Gost emisije “Otvoreni studio” Radio Bara, protekle subote, bio je biznismen iz Luksemburga, porijeklom iz Crne Gore, Semin Čivović, koji je u našem gradu boravio nekoliko dana na pripremama sa FK “Rodange 91”, čiji je predsjednik i sponzor. Vlasnik je brojnih firmi i stambenih objekata u ovoj razvijenoj zemlji.
U emisiji je govorio o svom iseljeničkom putu, životnim okolnostima i ciljevima koji su ga doveli do ostvarenja sna-ispunjenog porodičnog života i uspješnog poslovanja. Nakon sportske, planira i privrednu saradnju sa našim gradom i državom, za što je, prvenstveno, prema njegovom mišljenju, nephodno otvaranje direktne avionske linije Podgorica-Luksemburg ili Tivat-Luksemburg.
Semin Čivović je rođen u Petnjici, gdje je završio osnovno školsko obrazovanje, a zatim i
Srednju Vojnu školu u Sarajevu i Banja Luci. Rat u bivšoj Jugoslaviji zatekao ga je na službi u Vojsci JNA, a nacionalistička histerija i nemili događaji, odveli su ga, poput mnogih drugih, u inostranstvo, tragajući za mirnim i boljim životom. Poslednjih godina sve više se vraća rodnom mjestu, Baru, Crnoj Gori…
Bar Info: Bili ste sa klubom “Rodange 91” i prošle godine u Baru. Često ste ovdje, zbog čega i kakvi su vaši planovi?
Čivović: Volim cijelu Crnu Goru, svaki njen djelić. U Baru mi je predivno, ali i u mom rodnom mjestu-Petnjici, koje je počelo da postaje varošica, gdje sam rođen i proveo djetinjstvo. Vraćam se rado Crnoj Gori, ali i Baru, koji sam, nadasve, zavolio. Ovdje sam napravio kuću i kupio veliki stan, jer mi se dopada klima, širokogrudost barskih ljudi, što čini da se osjećam prijatno, kao svoj na svome, u svojoj državi, sa svojim sunarodnicima. To meni, i mojoj porodici, mnogo znači. Moja supruga je Luksemburžanka, ali je veoma toplo i srdačno prihvaćena ovdje. Djeca, takođe, mnogo vole Bar i uopšte, naše primorje i Crnu Goru, pa nekoliko puta godišnje posjećujemo vaš divni grad. Želim i mnogo više od toga, da mojim prijateljima i poslovnim partnerima približim svoju matičnu državu, pokažem ko smo i da i mi imamo čime da se pohvalimo.
Bar Info: Kako ste odlučili da 90-ih, sa nepunih dvadeset godina, napustite Crnu Goru i kako je izgledao vaš život nakon toga?
Čivović: Završio sam osnovnu školu u rodnoj Petnjici, kao odličan đak,a zatim i Vojnu školu u Sarajevu, te smjer “tenkista” u Banja Luci. Zavolio sam taj poziv, koji je u ondašnjoj Jugoslaviji bio veoma popularan. Nažalost, nad našom zemljom su se nadvili tamni oblaci, a ja sam kao vojnik stigao i do ratišta. Kako nisam želio da učestvujem u bratoubilačkom ratu, jer meni je drag i Srbin, Hrvat, Makedonac, Bosanac, Slovenac, i danas se družim sa mojim drugovima iz tog vremena, zahvalio sam se kolegama i odlučio da odem. Ta generacija ljudi je fantastična, nismo mogli da vjerujemo da će se sve one ružne stvari izdešavati u našoj domovini. Istim vozom, samo par dana prije, koji vozi za Štrpce, otišao sam u tuđi svijet, a da nisam poznavao jezik, niti imao rođaka i bilo koga u Luksemburgu. Imao sam samo jedan cilj, da se snađem i uspijem.
Bar Info: Kako je izgledao taj trnoviti put?
