveta i civilnog sektora, do tih rezultata ne možemo stići.
RB/BI: Koji su planovi Romskog savjeta za naredni period?
Sejdović: Planom i programom za 2023. upravo radimo u susret obilježavanju svih ovih manifestacija. Kao savjetodavno tijelo tu smo da pomognemo svim relevantnim institucijama, svojim priključenjem u civilni sektor i ponalaženjem rješenja. Planom smo predvideli i Popis, tako da trenutno radimo na uticaju na povećavanje svijesti o identitetu. Aktivno radimo i na standartizaciji jezika, pravnoj regulativi, kao i na rješavanju svih preprekama na koje nailaze Romi u svakodnevnom životu- tu smo da pomognemo. Mi želimo da budemo partner svima, jer samo uz partnerstvo i saradnju možemo doći do željenih rezultata. Tu su i pitanja kuturoloških razlika. Da upoznate Rome na neki drugi način. Ne samo kroz igru i ples. Jer, ono što pominjemo često u savetu, je da “biti Rom, nije izjava nacionalnosti, nego je način života”.