Čivović: Entuzijazam i želja za uspjehom su preovladali, i život i posao su se slagali kao lego kockice, korak po korak. Počeo sam od jednostavnog posla, molerisanja, zanata koji sam brzo savladao i koji je bio vrlo unosan. Čim sam stekao prve novce, otvorio sam i svoju prvu, molersku firmu, a vrlo brzo , jer je poslovni ambijent tamo mnogo bolji, i može se puno i raditi i zaraditi, i druge firme. Danas se bavim i nekretninama, projektantskim poslovima, a kako je nedostatak vode problem u svijetu, sa poslovnim partnerima, sa Bliskog Istoka, radim i na prečišćavanju voda. Dio novca odvojio sam za renoviranje porodične kuće u Petnjici, kako bi moji roditelji imali bolje uslove za život, a zatim investirao u kuću u Šušanju i, nedavno, u veliki stan.
Bar Info: Vi ste primjer uspješne iseljeničke priče.
Čivović: Ima dosta takvih primjera. Naš narod je radan i vrijedan i uvijek sam takvim i želio da ga predstavim Luksemburžanima. Takođe, da pokažem da dolazimo iz organizovane cjeline, a nikada nisam želio da potenciram naše ekonomske i političke probleme. Već smo prepoznati tamo kao dobri radnici i ozbiljni preduzimači, što predstavlja našu zemlju u najboljem svijetlu.
Bar Info: Koliko je brojna crnogorska dijaspora u Luksemburgu i kako je organizovana?
Čivović: Imamo veoma koncentrisane iseljenike iz najnerazvijenijih krajeva Crne Gore, sa sjevera, i to je najbrojnija dijaspora tamo, počev od mog Bihora, pa Bijelog Polja, Rožaja i okoline. Pretpostavlja se da u Luksemburgu živi oko 15.000 ljudi iz naših krajeva i veoma su dobro organizovani u raznim asocijacijama i klubovima. Najbrojniji je, svakako klub “Bihor “, postoji i “Duštvo prijatelja Luksemburga i Crne Gore”, Fond za podršku mladih talenata iz naše zemlje, kao i niz drugih udruženja. U njima organizujemo brojne manifestacije, pokušavamo da sačuvamo, ali i pokažemo našu kulturu i običaje, najprije svojoj djeci, a onda i gradu i državi u kojoj živimo. Svake godine u našim klibovima obilježavamo i Dan nezavisnosti Crne Gore.
Bar Info: Koliko su naši iseljenici iz Luksemburga povezani sa matičnom državom? Crna Gora sve više radi na usposavljanju veza, formirana je državna institucija Uprava za dijasporu, a manifestacija “Dani dijaspore, održana je prvi put u vašoj rodnoj Petnjici, a prošle godine i u Baru. Da li su moguće čvršće veze na kulturnom, sportskom i privrednom planu?
Čivović: To je izuzetno važno, bili smo na svim tim manifestacijama, delegacije iseljenika iz Luksemburga. Ja sam i preteča uspostavjanju nekih važnijih kontakata. Upoznao sam ovdje investitora Gorana Pajkovića i divne ljude, direktore hotela “Sidro”, gospodu Dragana Nikezića i Iva Popovića, koji su me oduševili poslovnošću i srdačnošću. Zahvaljujući tome doveo sam prošle godine, prvi put moj klub u Bar, a ove godine ponovo. Veoma smo zadovoljni kompletnom uslugom u “Sidru”, a i tereni su, zahvaljujući velikim ulaganjima Opštine Bar i Fudbalskog saveza Crne Gore, sada u znatno boljem stanju. Mislim, da još treba na njima raditi, a sintetika mora u potpunosti biti zamijenjena, jer je to prevaziđeno. Već naredne godine doći će još klubova na pripreme ovdje. Nama je Bar bio više nego taličan. Nakon prošlogodišnjeg boravka u vašem gradu, “Rodange 91” je osvojio prvi put u istoriji titulu šapiona u II ligi, a sada se borimo za opstanak u Prvoj. Svom klubu želim najbolje uslove za trening i pripremu šampionata, zato bih želio da se još malo poradi na terenima. Sve ostalo, klima, smještaj, usluga su izvanredni preduslovi za razvoj sportskog turizma
Bar Info: Osim sportske, koliko je realno ostvariti i druge vidove saradne, u turizmu, kulturi, privredi? Luksemburg je jedna od najbogatijih država u svijetu i najrazvijenija u Evropi, sa visokim standardom. Ona je i jedna od prijestonica Evropske unije, sjedište Evropske komisije. Zašto nema turista iz Luksemburga kod nas, ali i investitora?
Čivović: To je tačno. Radi se o državi sa veoma organizovanim sistemom, sa odličnim ambijentom za poslovanje i biznis, koji vam ne ostavlja prostor ni za kakve malverzacije. Mi profitiramo od tog sistema, i svima koji smo pošli odavde, to je mnogo olakšalo da steknemo i sačuvamo kapital. Ali, kako sada uspostaviti tješnju saradnju i privući Luksemburžane nama. Prvo i osnovno je uspostaviti direktnu avio liniju-Podgorica-Luksemburg ili Tivat-Luksemburg, jer su Luksemburžani komforni, žele brzo i lako da putuju do destinacije, a ne da presijedaju u Briselu ili Frankfurtu. Potrebno je pojaviti se na sajmovima turizma i uraditi marketing. Želio bih ovim putem da uputim apel nadležnima da što prije urade nešto na ovom planu. Luksemburžani su gosti koje svaka destinacija samo može poželjeti. Imaju visok standard, putuju često, četiri do pet puta godišnje, troše mnogo, ali i žele dobru uslugu, kvalitetne restorane, plaže i hotele. Crna Gora ima mnogo toga da ponudi, Bar, takođe, izvanredne potencijale i mnogo se uradilo, to mogu da primjetim, poslednjih godina na podizanju turističke ponude. Nedostaju hoteli sa pet zvjezdica, Bar, konkretno u užem gradskom dijelu i nema, izuzev Princessa, koji ne znam u kakvom je stanju, hotelski objekat visoke kategorije.
Bar Info: Vi ste bili zaintersovani upravo za investiranje te vrste. Da li ste još uvijek?
Čivović: To je priča koja nije završena. Prije par godina sam uradio projekat za hotelski objekat u Sutomoru, ali nije došlo do realizacije. Bio sam zainteresovan i za kupovinu hotela “Sidro”, sa mojim partnerom, u koji smo planirali da uložimo mnogo. Upravo zbog neadekvatne avio linije, zakasnili smo sa administracijom, jer smo imali let u petak, a trebalo je stići u srijedu. U svakom slučaju, ljudima koji su kupili hotel želim puno uspjeha, a ja i moji partneri i dalje ne odustajemo, jer smo prepoznali da je to resurs u koji treba ulagati. Nadam se da će i drugi biznismeni, naši ljudi, ali i Luksemburžani, prepoznati ovdje prostor za investiranje.
Semin Čivović je i prvi stranac u Luksemburgu koji je proglašen , na tamošnjoj tradicionalnoj fešti, za “Princa karnevala”, počasna titula, koja se dodjeljuje uglednim i uspješnim ljudima, a podrazumijeva , tokom polugodišnjeg trajanja, niz promotivnih aktivnosti , ne samo u domicilnoj zemlji, već i u drugim evropskim državama. Luksemburžani vole fešte i karnevale, i predlaže da se turističke organizacije dvije zemlje povežu, međusobno posjećuju, tim prije što Crna Gora i Bar, imaju puno zanimljivih manifestacija.
Već krajem narednog mjeseca, Semin Čivović, kao član Fudbalskog saveza Luksemburga, ponovo će sa delegacijom iz ove države posjetiti Crnu Goru i sa čelnicima našeg Fudbalskog saveza razgovarati o saradnji.
